NA današnji dan, prije osamdeset i jednu godinu nastala je jedna nova država. Mnogi od nas trenutno živih rođeni su upravo u toj državi.

Kada pričamo o toj državi koje više nema, mnogi će reći kako su živjeli u jednoj lijepoj, uglednoj državi, i s nostalgijom se sjetiti mladosti, putovanja, druženja. Mnogi će reći kako je ta država uživala veliki ugled i poštovanje u svijetu. Za mnoga nerazvijena i siromašna društva, država koje više nema, važila je kao mjesto sretnih ljudi. Ruku na srce, rođendanu nestale države radovali su se gotovo svi. Radnička klasa imala je, skoro, jedan mali godišnji odmor te su ga mogli provesti s obitelji - pa čak i pripremiti zimnicu. Mladi su mogli uživati uz filmove i gledati kako Slavko spašava život Mirku.

Oni najmlađi, prvašići, na taj dan su uz položenu pionirsku zakletvu sretni odlazili svojim kućama s plavom kapom, crvenom maramom i crvenom pionirskom knjižicom. Za svakog mališana velike su bile riječi: „Danas kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ…“

index.hr

Priča o toj bajkovitoj ljubavi svih naroda počela je prije osamdeset i jednu godinu u Jajcu, a nastavila se u Vukovaru i završila u Srebrenici.

Kako je odmicalo vrijeme i ta država je rasla. Sport, kultura i umjetnost počeli su cvjetati. Engleski jezik je sve više potiskivao ruski kroz glazbu, filmove i putovanja. I kada su mnogi povjerovali u ideal sretnog društva u zagrljaju bratstva i jedinstva, desilo se ono najgore. Nestala je pjesma, nestali su pioniri, nestalo je bratstvo i jedinstvo. Umjesto njih došle su puške, topovi, tenkovi, bombe, snajperi. Ideja bratstva i jedinstva je propala. Ili je uvijek i bila lažna. Što se skrivalo iza zatvorenih vrata? Zar je moguće da su odjednom toliki ljudi postali neljudi? Je li se iza tih zatvorenih vrata učilo o ljubavi ili o mržnji, o poštenju ili nepoštenju? Je li se govorilo o veličanju života ili smrti? Priča o toj bajkovitoj ljubavi svih naroda počela je prije osamdeset i jednu godinu u Jajcu, a nastavila se u Vukovaru i završila u Srebrenici.

Ovaj dan nas podsjeća kada je nastala država koja je nakon Drugog svjetskog rata počinila najveće zlo u Europi, a da bude još gore, to zlo je počinila svom narodu. Nametnuto bratstvo i jedinstvo nije odražavalo stvarno stanje u društvu. Nacionalne tenzije su bivale potiskivane, a politički neistomišljenici ubijani ili prisilno deportirani na Goli otok, naravno sve pod budnim okom službi „bezbednosti.“

Danas ćemo vidjeti kako je proslavljanje rođendana bivšoj državi, ustvari, samo prikrivanje nesposobnosti tadašnjeg režima da se suoči sa stvarnim izazovima kao što su nejednakost među narodima ili bivšim republikama. Na današnji dan rodila se lažna ideja o blagostanju naroda i narodnosti. Jer da je bila iskrena i stvarana ideja, vjerojatno bi poživjela duže.

Ovaj dan nije omražen samo zbog svoje povezanosti s ideološkim nametanjima, već zbog simbolike neuspjeha. Ideja o ravnopravnosti, socijalnoj pravdi i zajedništvu nije opstala. Država koja se rodila na današnji dan, raspala se krvavim ratovima s tragičnim posljedicama naroda koji su možda najviše vjerovali lažnu ideju bratstva i jedinstva.

Na današnji dan i na rođendan bivše države ne osuđujemo prošlost. Iz tih vremena učimo kako se političke ideje, simboli i mitovi mogu koristiti za oblikovanje kolektivnog identiteta. Zar i danas na političkoj sceni nisu prisutne slične metode?

Na koncu, za neke će vrijeme u bivšoj državi ostati zlatno doba, a za druge to je omraženo doba koje ne treba ni spominjati. Ipak, nama to doba može biti lekcija kako jedna ideologija može oblikovati ljudsku svijest i, s druge strane, možemo naučiti kako neuspjeh jednog društva može biti poguban i s trajnim ožiljcima.