LJUDSKA rasa ulaskom u novi milenij, novu eru i novo stoljeće, počela se suočavati sa sve većim brojem mentalnih poremećaja. Sve više je prisutna mentalna prljavština i mentalni zloćudni virus. 

Velik broj znanstvenih istraživanja kazuje nam kako će najveći uzrok morbiditetu, poslije kardiovaskularnih poremećaja, u skorije vrijeme, biti mentalni poremećaji. 
Danas trebamo govoriti što više o mentalnoj higijeni, posebno u ovome tjednu kada obilježavamo Svjetski dan mentalnog zdravlja.

Kada govorimo o zdravlju, možemo kazati kako zdravlje nije samo odsustvo bolesti ili onesposobljenosti. Zdravlje je više od toga. Zdravlje bi trebalo predstavljati stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja. Po ovoj definiciji, teško da bismo danas mogli naći zdravu osobu.

Ako pažljivije iščitamo gornju definiciju zdravlja, zaključit ćemo kako je potpuno zdravlje sinteza fizičkog, mentalnog i socijalnog zdravlja.

Shodno tome, ako kažemo za nekoga da je zdrav, takva osoba treba imati zdrav organizam i kao takav treba funkcionirati u svojim granicama, kao i njegov mentalni status, njegove emocije i razum najblaže rečeno moraju biti uredni i na kraju njegov odnos s okolinom, ne samo s ljudima, treba biti takav kako bi mogao pružati, ali i davati sve uvjete za realizaciju svih društvenih ciljeva ili uloga, bilo da su obiteljski, poslovni, vjerski, politički.

Na neke bolesti sigurno ne možemo utjecati, ali je veliki broj današnjih bolesti za koje smo mi sami krivci, izravno ili neizravno. 

Depresija i anksioznost, bolesti su koje su sve više raširene, a posebno pogađaju osobe srednje i mlađe životni dobi. Pitamo li naše roditelje ili naše bake i djedove što je to depresija ili anksioznost i jesu li takve bolesti bile poznate u njihovo vrijeme, sigurno neće imati nikakav odgovor na takva pitanja. Jednostavno, takvi oblici bolesti za njih su nepoznati. Drugim riječima kazano, imali su mentalnu higijenu.

Uzroke bilo kojeg oblika mentalnog poremećaja možemo tražiti najprije u urbanizaciji i modernom načinu života. A danas svi žele biti urbani i moderni. Ni sami ne znaju kako i zašto.

Kada je čovjek pristao biti urban i moderan, kako bi opstao u tom, za njega, idealnom svijetu, natjeran je raditi sve i svašta kako bi došao do jednog cilja – novca. Urbani i moderni čovjek vjeruje da novcem može sve. U takvoj trci za novcem, moderni i urbani čovjek se nepravilno hrani, neredovno spava, nema vremena za sebe. A kada nema vremena za sebe kako će tek imati vremena za obitelj, prijatelje, društvo. 

Takav čovjek obično upadne u začarani krug, svaki njegov dan svodi se na isto – trka za novcem. Nije ni svjestan koliko šteti sebi. Šteti i drugima, a najveću štetu napravit će svojoj obitelji. Povijest i tradicija uvijek nas podsjećaju kako su roditelji kolijevka djetetovog mentalnog zdravlja. Ako oni zakažu, teško možemo očekivati mentalnu higijenu kod djeteta. 

Uz sav trud urbani i moderni čovjek nije uspio naći najobičniji lijek. I to lijek za samoga sebe. Nije uspio pronaći sreću. Ne pronalazi ni sigurnost ili blagostanje. U svoj toj svojoj utrci u začaranom krugu postaje sve nesretniji i nezadovoljniji. Čak i njegov prvi motiv – novac, neće ga više činiti sretnim ili zadovoljnim.

Položaj u društvu, bogatstvo, ugled, moć, vlast, nisu i ne mogu biti nikakvi zaštitni faktori od mentalnih bolesti. Dapače, često ćemo vidjeti kako su mentalne bolesti sve više prisutne u takozvanim elitnim slojevima društva. 

Puno je danas onih koji posjeduju „sve“ a nesretni su i nezadovoljni. Koliko god za nas izgledali fizički zdravi, kod njih je prisutna mentalna kaljuža i virus koji je danas itekako zarazan i lako prenosiv. Zar naši stari nisu kazali da bolest nije sve što boli. A jedan od najpopularnijih pjevača s naših prostora u svojoj jednoj pjesmi reče: „Nije sreća para puna vreća, to znaju oni što je imaju.“ Na žalost ili sreću, mi nemamo punu vreću para, a možda je i bolje tako.

Čovjek je ovdje, na ovome svijetu da bi uspio osigurati sebi i svojoj obitelji, ali i široj društvenoj zajednici siguran i miran život. Život u kojemu će osjetiti duševni mir i spokoj. Svaki drugi način življenja dovodi do nesreće, nezadovoljstva i svakih drugih bolesti, pa i onih mentalnih. Zar ne vidimo to danas?