OVIH dana, u odnosu na život, rad i fantastične uspjehe hrvatske nogometne reprezentacije, bezmalo, ništa tolike pažnje vrijedno nije da bi kao vijest završilo u medijima. Taj zasluženi trijumf Luke Modrića i suboraca mu po lopti te posljedičnu sreću svih nas, njihovih navijača, lukavi HDZ-ovi političari trudili su se iskoristiti kako bi 'ispod radara', u politički život zemlje, unosili i nekorektne partikularne (suprotne univerzalnim) zakone, odluke i rješenja.

Zbog čega bi inače, ako ne zbog mišljenja kako imaju poseban status i prava u zajednici, netko tražio donošenje posebnog Zakona samo za njih. To što policija ima specijalne postrojbe nije razlog donošenju lex specijalisa. Ili?

Jedan od takvih grupno-interesnih dokumenata jest i, u petak doneseni, 'Zakona o zakladi vojne solidarnosti'. HDZ-ovi lideri, vjerojatno, mislili su kako se nitko neće usuditi bilo što kazati (i) protiv utemeljitelja Ministarstva, hrvatskih branitelja i njihovih suboraca po oružju, baš u vrijeme tolikog nacionalnog naboja. S obzirom na činjenicu da su tijekom rasprave o Prijedlogu zakona u sabornici sjedila tek tri zastupnika, bili su u pravu. Svojom šutnjom, spektakularno je to potvrdio Sindikat službenika i namještenika. 

Protekcionistički zakoni za represivna državna tijela

Jedini koji se usudio usprotiviti donošenju tog protekcionističkog zakona bio je donedavni, četvrtstoljetni, lider požeško-slavonskog SDP-a, bivši požeški gradonačelnik i bivši požeško-slavonski župan, Zdravko Ronko. Onaj Ronko koji je, nedavno, napustio hrvatske socijaldemokrate ne bi li tim šok terapijskim potezom potaknuo članstvo neka smijeni aktualnog šefa SDP-a, Davora Bernardića, za kojeg drži kako svojim neznanjem, nesposobnošću i štetnom politikom, ustvari, uništava stranku te ju vodi u "vazalnu, a ne veliku" koaliciju s HDZ-om.       

 A, da je zaista u pitanju protekcionistički akt vidljivo je iz činjenice da Hrvatska ima jedinstven Zakon o zakladama i fundacijama, sukladno kojem bi se trebali ponašati svi u Hrvatskoj. Ako se ne osjećaju jednakijim od običnih Hrvata. I onih 'drugih koji u Hrvatskoj žive' kako, na primjer, vole isticati Kolinda Grabar Kitarović, Velimir Bujanec,Vlado Košić i njima slični domoljubi.

Međutim, prvi protekcionistički zakon iz oblasti "zaklada i fundacija" ishodila je hrvatska policija. Naime, 2005. godine, tadašnji predsjednik Stjepan Mesić, potpisao je Zakon o Zakladi policijske solidarnosti. Dakle, grupa građana, koju su činili zaposlenici Hrvatske policije, osnovala je Zakladu policijske solidarnosti (koju bi u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj zvali 'Kasa uzajamne pomoći') a potom su Hrvatski sabor uspjeli uvjeriti kako je opravdano, samo za njih, donijet Zakon kojim se "uređuje svrha, tijela, osnovna imovina, način i izvori financiranja" te Udruge.

Da, pored protekcionističkih apetita posebne grupe građana, apsolutno nikakvih razloga nije bilo za donošenje toga Zakona svjedoči Zakon o zakladama i fundacijama u čijem prvom članku je navedeno kako se njime: "uređuje osnivanje, ustrojstvo, djelatnost i prestanak zaklada i fundacija… te nadzor nad njihovim radom". Zbog čega bi inače, ako ne zbog mišljenja kako imaju poseban status i prava u zajednici, netko tražio donošenje posebnog Zakona samo za njih. To što policija ima specijalne postrojbe nije razlog donošenju lex specijalisa. Ili?

S pravom misleći: ako može policija možemo i mi, 13 godina kasnije, zaposlenici Ministarstva obrane izborili su poseban Zakon o Zakladi vojne solidarnosti. Čudi da mineri i vatrogasci dosad nisu reagirali, jer (i) njihovi životi su svakodnevno u opasnosti.

Posljednji Mohikanac

Donošenju tog Zakona bez izmjena amandmanima, jedini u Hrvatskoj, djelatno, suprotstavio se zastupnik Zdravko Ronko. Evo zbog čega:

"… djelovanje Zaklade vojne solidarnosti odnosi se (i) na službenike i namještenike ministarstva obrane, što je diskriminirajuće prema ostalih 230 tisuća službenika i namještenika u školstvu, zdravstvu, financijama, socijalnim ustanovama itd. Naime, pored državnog pologa od 100 tisuća kuna, Zaklada će ostvarivati izvore financiranja i od prihoda iz dobiti državnih trgovačkih društava, što u neravnopravan položaj dovodi ostalih 230 tisuća službenika i namještenika u Hrvatskoj. A to se ne smije dogoditi jer niti službenici i namještenici u ministarstvu obrane, zasigurno, to ne bi htjeli. Mada znam da im je, svojevremeno, ukinut dodatak na osnovnu plaću od 20 posto, te da su zbog toga ogorčeni, problem treba riješiti aktiviranjem čl. 113 st 2. Zakona o obrani i usklađivanjem plaća…" kazao je Ronko tijekom obrane svojih amandmana na predloženi Zakon. Začudo, u tome su ga podržali i SDP-ovi zastupnici, mada nije poznato jesu li to učinili kao kolege koje također žele Berinu smjenu, ili kako Klub ozbiljne političke stranke, koja zna o čemu je ovdje riječ.

Ono što zastupnik Ronko nije problematizirao, a netko bi mogao, jeste činjenica da je državni aparat osigurao instrumente putem kojih policiju i vojsku može velikim novcem financirati na mala vrata, jer dobit državnih tvrtki je prošle godine bila dvije milijarde kuna. U redovnim društvenim okolnostima, dakako, neće biti potrebno na izvanredan način podizati prihode represivnim aparatima. U izvanrednim okolnostima, međutim, to ne bi bilo loše.

Je li, pak, Ronkovo suprotstavljanje donošenju tako osjetljivog Zakona, koji je izašao ispod skuta HDZ-a, simbolična poruka svima koji su ga već vidjeli u Klubu te stranke i demonstracija njegove nakane da, kao nezavisni zastupnik, nastavi misliti svojom glavom i čeka Bernardićev pad kako bi se vratio u Partiju, ostaje vidjeti.