SVJETSKI dan čitanja naglas obilježen je ovaj tjedan u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod i to na prilično poseban način - predstavljanjem slikovnice „Zašto ptice pjevaju” Mile Elegović. Ovu svestranu dramsku umjetnicu koja svoje sposobnosti pokazuje i plesom i pjevanjem odrasli gledatelji, između ostalog, pamte po ulozi u seriji „Bitange i princeze“, u kojoj je utjelovila lik Irene Grobnik. Mlađa je publika, pak, pamti po epizodnoj ulozi u seriji „Teini dnevnici“.

'Sasvim drugačija’ Mila svojim je nastupom, svojim čitanjem, animiranjem mališana (i nešto starijih učenika) gradskih osnovnih škola „Antun Mihanović” i „Hugo Badalić” te OŠ „Dr. Stjepan Ilijašević” iz Oriovca, željela zabaviti i podučiti mladu publiku.

Jurica Galoic/PIXSELL

Djeca su se izmjenjivala u čitanju slikovnice i glumi, a Mila je zapravo poput vješte učiteljice govorila kako i zašto bi pokret ptica trebao biti baš takav kakav misli(mo) da treba biti. Vidjeli smo orla, kolibrića i druge ptičice nepokolebljivoga duha, vidjeli smo djevojčicu Ninu kao protagonisticu bajke istoga imena... ali ono najljepše je dječji (o)smijeh koji opet nije stajao ništa. Jer radost, kako doznajemo, i jest poanta ptičjeg pjeva, a ove ‘ptičice’ bilo na imaginarnoj sceni, bilo u publici, bile su radosna.

Poanta Svjetskoga dana čitanja naglas nije samo čitanje koje će služiti isključivo pasivnom primanju teksta. Ono nam treba pomoći da bismo, prateći interpunkcijske znakove, prateći tekst, i sami postali glumci čija će gluma naposljetku postati temelj za upoznavanje različitosti. Dakako, nismo ptice, nismo likovi iz bajki, ali verbalnim prerušavanjem mi možemo postati netko drugi tko će našu osobnost dovesti na razinu upoznavanja skrivenih dijelova bića. Ljudske sposobnosti nisu bezgranične, ali su itekako nenadmašne kad nas netko potakne. Ovaj poticaj koji je glumica iskonstruirala na licu mjesta, balansirajući između znanja i improvizacije, djecu je potaknuo ne samo na zabavu nego na učenje o sebi, o svijetu... jer svijet nije samo mračno mjesto gdje se događa loše i nepredvidivo, svijet može biti oaza ljepote radosti.

Edukativnom pristupu u kome djeca postaju glumci te uče kako disati, kako pravilno govoriti koristeći dijafragmu, kako jednostavno uživati u novoj ulozi, zapravo je cilj poučiti ih novim ulogama u životu. Kad odrastemo, postanemo svjesni svih darovanih ili nametnutih uloga: nastavnika, prodavača, supružnika, majki, očeva... Ali te uloge ne treba shvatiti kao teret, potrebno im se predati jednako strastveno kao i ovim dječjim ulogama koje smo gledali. Tek tada znat ćemo uživati u tome što radimo, znat ćemo se radovati ‘mali stvarima’. Rušenje predrasuda o odraslima kao o ozbiljnim i isključivim dogodit će se onda kad sami postanemo djeca u ulogama nametnutima ‘životom’.

Hrvoje Jelavić / Pixsell

Neki imaginarni svjetovi u koje ulazimo čitajući, potiču našu maštu, ali drugi dio edukativnog koncepta ove interakcije dokazao je kako čitajući naglas mi i druge potičemo na sudjelovanje u tome svijetu. Zašto uvijek sebično čitati sebi u bradu? Zašto biti uvijek isključiv? Zašto sve podrediti isključivo sebi? Ne mora biti tako, za promjenu, budimo nesebični.

Jer neki ljudi nisu u mogućnosti čitati sami. Moja rođakinja Katarina već godinama čita baki u domu, prijateljici koja joj se našla na putu neobičnim spletom okolnosti. Kad nije u mogućnosti čitati uživo, čita joj preko telefona. I sada kad o tome razmišljam, ne mogu vjerovati koliko nesebične dobrote jedan čovjek može posjedovati. Koliko može pomoći drugome da lakše prebrodi dan u staračkom domu.

Na kraju ovoga druženja koje me potaknulo na ova razmišljanja dogodila se preobrazba. Mali slušači iz publike, glumici, postavljali su pitanja poput ovoga: kako je to biti slavan?

Skromna, ali itekako sposobna glumica spremno je odgovorila kako je zapravo obična kao i svi ljudi te kako samo svi znaju ono što ona radi.

Drugo pitanje koje je potaknulo najljepši mogući odgovor bilo je: kako je uspjela?

Ona je odgovorila da je vjerovala da želi raditi ono što je u njezinom srcu jer ju nije pokolebalo što drugi govore o njoj. Jednostavno je voljela i željela raditi to što radi.

Dajući pritom poticaj mališanima, glumica je zapravo poručila ono najvažnije, a to je da srce treba biti vodič u životu.

Srce će nam pomoći da, ostvarujući sebe, pomognemo drugima u otkrivanju želja koje su tihe i tek čekaju biti ostvarene.