Sve je počelo kad se Doris Pack, njemačkoj europarlamentarki, moguće presudom u korist tužitelja slučaju Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, odjednom 'popravio vid'. Preko nje  se je i Europi izbistrila slika Bosne i Hercegovine, njenog Ustava i njenog (ne)funkcioniranja. Upravo zbog postupnog, od Bošnjaka nadziranog i upravljanog evoluiranja Daytonskog sporazuma, i posljedično načina kako su Bošnjaci, kao hrvatskog predstavnika izabrali Željka Komšića, te svih ostalih pokazatelja potpunog minoriziranja Hrvata, koji su konstitutivni narod u BiH, na prijedlog Doris Pack, EU Parlament usvojio je Rezoluciju o BiH kojom Unija zahtijeva jednako pravo za sva tri konstitutivna naroda,osuđuje opstrukcije centralističkih snaga te se po prvi put izravno kritizira nefunkcionalan daytonski ustroj BiH, a pažnja stavlja i na koncept federalizacije. 

Koliko je Komšić i sam svjestan svoje pozicije patvorenog predstavnika bosansko-hercegovačkih Hrvata govori i činjenica kako  u vrlo teškom trenutku (i) za Hrvate on sam nije došao u Mostar

Posljedice nefunkcionalnog daytonskog ustroja BiH višeznačne su i duboko društvene, ekonomske, samim tim i socijalne. Razumljiv je bijes dijela od pola milijuna nezaposlenih, onih koji su siromašni, na rubu gladi. Njihovi socijalni zahtjevi su opravdani. Ali nije opravdano ničim, osim uskogrudnim, sebičnim interesima Željka Komšića, Živka Budimira i Zlatka Lagumdžije i njihovih stranačkih odnosno partijskih drugova, instrumentalizirajući tu bijedu, politički ju zlorabiti i to baš na štetu instrumentaliziranih. Promjene Ustava koje trebaju riješiti i mogućnost implementacije presude u slučaju Sejdić i Finci, politički kraj su Hrvata - bošnjačko-unitarističkih satelita.

Stvari imenovati pravim imenom

U zadnjem HRT-ovom 'Fokusu' novinarka Višnja Starešina založila se za preciznost kada se interpretiraju pojmovi vezani na aktualne događaje u BiH i imenovanje stvari pravim imenom. Ukazala je na činjenicu da mediji u Hrvatskoj, pozivajući se na izvore iz Bosne i Hercegovine, koriste termin bosansko-hercegovački mediji, a zapravo se radi o muslimanskim, bošnjačkim medijima. Kad govore o događajima u Bosni i Hercegovini, ne navode da se radi samo o dijelu BiH, odnosno samo o dijelovima Federacije u kojima je dominantno muslimansko stanovništvo.

Komšić i Lagumdžija glumci u tuđoj predstavi

Zoran Milanović, kao čelnik izvršne vlasti u RH, ustavnim položajem dužan je 'posebno skrbiti za Hrvate u Bosni i Hercegovini'. Na to ga obvezuje i činjenica što je Hrvatska, svojim potpisom, i jedna od tvoraca daytonske Bosne i Hercegovine. On je i član Europskog vijeća i ne treba to, kao ni članstvo Hrvatske u NATO savezu, zanemariti jer događanja u BiH događaju se na neuralgičnom prostoru u susjedstvu EU i NATO-a. A Milanovićev posjet bio je na razini predsjednika vlada pa predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji (usput) nije u stanju osigurati svoju zgradu, nije ni mogao biti domaćin i partner Milanoviću. 

Milanović je možda tek nedavno shvatio kako Komšić samo glumi Hrvata, ali već poodavno zna kako Zlatko Lagumdžija nije njegov, Milanovićev, drug jer i Lagumdžija, kao i Komšić, bio je na 'podjeli uloga' pa samo glumi SDP-ovca. Zato je, i ovaj puta, i njega zaobišao. Koliko je Komšić i sam svjestan svoje pozicije patvorenog predstavnika bosansko-hercegovačkih Hrvata govori i činjenica kako  u vrlo teškom trenutku (i) za Hrvate on sam nije došao u Mostar.

Jasmila Žbanić, doduše nije doslovno citirala Milana Paroškog, no njeno 'mrškanje' hrvatskoga premijera nije ni daleko od aktualiziranja Paroškog.

Mršnuti i zatući kera nije isto, ali od istoga kreće

Dvostruka Sorosova laureatkinja i, za svoje tematikom europskim festivalskim žirijama drage filmove, dobitnica mnoštva filmskih nagrada, među ostalima i one za 'ekumenizam' Jasmila Žbanić, doduše nije doslovno citirala Milana Paroškog, no njeno 'mrškanje' hrvatskog premijera nije ni daleko od aktualiziranja Paroškog. Premijer Vlade Kantona Sarajevo Suad Zeljković, slanjem novinarke tv Hayat u p.m. se 'proslavio', a Žabićku mediji, dakako bošnjački, slave a mediji u Hrvatskoj nekritički prenose.

Andrej Nikolaidis, čovjek je koji za sebe kaže, ili makar prihvaća, da je bosanskohercegovačko-crnogorsko-albansko-grčki pisac, ima rusko ime, a grčko prezime, djeda iz Albanije i babu s Romanije, odnosno 'Boro e Ramiz' u jednom čovjeku. Poznat je po političkim provokacijama, lucidnim teorijama i zapažanjima koji su opterećeni antropološkim pesimizmom i anarhizmom. Nije to nevažno reći o autoru članka kojeg je i ovaj portal prenio. No važnije je pročitati što u ovom članku konkretno piše. Nikolaidis ispravno ocrtava povijest procesa na područjima država nastalih raspadom SFRJ. A onda radi dvostruki salto mortale i kaže: „Subjekti protesta u Tuzli nisu pripadnici nacije, nego ogorčeni ljudi bez posla." Pa to ilustrira požarom osvijetljenim transparentom u Tuzli i natpisom 'Smrt nacionalizmu!'.  

Nacionalistička zastava uz transparent "Smrt nacionalizmu!"

Ako se s ovim detaljem povuče povijesna paralela s ogorčenom borbom protiv 'nacionaliz(a)ma' koju je, represivnim zakonima i puhanjem i na hladno, provodio jugoslavenski partijski režim s jednom jedinom zadaćom – snaženja umjetno stvorene jugoslavenske nacije, koja je, usput, s povijesne pozornice prirodno nestala baš zato što je bila umjetna, trasa je usko i vrlo jasno omeđena – vodi imitiranju propale ideje i propalog puta jugoslavenske, u ovom slučaju bosanske, države i nacije.

To ilustrira i ciljano paljenje zgrade i odabrane zbirke Državnog arhiva BiH u Sarajevu – one koja sadrži najvažnije dokumente o austrijskoj, dakle europskoj prošlosti današnje BiH. Poseban pečat cijeloj priči daje paljenje matičnih knjiga u Mostaru i uzvici 'nezadovoljnika' – „Ovo je Bosna!" A kruna svega je skidanje službene zastave BiH sa zgrade Predsjedništva i isticanje zastave pod kojom su muslimani ratovali u nedavnim ratovima u Bosni i Hercegovini. Paradoksalno, ova zastava bila je i u Tuzli, odakle je sve kao krenulo i to odmah do transparenta „Smrt nacionalizmu!".

Ima i druga paralela. Ona s jogurtom. Malo neuobičajeni - slijed: nekada jogurt (revolucije) sada burek (pobune). Tako Nikolaidisovi subjekti nisu subjekti, već objekti u jasnoj (re)konstrukciji koja nije rečenična. 

Manifest, ili smiješni politički pamflet 

Manifest koji potpisuju „Državljani Bosne i Hercegovine", a objavile su ga 'grupe' Udar i Revolt za promjene u BiH, i koji bi nekim svojim dijelovima mogao poslužiti kao inicijalna kapisla nužne dnevne doze smijeha, potvrđuje prethodno. Naime, ovaj pamflet u prvom dijelu obiluje populističkim zahtjevima kao što su: 'Smanjenje plaća političarima na apsolutni minimum, sve dok država ne postigne cifru od deset posto nezaposlenih građana' i 'Otvaranje aerodroma u Tuzli'.

M. Topić: "Da su Hrvati znali kako će hrvatsko pitanje u BiH rješavati Sejdić i Finci,  jednoj brigadi HVO-a 1992. garant bi dali njihovo ime."

Ni drugi dio, koji je 'političkiji', nije lišen smiješnih sekvenci. Tako već u uvodu kaže: 'U sljedećim godinama (sic! op. aut.) očekujemo sljedeće: 

- Ostavka Bakira Izetbegovića i Nebojše Radmanovića predsjednika Bosne i Hercegovine, te prijelazno preuzimanje vlasti od strane Željka Komšića (Gosp. Komšić je educiran u jednoj od top pet svjetskih institucija u smijeru političkih nauka, dok Izetbegović ima diplomu arhitekta, a Radmanović diplomu s filozofskog fakulteta)."

No, taj doista smiješan zahtjev u sebi sadrži bit političkog programa bosansko-hercegovačkih unitarista.

Hvala vam, Sejdiću i Finci

Na kraju, složit ću se s mostarskim boemom, umjetnikom, arhitektom i političarom Marinom Topićem:

- Da su Hrvati znali kako će hrvatsko pitanje u BiH rješavati Sejdić i Finci, jednoj brigadi HVO-a 1992. garant bi dali njihovo ime. Još malo pa će djeca u školama učiti kako su Hrvatima konstitutivnost  dali taj dvojac Sejdić i Finci. Apsurdno, ali je tako.