SLAVONSKI BROD - ‘Nisam došla svirati, došla sam se družiti s vama’ - rekla je kroz šalu glazbenica koja je jučer zainteresirala veliki broj publike spremne doživjeti spektakl. Ana Rucner je završila studij violončela, roditelji su joj također glazbenici kao i brat. Stoga ne čudi što su njezini roditelji osnovali Rucner String Quartet. Specifičnost ove glazbenice koja je prošla klasično glazbeno obrazovanje je njezin pristup hrvatskoj tradiciji i spoj s klasičnom glazbom te električno violončelo koje smo imali priliku čuti i jučer u Muzeju brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu.

Grad SB

Drugačiji zvuk, “metalan”, ili nestvaran u odnosu na zvuk instrumenta u prirodnoj drvenoj izradi, matrica, a ne prateći orkestar ili izvođači, zapravo, kako sam se uvjerila, mogu imati kako pozitivne karakteristike - zbog pojednostavljenja čitave izvedbe, isključivanja velikog broja izvođača koji bi zahtjevali pozornicu određenih parametara, ali i profesionalnu audioopremu pa čak možda i veći prostor, što jučer nije bilo potrebno - tako i negativne, kako za izvođačicu tako i za publiku. Glazbenici je izvedba s matricm zapravo veliki izazov jer stvarni impuls između drugih izvođača ne postoji već je poželjna fokusiranost na matricu u svoj punini. Ritmički je zahtjevno pratiti kontinuirani zvuk u pozadini koji se ne može kontrolirati pokretima tijela i zahtjevima/ritmom izvođača bez stvarne interakcije.

Također, zvuk matrice može “zaglušiti” violončelo, može proizvesti jačinu zvuka nepoželjnu onda kada poželimo vanjske zvučne elemente, dijelove čitavog izvedbenog okvira podrediti izvođaču koji proizvodi zvuk uživo, čemu pridonosi i osvjetljenje radi dojma sličnog kao u disco klubu. Brzina zvuka i svjetla pridosnosi općem dojmu atmosfere, a jučer se činilo kako je upravo taj dojam bio jako važan. Mislim kako je riječ o prihvatljivim obrascima uzetim u svrhu privlačenja publike, najprije, a onda i kako publika ne bi bila pasivni akter ili samo promatrač događaja. Tomu su zasigurno pridonijele vokalne izvedbe Ane Rucner iskorištene kao prilika zbližavanja s publikom kroz koju je tada prolazila, ali i izbjegavanje generairane izvedbe iskučivo na sceni kada je publika u sjedećem položaju i njezina ograničenost položaja gubi suodnos s energičnošću izvođača pa time zadržava jedan odnos djelomične prisutnosti unutar sinergijskog kruga.

I.S./PlusPortal

Ana Rucner je dakle, svirala, pjevala, plesala, hodala, pjevala istovremeno jednu pjesmu i znakovnim jezikom, imala je matricu, energiju, električno violončelo i time pridobila publiku različitih dobnih skupina, a sve što je i rekla prije ili nakon izvedbe, odnosilo se na odnos povjerenja i u odnosu na povjeren zadatak. Mogli smo čuti raznolike  aranžmane i pjesme, poznate melodije iz pera Piazzolle, Beethovena kao i glazbu iz filmova Igre  prijestolja i Pirati s Kariba, slavonski drmeš, pjesme koje nismo imali priliku čuti kao i jednu kinesku pjesmu The Moon Represents My Heart... a za bis je izvela pjesmu What A Feeling - hit iz filma Flashdance.

I.S./PlusPortal

Umjetnica je naglasila i svoj angažman u promidžbi hrvatske kulture kroz glazbu i spotove, a taj glazbeni angažman mogli smo čuti jučer u neobičnim izvedbama i spojevima tradicijskih instumenata i violončela. Publika je bila brojna, a dio publike nakon koncerta je otišao i na radionicu izrade nakita “Bezvremena ljepota forme” Irene Vučinić.

I.S./PlusPortal

Oba događaja u organizaciji Muzeja brodskog Posavlja pokazala su se kao uspješno rješenje. Osobno bih Anu Rucner željela čuti kao izvođačicu klasičnih kompozicija u klasičnim izvedbama, jer mislim kako je nezanemariv značaj klasične glazbe za rast kulture i umjetnosti unatoč brzini kojoj se moraju prilagoditi i glazbenici kako bi slijedili brzorastući svjetski trend započet kako bi se popularizirala klasična glazba i/li drugačiji pristup popularizaciji glazbe (Ana Rucner, Vanessa Mae, 2Cellos, Hojsak & Novosel … poznati su izvođači crossovera).