POSTOJE nezaboravna iskustva; ona koja nas inspirirajući navode na zaključak kako zaista postoje ljudi – umjetnici čija veličina je u spajanju nespojivog, u angažmanu koji nije tek „odrađivanje“ posla zato jer je od njih to netko tražio.

Sukladno napisanomu, važno je istaknuti kako sam jučer, prvi put u životu, preko Zoom platforme, bila online posjetitelj izložbe „Razgovori sa sobom” koja je otvorena u Galeriji Juraj Klović u Rijeci. Međutim, za početak, važno je napisati i nekoliko riječi o pokretanju čitave ideje.

U 20 sati otvorena, ova izložba je prethodno okupila umjetnike iz Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Švedske, Belgije a njihova imena su: Vesna Opavsky, Leonardo Budimlić Majnarić, Lea Čeč, Kristina Kinkela Valčić, Ivana Egić, Gloria Sellan, Dora Vukičević Hellström, Koraljka Jukić, Matilda Müller, Boris Roce, Ivana Kutuzović, Snježana Pokos-Vujec, Ana Hazel, Borislav Božić, Ljubica Lovrenčić, Nina Lekić, Valentina Ilijevska, Sanja Pribić, Jasna Opavski. Uz kustosicu ove izložbe Romanu Tekić, u realizaciji izložbe sudjelovala je i kustosica Jelena Simić iz Beograda.

Raznolikost, razigranost ideja ovih umjetnika, daju ritam izložbi koja nikako ne može biti monotona. Njezina snaga je upravo u različitim pristupima i tehnikama koje plijene pažnju zato jer, najprije, nije uobičajeno vidjeti toliko različitih radova/pristupa na jednoj izložbi, a potom zato što smo zaista svi bili pozvani priključiti se ovome nesvakidašnjem događaju. Prisnost sudionika i promatrača posebno je bila vidljiva u ćaskanju o izložbi, o komentarima koje su mogli uputiti svi prisutni jedni drugima čak i preko chata. Svaki komentar je bio vidljiv, ali ono što je najsimpatičnije u cijeloj priči jest činjenica da su komentari praktički bile samo pohvale. Nije nas bilo mnogo online prisutnih te je zato je taj bojažljivi pristup očekivan. Veći broj posjetitelja je dakako bio uživo na izložbi. No, ipak, medijska popraćenost mogla je motivrati još veći broj online sudionika. Nije svima dostupna Rijeka, niti Galerija Juraj Klović zato ovaj moj tekst treba shvatiti naprije kao poziv, a ne samo kao pohvalu ovim interesantnim radovima.

Ovdje keramika oživljava, crtež progovara, kovani klinovi postaju dio intimnoga prostora u koji trebamo ući kao na prstima. Jer, treba razumjeti s koliko osjećaja pojedinac može oživjeti ono naoko mrtvo, beznačajno. Tek kad to shvatimo, znat ćemo da je umjetnost puno više od fraze u koju bježimo kad nam svakodnevica preuzme misli i postanemo tupi na sve tankoćutnosti svijeta.

Katalog izložbe moguće je preuzeti ovdje:

PDF Dokument

Preuzimanje