U demokratski himen 'jednakosti' i 'pravednosti' ovdašnjih SDP-ovaca prodro je razgolićeni osobni i partikularni egoizam prije petnaest godina, tijekom preuzimanja brodske vlasti postizbornim inženjeringom.

Neopravdano se podsmjehivati izbornim rezultatima Tihomira Jakovine, jer nije izgubio od boljega, a s druge strane, gubitnici su neopravdano konsternirani, jer izbore su opravdano izgubili.

Ondašnje vođe te stranke, iako su i na latinskom znali kako „nije pošteno sve ono što je po pravu dozvoljeno", nisu odustali od počinjenja prvobitnog grijeha.

Nakon tadašnjeg gubitka političke nevinosti i, nastavno, svekolikog međustranačkog i međuljudskog političkog kurvanja, aktualnim vođama brodskog i novogradiškog SDP-a ništa više tako nastrano nije, da u orgijama sudjelovali ne bi.

Nema tog marifetluka na kojeg lideri ove stranke nisu spremni, kako bi zadržali, ili osvojili, dio materijalnog kolača zaštićenog političkom moći.

A ona, politička moć, u partitokratskim zajednicama, ne izvire iz naroda, nego iz središnjica političkih stranaka. Zbog toga je svakom lukavom i ambicioznom političaru puno važniji status u stranci nego u narodu. Trenutno najkonjukturniji ovdašnji političar, Tihomir Jakovina, očito, bio je previše ambiciozan, a premalo lukav.

Ambicija mu pojela unutarstranački izborni kapacitet

Budući da se, poslije odlaska na ministarsku funkciju u Zagreb, dvije godine ponašao kao samodostatan projektil 'ispali i zaboravi', a ne kao 'pametna raketa' u bazi programirana za konkretne zadaće, Jakovina je, u aktualnim unutarstranačkim izborima za predsjednika županijske organizacije, prvi krug, uvjerljivo izgubio od totalnog političkog autsajdera i kontroverznog poduzetnika, Tomislava Opačka, jer mu je osobna ambicija pojela unutarstranački izborni kapacitet.

U onoj mjeri u kojoj su, u brodsko-posavskoj političkoj javnosti i stranačkim interesnim krugovima, ti rezultati s podsmjehom i zlurado komentirani, u toj mjeri su 'Tiho' i njegovi bili konsternirani. Iako, nitko od njih nije imao, niti ima, opravdanje za svoje stavove.

S jedne strane, neopravdano se podsmjehivati izbornim rezultatima Tihomira Jakovine, jer nije izgubio od boljega, a s druge strane, gubitnici su neopravdano konsternirani, jer izbore su opravdano izgubili.

Upravo tako. Jakovina je izbore izgubiti trebao, ali ne od kandidata kojeg su u brodskoj birtiji 'Lipa' nominirali Roberto Lujić i njegov šef, notorni Stribor Valenta, a podržali krivotvoritelj Josip Vuković i kapitalist sumnjiva porijekla imovine, Vinko Grgić, niti ih je izgubiti trebao od kandidata kojeg je nominirao poslovni imperij obitelji Opačk.

Budući da u svakom zlu ima i nešto dobro, pripadnici „zajebancija stranke", kako ju nakon ovog cirkusa nazva naš komentator 'crvenisb', mogli bi unutarstranačke izborne rezultate iz prvog poluvremena pametno iskoristiti - za malo ozbiljniju političku budućnost.

Mogli bi poslati neke važne poruke

Prvo. Mogli bi svojim biračima poslati poruku kako ovdašnji SDP nije stranka kapitalista sumnjiva porijekla imovine (kakav je, na primjer, šef novogradiškog SDP-a, Vinko Grgić) nego časnih i poštenih ljudi koji, nesumnjivo, žive od rada i temeljem svoga rada (kakvi su, na primjer, Igor Safundžić, Mario Vučinić i drugi). 

Drugo. Mogli bi svojim zabludjelim drugaricama i drugovima poslati poruku kako SDP nije klanovska i klijentelistička, nego demkratska i socijalno osjetljiva stranka, u kojoj su opći društveni interesi iznad onih pojedinačnih i partikularnih.

Treće. Mogli bi 'mangupima iz vlastitih redova', poglavito dosadašnjem predsjedniku Tihomiru Jakovini, poslati poruku kako SDP nije lansirna rampa njihovih političkih ambicija, nego domicilni aerodrom na koji se, kad potroše političko 'streljivo i gorivo' moraju vratiti na popunu - demokratskog kredibiliteta.

Mogli bi, poruke poslati, ako bi u nedjelju stisnuli nos i zaokružili - Tihomira Jakovinu. U protivnom SDP neće biti "zajebancija stranka", nego stranka za zajebanciju.