U vihoru kojeg je donijela ratna tranzicija Hrvatske - iz federalne i socijalističke u nezavisnu i kapitalističku državu - rađale su se svakakve protuhe. I pokoji heroj. Bila su to vremena u kojima su, uglavnom, „pametni šutjeli, budale govorile, a fukare se bogatile".

Ogledan primjer te i takve Hrvatske bio je HDZ-ov gubernator za Slavoniju i Baranju, Branimir Glavaš, kojeg je hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, čak generalom proglasio, mada je čovjek pod zakletvom na sudu, a potom i štrajkom glađu, dokazivao kako niti bojnom zapovijedao nije, a kamoli divizijom što je preduvjet da bi se netko generalom mogao zvati.

Nakon što se čak i njegov HDZ počeo pravdati kako oni nisu baš sve to što Glavaš predstavlja, dinaroidno bijesan, egocentrični nazovi general se 2005. odlučio na formiranje vlastite političke postrojbe sastavljene primarno od osobnih i kolektivnih mu dužnika.

Za razliku od velikih stranaka, kojima su dopuštena čak i trivijalna lupetanja, male stranke si ne mogu priuštiti luksuzne govore o načelima. Dapače, one su prinuđene biti kratke i kristalno jasne u artikuliranju svojih ciljeva te, pritom, ne izbjegavati ni incidentne metode djelovanja kako bi ih se uopće čulo.

Uglavnom s ljudima ovisnima o nomenklaturi i vođi, u istoj uniformi ali sada s vlastitom zastavom i strankom, Glavaš je populističkom strategijom i hajdučko regionalističkom taktikom, munjevito, Slavoniju osvojio za sebe i svoju staru družinu presvučenu u nove, sada potpuno crnokošuljaške, uniforme.

Slijedom poznate teze Abrahama Lincolna kako 'neke ljude možeš varati neko vrijeme, neke čak cijelo vrijeme, ali da sve ljude ne možeš varati sve vrijeme', nakon desetak godina jahanja na regionalnom tigru od papira, krijući novi despotizam iza starih neofašističkih opsjena, Glavaš i zaljubljenici u nj 'dotjerali su Cara do duvara'. Prinudili su stariju braću po načinu vladanja, HDZ, pokrenuti proces HDSSB-ove eliminacije s političke scene jer su od dotadašnjeg obiteljskog rugla postali sramota za cijelu Hrvatsku.

Radije su izgubili vlast nego (p)ostali neofašisti

Budući da je Glavaš nastavio proustaški glavinjati, dio njegovih vjernih dugogodišnjih sljedbenika se prvo tiho, a potom javno, počeo odmicati od političke i karakterne provalije u koju ih je vodio veliki vođa. Bezmalo cijeli 'politbiro' stranke, na čelu s Vladimirom Šišljagićem, napustio je BOB (Branimira olinjala borca) te su od dotadašnje frakcije formirali novu stranku. Unatoč činjenici da Hrvatska ima 24 parlamentarne, 143 izvanparlamentare i 157 bivših stranaka, ekipa je držala kako su upravo oni 'Snaga Slavonije i Baranje'. I nazvaše se tako.

Nakon što nisu uspjeli politički eutanazirati dinosaurusa Glavaša, Šišljagićevci su namjeravali veći dio članstva HDSSB-a prevesti u novu stranku starih vođa. Na njihovu žalost, u tome nisu uspjeli jer se HDSSB brže raspadao u ništa nego je 'Snaga' uspjela postati nešto kao ozbiljan regionalni politički 'čimbenik'. Posljedica je to činjenice da su Glavaševci izgubili, a oponenti im još nisu stekli, moć dijeljenja sinekura i pripadajućih prinadležnosti.

Ostaci ostataka HDSSB-a (hrv. reliquiae reliquiarum) svojevremene HDZ-ove frakcije, predvođeni liderom novih snaga za Slavoniju i Baranju, Šišljagićem i najbližim mu suradnicima iz V. izborne jedinice: odvjetnikom Josipom Bitunjcem i umirovljenikom Matom Klarićem, bivšim šefom čuvara hrvatske granice od Stare Gradiške do Babine Grede i malo dalje te glavnim tajnikom stranke Vladom Milkovićem, u četvrtak su uzdignutih glava prošetali brodskim Korzom, a potom sjeli pod suncobran jedne od tamošnjih birtija (hrv. kafića).

Male stranke u velikom šinjelu su karikaturalne

Budući da se medijima najavili nisu, niti su simpatizerima okupirani bili, kao slučajni prolaznik i novinar SBplusa odlučio sam zabilježiti povijesni trenutak kad pretendenti na političku moć u Slavoniji sami kavu piju u središtu njezina drugog grada po veličini.

Naime, to što lider HDZ-a, Andrej Plenković, ili kolega mu iz SDP-a, Davor Bernardić, imaju reći Brođanima prenijet će svi (i) ovdašnji mediji - mada o njima svi sve znamo - dok o alternativnim strankama ili pojedincima koji se na izbore spremaju u javnosti neće biti puno riječi. Zbog toga, zamolio sam Šišljagića i njegove suradnike neka, s par rečenica, čitateljima  portala SBplus predstave glavne odrednice svog programa i potom kažu zbog čega bi netko iz Slavonskog Borda trebao glasati upravo za njih, a ne za etablirane stranke i njihove ljude kao što su HDZ i Plenković, odnosno SDP i Bernardić.

Uslijedio je Šišljagićev odgovor kao da sam postavio pitanje: tko i na koji način čuva njegov kofer sa šiframa za aktiviranje interkontinentalnih raketnih resursa koji mu stoje na raspolaganju. Odgovarao je pažljivo i diplomatski ozbiljno kako ni Nikita Hruščov odgovarao ne bi neprijateljskom Washington postu.

Nakon razgovora koji je trajao skoro sat vremena, načelno, uspio sam saznati kako je Snaga Slavonije i Baranje deideologizirana stranka s programom i ljudima koji točno znaju što je potrebno hrvatskim građanima, dakako, posebno onima koji žive u Slavoniji i Baranji. Kasnije sam na njihovoj službenoj stranici vidio kako bismo, od 12 točaka Osnovnih ciljeva navedenih u Programu stranke, dvije mogli izdvojiti kao posebne u odnosu na druge političke stranke u Hrvatskoj. Prva se odnosi na „decentralizaciju državnih nadležnosti", a druga na „fiskalnu decentralizaciju poreznog sustava u korist lokalne i regionalne samouprave".

Sestre milosrdnice u čoporu političkih hijena

Ono čega se većina stranaka boji kao vrag tamjana jeste iznošenje konkretnih programa i projekata s konkretnim izvorom njihova financiranja te imenima ljudi koji će te projekte i programe voditi u točno određenom vremenu. Za razliku od velikih stranaka, kojima su dopuštena čak i trivijalna lupetanja, male stranke si ne mogu priuštiti luksuzne govore o načelima. Dapače, one su prinuđene biti kratke i kristalno jasne u artikuliranju svojih ciljeva te, pritom, ne izbjegavati ni incidentne metode djelovanja kako bi ih se uopće čulo.

Međutim, Šišljagić i njegovi su tihi, a ponašaju se samozatajno kao da žele preuzeti upravu nad samostanom Sestara milosrdnica u nekoj od skandinavskih zemalja, a ne otrgnuti instrumente moći iz ruku korumpiranih hajdučkih moćnika jednog dijela postsocijalističkog Balkana.

Možda ne bi trebali istupati slično OVOME, svojom konvencionalnošću teško će doći u priliku ozbiljnije sudjelovati u oblikovanju uvjeta rada i življenja u manjim jedinicama lokalne samouprave, a kamoli preuzeti upravu nad najdevastiranijom hrvatskom regijom. Pardon, područjem.

Neovisno o tome, građanima koji će radije izgubiti s ljudima bez dosjea, nego dobiti s onima koji bi dosjee trebali imati, na raspolaganju stoji još jedna mogućnost izbora. Pa, tko voli nek' izvoli.