Kukuriku Vlada ima sreće jer joj nasuprot stoji HDZ. Ovakav kakav jest. Poziv Zorana Milanovića najjačoj oporbenoj stranci na nacionalni konsenzus oko strateških pitanja, ako izuzmemo mogućnost čisto retoričkog, ima najmanje dva moguća tumačenja:

Prvo, vladajući, a to su dokazali u sedam mjeseci od kada su sjeli u Banske dvore, sami ne znaju, sami ne mogu ili sami neće učiniti ništa kako bi zaustavili negativne trendove u gospodarstvu i, time, počeli stvarati preduvjete za konačno izvlačenje Nacije iz bijede u kojoj se općenito nalazi.

Drugo, ovakvim pozivom, ako i ne traže izravnu pomoć od oporbe, vape za primirjem sa oporbom u uvjetima kada su im glavni protivnici sindikati a, u međuvremenu su zaratili  i s poslodavcima. Jednostavno – u okolnostima u kojima djeluju, plaši ih sinergija, bilo zajedničkog, bilo samo istovremenog, djelovanja svih onih koji, s različitim interesima, nastupaju protivno pasivnosti Vlade koja više ni u zoru ne kukuriječe.

Prejednostavan konsenzus  

Na poziv za etabliranje konsenzusa oko strateških pitanja, mogli su očekivali trenutan, ali, sklon sam vjerovati, i nisu se previše nadali afirmativnom, a kao kec na desetku im je došao odgovor vođe najjače oporbene stranke, tada tek izabranog predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka: „Nastavite s izgradnjom Pelješkog mosta i tako ćete dokazati da zaista želite konsenzus o strateškim pitanjima!"

Ma „fantastično", moj Karamarko! Tim nepromišljenim spinom postao si ojnica na SDP-ovom pogonskom motoru koji se iz mrtve točke pokrenuo i nastavit će se zahuktavati za lokalne izbore u Dubrovačko – neretvanskoj županiji! Eno, već vade Šprlju, pokoj mu duši, iz groba i viču: „Most je naš!" Badava ti, Karamarko, sada tražiš čestitke "konstruktivnoj oporbi koja je natjerala Vladu da promijeni mišljenje." A Zoki sada može trabunjati o „asistenciji Europske komisije", postojanju mogućnosti „kroz CEF" ili RDF", ali pssssst..., potiho navodeći kako je to za neko „ iduće programsko razdoblje".... Štoviše, bio bi blesav ne iskoristiti površnost onih kojima se obraća i do čijeg mišljenja (ups! - glasova) mu je stalo.

Most jest važan

Nije Karamarko pogriješio u ocjeni da je povezivanje krajnjeg juga Hrvatske s ostatkom Domovine i nacionalno i strateško gospodarsko pitanje - i tu ga razumijem. Ali ne razumijem da se upecao na udicu iz SDP-ove garaže. Jedino mogu shvatiti kako se to dogodilo upravo iz razloga što SDP nije ni zabacio udicu, već očajnički tražio mir, a Karamarko nesmotreno iz rukava izbacio „keca" u trenutku dok je u rukama imao „jedanaesticu!"

Osim teritorijalnog povezivanja, Hrvatska ima još niz otvorenih strateških pitanja čije rješavanje je nužno uvjetovano konsenzusom svih društvenih čimbenika, pa tako i vlasti i oporbe - bar njihova najvećeg dijela. Neka od tih pitanja  još uvijek su otvorena zbog različitog, u nekim bitnim segmentima i oprečnog idejnog i ideološkog temelja jednih, drugih ili nekih trećih. Jasno, nitko „kukuriku" koaliciji ne niječe legitimitet prava demokratski izabranih na „odgovornost koju preuzimaju", što je najčešća poštapalica Zorana Milanovića, na lijevo liberalni koncept koji, jasno je svima, vodi većem profitu zastupnicima i vlasnicima krupnoga kapitala dok, time, većinu građana ove zemlje dovodi na rub, a neke, zbog krajnjeg osiromašenja, nezaposlenosti i nerješivog dužničkog ropstava, baca i preko ruba očaja.

Strategija i za Hrvatsku i za Hrvate

Isti taj koncept se, i uopće prema životu, kao takvom, odnosi na nemoralan, dakle i neprihvatljiv način za većinu koja, javno i statistički, u osnovi svojeg poimanja dobra i zla ima kršćanske korijene, tradiciju te deklarira pripadnost Crkvi koja neprihvatljivim cijeni i, štoviše, jasno osuđuje najnovija zakonska, prema ćudoređu bezobzirna rješenja.

Nije li Karamarko mogao iskoristiti Milanovićev poziv pa reći – o.k. podržat ćemo vas u svim strateškim pitanjima važnim za budućnost Hrvatske, a od Vas, zauzvrat, očekujem da podržite naše prijedloge u definiranju i rješavanju strateških pitanja važnih za budućnost hrvatskog naroda. Time bi HDZ Milanoviću prepustio stvarnu odgovornost za konkretiziranje i preciziranje poziva upućenog oporbi i prisilio bi ga na potpuno otkrivanje, izlazak na čistinu, a Karamarku ne bi trebalo neko specijalno oružje kojim bi ga mogao gađati!

U isto vrijeme HDZ, pod novim vodstvom, jasno bi potvrdio svoju poziciju demokršćanske konzervativne stranke koja štiti obiteljske i nacionalne vrijednosti a proširio bi put kojim bi im, s ciljem stvaranja buduće nove većine u Saboru, mogle prići ostale svjetonazorski bliske, ali male stranke, čiji birači već godinama u Hrvatskom saboru nisu reprezentativno zastupljeni .