„Božić je blagdan koji svojom duhovnom i etičkom porukom podsjeća ljude da dobrota, radost i nada imaju smisla. Svake godine nam pruža novu mogućnost da se potrudimo i postanemo bolji ljudi." – u svojoj ovogodišnjoj božićnoj čestitci rekao je predsjednik Ivo Josipović.

I tada bilo je vjernika i pravih vjernika. Onih koji su se slijepo držali zakonâ i običaja. I onih koji su davali više. Najviše. Svoju osobnu dobrotu. Onu koju ne propisuje ni jedan zakon, koja je u svim dimenzijama iznad običaja.

Je li se kroz dva milenija išta promijenilo?

Koliko je čovječanstvo bolje, ili gore, i koliko je nada malih i zaboravljenih kroz dvije tisuće godina uopće imala smisla? Je li se kroz dva milenija išta promijenilo?

Manje upućeni mogli bi se iznenaditi. Isus, kršćanski Krist, Spasitelj, iako prije dva milenija, rodio se u vremenu frapantno sličnu današnjem. Prema Aloisu Stögeru, popis stanovništva koji se uz betlehemsku idilu, kao odrednica vremena u kojem se događala, spominje, odvijao se vrlo sporo i trajao je godinama. Odvijao se u dvije etape, a najprije popisivano je sve vlasništvo nad zemljištem i nekretninama, a zatim, u drugom krugu, popisivalo se stanovništvo kako bi se utvrdili iznosi poreza koje je svako domaćinstvo stvarno trebalo platiti.

Upisnici, legalizacije, očevidnici, popisi...

Sjajnih dvorova i bijednih straćara bilo je i onda a svjedoci smo im i danas. Onomad rimski namjesnik Kvirinije – danas europski i hrvatski državni birokratski aparat. Upisnici, legalizacije, očevidnici, razni drugi popisi, e da bi se sastavljali propisi. Cilj isti – napuniti 'carsku riznicu' ma kako se zvao onaj tko na njoj sjedi i ma gdje se 'riznica' stvarno nalazila.

I tada, prema biblijskim izvješćima, bilo je vjernika i bilo je pravih vjernika. Onih koji su se slijepo držali zakonâ i običaja. I onih koji su davali više. Najviše. Svoju osobnu dobrotu. Onu koju ne propisuje ni jedan zakon, koja je u svim dimenzijama iznad običaja.

Briga me za patetiku – danas sam ponosan što slavim hrvatski Božić. Ovaj naziv nema veze s kalendarom. Nema veze ni s kim i nije u opreci ni sa čim. Samosvojan je. U njemu su hrvatske božićne pjesme. Toliko različite od njemačkog pjevanja 'krizbanu' („O Tannenbaum") ili američkih zvončića („Jingle Bells") – čista su teološka poruka („Rodio se Bog i Čovjek") i poruka mira („U se vrime godišta")…

U hrvatskom Božiću duh je onog istinskog Božića kada Isus, mali Bog, Božić, nije našao mjesta nigdje nego u srcima ljudi, priprostih pastira i mudrih Kraljeva izdaleka.

Aktualni svetac - Franjo Asiški

U hrvatskom Božiću su jaslice. Svetac siromašnih, neuki Franjo iz talijanskog Assisija, uvijek popularan među učenima, i zaslugom danas najsnažnijeg promicatelja njegove duhovnosti, pape Franje, vrlo aktualan,  još 1223. godine, blizu talijanskoga mjesta Greccio, u božićnoj noći, postavio je prve 'žive jaslice', zapravo uprizorenje jaslica s protagonistima Isusova rođenja: malim djetetom koje je predstavljalo tek rođenog Isusa, Marijom, Josipom, magarcem i volom. Jaslice su se raširile po cijelom kršćanskom svijetu. U hrvatskim krajevima toliko ih je različitih, na posebne načine oblikovanih, koliko je i Hrvatska bogata svojom raznolikošću, ljudima, krajevima.

Duh istinskog Božića

U hrvatskom Božiću duh je onog istinskog Božića kada Isus, mali Bog, Božić, nije našao mjesta nigdje nego u srcima ljudi, priprostih pastira i mudrih Kraljeva izdaleka. Ondašnja njegova štalica nije idilična ni mistična legenda. Stvarnost je i u hrvatskom Božiću. Ljubavlju i dobrotom svijetli kao skromni mali dom Šunjićevih ovih dana. Vile i podrumi puni svakovrsnog blaga nisu mjesto gdje se rađa mali Bog, veliki Otkupitelj. U njima se ne nađe nijedno mjesto gdje bi se rodila ljubav. Gdje bi anđeoski kor zapjevao „Slava Bogu na visini – mir na zemlji ljudima dobre volje!"

Kakvim darom možeš obradovati imućnika? Kako se boriti protiv egoizma, besmislenosti, nemira, gladi, straha, nepravde, marginaliziranja siromašnih i bolesnih, iskorištavanja i odbacivanja ljudi..? Da bismo nekoga uopće mogli darivati, dar treba prihvatiti, otvoriti mu se, radovati.

Obitelj hrvatskog branitelja, bolesnog, od Države koju je stvarao i za koju se borio, zaboravljenog i prezrenog Božidara Šunjića, otvorena srca prihvatila je darove kojim ih najčešće nepoznati im ljudi iz cijele Hrvatske, ali i izvan nje, ovoga Božića daruju. U situaciji kada su više gladni, nego siti, raduju se svakoj sitnici. I s jednakom radošću, od darovanoga im – daruju druge, potrebnije.

Šunjićevi su zahvalnost odmah znali pokazati – kako su i sami dobili, a nekih potrepština i previše, već su darivali nekoliko obitelji koje su u sličnoj ili težoj situaciji.

Darovanim daruju druge, potrebnije

U akciju pomoći ovoj obitelji, s minimalnim ciljem, tek da se makar ovoga Božića i Šunjićevi ogriju na toplini ljudskih srca, najprije su se uključili hrvatski branitelji. Samoorganizirano. Bez udruga i bez vođa. Bez slikanja i samoreklamiranja. Jednako su ih slijedili i mnogi drugi. Šunjići ne mogu izraziti riječi zahvalnosti. Ali zahvalnost su odmah znali pokazati – kako su i sami dobili, a nekih potrepština i previše, već su darivali nekoliko obitelji koje su u sličnoj ili težoj situaciji.

Pastiri su znali darivati – kao dar primili su veliku radost. Stoga, potaknut ovom brodskom ljudskom, braniteljskom i božićnom pričom, Hrvatskim Božićem upravo darivanje i primanje dara nazivam. I radujem mu se. Onako kako sam mu se radovao odmalena.

Svima neka je čestit!