BUDUĆI da svaki događaj ima svoje vrijeme i mjesto, a sudionici u njemu ime i prezime, u ovom prilogu kronološki ćemo detektirat kako radnje i postupke tako i njihove izvršitelje. U kojoj mjeri su te radnje i postupci legalni, a izvršitelji pošteni poduzetnici, odnosno politički dužnosnici s vizijom, kazat će 'institucije sustava', a ne mi. Nama, kao informativnom mediju, dopušteno je, temeljem relevantnih informacija i zdrave pameti, tek zaključivati. Dakle, ne suditi nego prosuđivati. Ne insinuirati nego informirati. Naime, općepoznato je kako javno obznanjena informacija potiče korektniju društvenu valorizaciju djela, postupaka i ljudi, i obrnuto. Pri tome, prije svega i prije svih, mislimo na javni posao i javne osobe.

Nositelji 'projekta' nisu samo lukavi

Ivo Sanader je, uz sufliranje svog financ. ministra Ivana Šukera i molbu terenskog stranačkog bossa Zdravka Sočkovića, omogućio pokretanje cijelog 'projekta', odustajanjem od logične zamjene državnog zemljišta u Slobodnici s gradskim zemljištem u Industrijskoj zoni Bjeliš. Naime, Grad Slavonski Brod je, manirom dobrog gospodara, tražio pravičnu naknadu za svoje zemljište koje je trebalo staviti u funkciju širenja (državne) Luke Brod. Umjesto toga, Sanader je odlučio zemlju pokloniti Sočkovićevom osobnom prijatelju i političkom partneru, načelniku Općine Sibinj, Ivici Batiniću.

Četiri Ivana, a tri Livnjaka, na istom 'poslu': Sanader, Šuker, Rimac, Batinić

Istu zemlju Sanader poklonio Slavonskom Brodu i Sibinju?!

Istine radi, treba reći kako je Vlada počela ispravno postupati. Na zahtjev Grada Slavonskog Broda, a odlukom Povjerenstva za imovinu od 29. ožujka 2006., zemljište je dodjelila Brođanima. Međutim, kasnije je odlučeno istu zemlju dodijeliti sibinjskom musèlimu na daljnje, a la Cosa nostra, postupanje. Rečeno – učinjeno.

Vrijednost, uvjetno darovane nekretnine, iznosila je 12.012.570,00 kuna (45,00 kn/m²) po procjeni Ministarstva financija, Porezne uprave Slavonski Brod.

Uvjeti iz Odluke o prijenosu nekretnina:

Točka 1. Republika Hrvatska prenosi u vlasništvo Općini Sibinj, bez naknade, nekretnine označene kao (…) ukupne površine 266.946 m², a u svrhu izgradnje Zone malog gospodarstva Sibinj.
Točka 5. Općina Sibinj se obvezuje darovane nekretnine privesti namjeni utvrđenoj točkom I. ove Odluke u roku od tri godine.
Točka 6. U slučaju daljnjeg raspolaganja darovanim nekretninama, u smislu prodaje u navedene svrhe, sredstva ostvarena prodajom jedinica lokalne samouprave će koristiti za gospodarski razvoj Općine Sibinj, te o tome dokumentirano izvijestiti Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom.
Točka 8. U Ugovor o darovanju će se unijeti raskidna klauzula ukoliko se darovane nekretnine ne privedu namjeni u roku utvrđenom u točki V. ove Odluke ili se promjeni njihova namjena, kao i ukoliko se sredstva od eventualne prodaje ne ulože u gospodarski razvoj Općine Sibinj. U svim navedenim slučajevima darovane nekretnine postaju vlasništvo Republike Hrvatske ili će Općina Sibinj isplatiti Republici Hrvatskoj naknadu za darovana zemljišta u visini tržišne vrijednosti u vrijeme raskida ugovora.

Batinić & drugovi zemlju prodali po nabavnoj cijeni - poklonili je!

Pet dana nakon donošenja ove vladine Odluke, 12. rujna 2007. godine, Općina Sibinj se u zemljišnim knjigama u Slavonskom Brodu upisala kao vlasnik zemljišta, a nakon toga sve je krenulo i za hrvatske prilike nevjerojatno bezobrazno.

Već 18. siječnja 2008., u nisko tiražnom Vjesniku, Općina je nerezonski brzo i protuzakonito objavila Oglas o prodaji zemljišta mada nije imala ni zakonom propisanu dokumentaciju, a kamoli infrastrukturnu uređenost tzv. 'Zone malog gospodarstva'. Ili, s obzirom na ishod, postupak je bio razumljiv. Naime, dokumentacija bi samo štetila jer bi, odredivši veličinu i namjenu površina, onemogućila veća mešetarenja, što je očigledno i bio glavni cilj 'projekta'.

Započeta izgradnja infrastrukture, koju je Općina ugovorila za 11.815.715,38 kuna, u funkciji je dovođenja visine prodajne cijene zemljišta - do apsurda. Naime, „od ukupno 365 383 m² zemljišta, koje je Vlada darovala Općini za izgradnju Zone malog gospodarstva, prodano je 303 821 m² po cijeni od 12.333.872,29 kuna, od čega je 14 813 m² prodano izravnom pogodbom, bez provođenja javnog natječaja", navodi Državna revizija u svom Izvješću. Dakle, ono što je Općina dobila kao naknadu za prodano zemljište, odlučila je uložiti u, tuđu, privatnu imovinu. Time je državnu zemlju, u stvari, 'prodala' po nabavnoj cijeni. Poklonila ju!

I nije to prva Općina u svijetu koja bi poduzetnicima poklonila građevinsko zemljište, pa i sa izgrađenom infrastrukturom, ali vjerojatno jeste prva koja je, zasada nekažnjeno, na ovako bezobrazan način, zemlju 'poklonila' za imobilijsko špekuliranje, a ne za malopoduzetničko zapošljavanje - zbog čega je Država, nominalno, zemlju i poklonila.

Budući da se na objavljeni natječaj za prodaju određenog zemljišta, slučajno dakako, javila samo tvrtka „Insido" d.o.o. iz Svete Nedelje, zastupana po vlasniku i direktoru Ivanu Rimcu, ona je s Općinom Sibinj, 21. veljače 2008., sklopila Ugovor o kupoprodaji 122 538 m² zemljišta za 624.943,80 EUR-a.

Državna revizija je svoj posao obavila korektno

Analizirajući ovaj posao u travnju 2009. Državna revizija je u svom Izvješću, između ostalog navela:

• Općinska komisija za određivanje kriterija raspisivanja natječaja i odabir najpovoljnije ponude za kupnju građevinskog zemljišta u zoni malog gospodarstva – nije odredile kriterije za provedbu natječaja i odabir najpovoljnije ponude.
• Istaknuta je početna cijena zemljišta u iznosu od 5,00 EUR/m² (36,00 kn/m²) odnosno 9,00 kn/m² manje od vrijednosti naznačene u ugovorima kojima je Vlada darovala nekretnine Općini.
• Prije donošenja odluke o prodaji Općina nije donijela programe izgradnje i razvoja ili druge akte kojima bi se utvrdili ciljevi izgradnje, strategija razvoja i izvori financiranja zone malog gospodarstva, a trebala je.
• Općina nije trebala na prodaju ponuditi ovako velike parcele, jer nisu bili u ravnopravnom položaju mali poduzetnici i obrtnici za koje se i predviđa izgradnja zone malog gospodarstva.
• Parcelacija zemljišta je obavljena u veljači 2008., nakon objave natječaja, iz čega proizlazi da Općina nije pripremila dokumentaciju za nadmetanje na način kojim bi se osigurali točni podaci o veličini parcela koje su predmet prodaje. Što je protivno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
• Ugovorima o prodaji zemljišta nisu utvrđene temeljne međusobne obveze kao npr.: djelatnost koju će kupci razvijati u zoni, rokovi u kojima će započeti s djelatnošću, prava Općine u slučaju ako kupci ne započnu djelatnost na zemljištu ili ga stave u prodaju.
• O prodaji i korištenju sredstava ostvarenih prodajom darovanih nekretnina Općina nije izvijestila Ministarstvo gospodarstva…i Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom, što je prema ugovoru o darivanju nekretnina trebala učiniti.
• Općina je sklopila ugovor o izvođenju radova u zoni malog gospodarstva u iznosu od 11.815.715,38 kn, a da prethodno nije donijela odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja niti je sastavljen zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda - što je suprotno Zakonu o javnoj nabavi.
• Utvrđeno je kako se količine iz ponude odabranog ponuditelja razlikuje od količina iz troškovnika zadanog natječajnom dokumentacijom Općine.

Glasnogovornik USKOK-a: "Postupanje je u tijeku"

Slijedom informacija proizašlih iz Izvješća o obavljenoj reviziji i sadržaja više kaznenih prijava koje su nam stavljene na raspolaganje, SBplus je, više od tri godine poslije ovih događanja, od DORH-a i USKOK-a želio saznati u kakvom su statusu akti i akteri tog suspektnog 'projekta', kako bismo pobliže utvrdili koja sudbina predstoji sibinjskoj 'Zoni malog gospodarstva'?

Iz ljubaznog i vrlo sažetog odgovora, kojeg nam je uputio Vuk Đuričić, glasnogovornik USKOK-a, uspjeli smo zaključiti kako je slučaj, pravno, još uvijek živ. „Postupanje je u tijeku, a o predmetu, sukladno zakonskim odredbama, ne možemo govoriti prije donošenja državno odvjetničke odluke".

Dakle, Državni ured za reviziju je svoj posao odradio korektno, a USKOK-ov je 'u tijeku'.

Sve je ipak u 'familiji'
Šest tjedana nakon što je, pomoću svoje tvrtke za jednokratnu upotrebu u upravljanju nekretninama, postao vlasnik slobođanskog zemljišta, Ivan Rimac je, 1. travnja 2008. godine, tvrtku Insido d.o.o. pripojio svojoj glavnoj tvrtki Rimc d.o.o. Time je, ustvari, Insido d.o.o. likvidirao i tako, možebitnim znatiželjnicima, onemogućio bilo kakvo daljnje propitivanje o tom bivšem pravnom subjektu - vlasniku slobođanske zemlje.

Deset tjedana poslije sklapanja još jednog od poslova desetljeća, Rimac je odlučio povući svoj, već viđeni, treći, 'pobjednički' potez i tako zamesti svaki trag državnom zemljištu, svojevremeno poklonjenom Općini Sibinj, a namijenjenom prosperitetu malih poduzetnika.

Držeći valjda kako je najlakše poslovati u okviru familije, Rimac se odlučio vlastitoj supruzi ponuditi neka od njega kupi onih 122.538 m² zemljišta iz sibinjske tzv. 'Zone malog gospodarstva'. Budući da je gospođa Zdenka Rimac poznata kao uspješna poduzetnica, dakako, odmah je pristala na zaključenje posla. U ime svoje tvrtke Kreusa d.o.o., smještenom pod istim krovom sa suprugovom tvrtkom Rimc d.o.o. u Svetoj Nedelji, dr. Franje Tuđmana 6, gospođa Rimac je s gospodinom Rimac, 14. travnja 2008., potpisala Ugovor o kupoprodaji nekretnina i temeljem njega, četiri dana kasnije, suprugu, tj. Rimc d.o.o., 'iskeširala' 4.179.000,00 EUR-a (34,10 EUR/m²). Kako je Ivan Rimac, samo deset tjedana prije, isto zemljište, Općini Sibinj platio 624.943,80 EUR-a (5,10 EUR/m²), bio je to za njega uspješno obavljen posao, jer je na njemu, zasad, 'zaradio' 3.554.057,00 EUR-a, odnosno 25.944.616,00 kn.

Ako je nekakvih nečasnih radnji oko određivanja cijene zemljišta prije i bilo, tijekom sklapanja ovog trećeg, obiteljskog, ugovora sigurno nije. U protivnom ne bi 18. travnja 2008. Hypo Alpe Adria bank international AG ovom 'projektu' dala svoju kreditnu podršku.

Zdravko Sočković

Rimčeva zahvala Sočkoviću

Poštujući onu narodnu da su 'čovjek i magare pametniji od samog čovjeka', Rimac je znao kako ni ovaj posao ne bi mogao odraditi bez svojih ljudi. Zbog toga im se na različite načine zahvalio. Kako i na koji način se zahvaljivao drugima možemo samo naslutiti temeljem indicija koje kipe iz kaznenih prijava, pritužbi građana, zastupničkih pitanja, medijskih priloga ... ali Zdravku Sočkoviću, po okončanju 'posla', posudio je tri milijuna kuna.