VISOKI prekršajni sud donio je odluku po kojoj uzvik "Za dom spremni” na početku Thompsonove pjesme Bojna Čavoglave ne predstavlja nezakonito ponašanje. Vijest je to koju je jučer objavio Jutarnji list pozivajući se na neslužbene izvore bliske sudu.

Autorica teksta u njemu se ogradila navodeći kako ta presuda još uvijek nije konačna jer je zaustavljena u sudskom odjelu, koji analizira svaku novu odluku, utvrđujući je li sukladna s prethodnim presudama tog suda, Strasbourga i Suda EU.

Cilj pisanja utjecajna sud

Upravo taj dio očito je zasmetao odvjetniku Davorinu Karačiću koji zastupa pjevača Marka Perkovića Thompsona, a koji je za RTL izrazio nezadovoljstvo što se presuda našla u medijima prije nego što ju je on dobio. Istovremeno, medij koji ju je objavio proziva zbog pritiska na sud.

"Ne znam na koji način je list došao do presude. Sam članak smatram tendencioznim i vršenjem pritiska na sam sud. U članku se osjeti politički naboj kojim se, po mom mišljenju, pokušava utjecati na sud da donese drugu odluku i to od strane, po mom mišljenju, osoba koje nisu sklone ni Domovinskom ratu niti hrvatskoj državi”, kazao je Karačić za RTL.

Opovrgavanje medija

Karačić je pritom opovrgnuo dio članka, za koji kaže da govori da je došlo do preokreta nakon niza presuda koje Thompsonu nisu išle u korist. "Ne znam do kakvog je preokreta došlo jer je moj klijent u svim predmetima oslobođen. I ovakva odluka, ako takvu i dobijemo, samo potvrđuje kontinuitet ispravnosti sagledavanja na tu stvar”, kazao je Karačić.

Prema njegovom mišljenju, problematika predmeta ne nalazi se u izrazu 'Za dom spremni', već u tome da je taj izraz bio prihvatljiv u Hrvatskoj i Domovinskom ratu te da ne može "tek tako postati neprihvatljiv i nelegalan jer neke strukture smatraju da tako ne bi trebalo biti”. "Mene ustaše uopće ne zanimaju, ali ovdje je riječ o Domovinskom ratu. Očito nekima kojima to nije prihvatljivo, nije prihvatljiva niti ova država”, kazao je Karačić ističući kako su za Thompsona donesene dvije oslobađajuće presude i to one sudova u Karlovcu i Kninu.

Komentar
„…Problematika predmeta ne nalazi se u izrazu 'Za dom spremni', već u tome da je taj izraz bio prihvatljiv u Hrvatskoj i Domovinskom ratu …  Mene ustaše uopće ne zanimaju, ali ovdje je riječ o Domovinskom ratu. Očito nekima kojima to nije prihvatljivo, nije prihvatljiva niti ova država”, kaže Karačić.

Teza kako je u Hrvatskoj i tijekom Domovinskog rata usklik 'Za dom spremni' bio „prihvatljiv" nije istinita. Naime, istina je da je legalno izabrani predsjednik Hrvatske države i vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske - kao osvjedočeni antifašist - bio protiv fašističkog pozdrava 'Za dom spremni', ali ga je iz oportunističkih i pragmatičnih razloga tijekom rata tolerirao, jer nije ugrožavao njegovu osobnu autokratsku društveno-političku poziciju. Nakon rata, on i njegovi istomišljenici, vjerojatno, držali su kako će ratni usklik nestati kao usputna marketinških poruka/prijetnja neprijatelju. Ni Tuđman, niti itko normalan, nije mogao vjerovati da će fašističke reminiscencije postati jedan od unosnijih biznisa u Hrvatskoj. Naime, za većinu Hrvata taj pozdrav je, od 1941. do danas, bio i ostao u gradaciji od politički iracionalan i neprihvatljiv, preko zlokoban i prijeteći, do opasan po život čestitih ljudi.

A što se tiče teze kako onima kojima „nije prihvatljiv pozdrav 'Za dom spremni', nije prihvatljiva niti ova država" također je podmetanje neistine kao općeg mjesta. S blagim okusom prijetnje. Niti je većina Hrvata prihvatila pozdrav 'Za dom spremni' kao legitiman ratni usklik hrvatskih domoljuba (jer ga je koristila izrazita manjina, tolerirana od većine), niti je hrvatska država nakon 1990., ikada, usudila se reći kako je pozdrav 'Za dom spremni' prihvatljiv službeni poklič. Ništa u tome stavu ne može promijeniti niti Račanovo kukavičko toleriranje registriranja Udruge HOS s tim pozdravom, kao legitimnim obilježjem civilne udruge.

Kad bi hrvatska država, zaista, prihvatila usklik 'Za dom spremni', prihvatila bi i politički sadržaj koji ga je porodio, a tada, Hrvatska država za mene ne bi bila prihvatljiva. I, što je tu sporno? Da je Tuđman 1991. godine želio stvoriti NDH - iz koje bi, na primjer, težio trećinu Srba pobiti, trećinu pokrstiti, a trećinu iseliti, te sve političke neistomišljenike maljem likvidirati - ja bih ratovao protiv njega i ustaša, a ne bih bio pripadnik ZNG-a.

Međutim, nesporna je činjenica da ni 'partizani' niti 'ustaše' ne spuštaju pogled pred pripadnicima ZNG-a i HV-a koji na svojim rukavima nisu nosili grb izmišljen od 'ustaša' kakvi su  bili Paraga i Đapić, nego su nosili službena obilježja hrvatske vojske. Nesporna je činjenica da se hrvatska još uvijek bori za 'partizansku' ili 'ustašku' državu, a ne za onu koju smo stvorili mi - pripadnici ZNG-a i HV-a. Pritom, dakako, ne mislim na nusproizvod nastao iza naših leđa tijekom kriminalne privatizacije i drugih pljački. (J.Zovak)