SLAVONSKI je Brod jedan od gradova koji svoju ljubav dijeli s rijekom Savom. Sava ima svoj dan, prvi lipnja. Svake godine taj dan se obilježava kao Dan rijeke Save, isto kao što i Slavonski Brod ima svoj dan, 16. svibnja.

Rijeka Sava je golema i značajna ne samo za Slavonski Brod. Svojom dužinom od 946 kilometara, rijeka Sava dotiče Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te Srbiju. Svoju zahvalnost, rijeka Sava daje drugim rijekama koje je čine tako velikom,... Kupi, Uni, Vrbasu, Bosni, Drini, i još mnogim rječicama i potocima koji se ulijevaju u nju. Na taj način, rijeka Sava povezuje narode različitih nacija, kultura, religije. Ona je zajednički prijatelj i Slovencima, i Hrvatima, i Bošnjacima, i Srbijancima, i svim ostalima koje je netko podijelio na ovakve i onakve. Njezino korito je spojeno sa svim rijekama i potocima koji se ulijevaju u nju, a s druge strane, rijeka Sava je spojena s Dunavom, a Dunav s morem. Rijeka Sava stoljećima teče, nekada mirna, a nekada nabujala, ali uvijek nas podsjeća na život pun ljubavi i multikulturalnosti.

Njoj je isto draga i slovenska kao i hrvatska zemlja. Nema razlike za nju između bosanske i srbijanske zemlje. Sve ih podjednako hrani. Ona se miješa s drugim vodama, a sve druge vode rado prihvaća. Čuva sebe i svoje, ali prihvaća i tuđe i drukčije. Zar nam ne šalje duboku poruku kakvi bismo i mi trebali biti? Rijeka Sava uvijek je spremna na suradnju s drugim rijekama koje joj prilaze. Ona priča s drugim rijekama. Kada je neka od rijeka bolesna i onečišćena, njoj također bude teško. Dijeli s njima i dobro i zlo. Neke rijeke svojim koritima prave prirodne podjele između ljudi, a Sava radi suprotno od njih. Ona čini samo prirodne poveznice za ljude. Koliko ona ima mostova na sebi koji povezuju ljude. Teče čak i našom himnom. 

Ona nije samo granica koja je dijelila ili dijeli carstva ili države, ili koja danas dijeli Europsku uniju od ostatka Europe. Ona je takva granica koja spaja ljude. Rijeka Sava zove ljude da grade na njezinim obalama. Koliko gradova i sela leži na njenoj i desnoj i lijevoj obali. Nekada Sava zna biti i opasna. Zna uništiti i domove, usjeve, njive, čamce, domaće i divlje životinje, ali i ljude. Ovime rijeka Sava samo pokazuje kako ima svoju dušu. Ima svoje raspoloženja kao što ga i mi ljudi imamo. Nekada je, rijeka Sava, mutna, brza, silovita, neobuzdana. A nekada je mirna, slaba i nečujna. 

Često smo nemarni prema njoj. Kao da je ne volimo pa u nju bacamo svašta. Ali ona trpi i šuti. Trpi i šuti isto onako kako je trpjela i šutjela na sve ratove i neprijatelje koji su joj dolazili i htjeli je prisvojiti. Ona je ponosna na sebe jer zna da su se s njezine lijeve i desne strane rađali veliki umovi. A na takve ljude posebno je ponosna. U njezine gradove stizali su ljudi sa svih strana i ona ih je uvijek prihvaćala. Dijeli zajedno s svima nama i Uskrse i Bajrame i Vaskrse. I svaku radost, ali i tugu. 

Rijeka Sava je više od obične rijeke. Ona je život za mnoge, bila, jest i bit će. Ona će uvijek povezivati ljude jer to ona svjedoči od svog postojanja.