JUČER smo bili nagrađeni nevjerojatnim koncertom izuzetnih glazbenika Filipa Novosela (brač) i Mije Elezović (klavir). Koncert koji je započeo u gotovo prepunoj Velikoj dvorani Glazbene škole u Slavonskom Brodu rezultat je suradnje škole i Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić. U svom redovnom koncertnom ciklusu, Dvorana često dovodi vrhunske glazbenike, zato je i ovaj koncert vrlo važno spomenuti i u tome kontekstu, ali i u kontekstu obilježavanja 70 godina rada Glazbene škole Slavonski Brod.

Ravnateljica Glazbene škole Slavonski Brod, Mirela Jagodić KKD IBM / FK Kadar

Postmodernizam ili postpostmodernizam jest vrijeme eksperimentiranja, ali i vrijeme urušavanja konzervativizma. Možda nije loše prilagoditi se ponekad, zahvaljujući znalcima te doznati kako zvuči ona glazba za koju je ionako potrebno znanje kako bi bila vrhunska.

Osim Filipa Novosela, bivši đak ove škole je  i Krešimir Seletković čiju skladbu Neurosis smo također mogli čuti jučer. Od Ludwiga van Beethovena i Sonate za violinu i klavir br. 6 u A-duru, op. 30 br. 1 do Đurovićeve Sonate za A brač i klavir  - koncertna pripremljenost, sustavnost, prilagodljivost jest ono što se neizostavno mora primijetiti. Kako je riječ o glazbalima koja rijetko imamo priliku čuti zajedno, ne samo da je ovaj koncert zato bio izazovan, nego i stoga što je riječ o glazbenicima koji su toliko povezani s instrumentima na kojima muziciraju da je ta energija razasuta po prostoru poput magičnog praha koji se prenio na publiku.

Mia Elezović KKD IBM / FK Kadar

Afirmacija tambure, njezina višestruka primjena dokazana je jučer i kroz Dva stavka za brač Filipa Novosela. Maksimalan domet instumenata određuje sam glazbenik. Ako on nije spreman ponekad eksperimentirati sa žanrom, zvukom, izvedbom, onda instrument trpi kao i publika nenaviknuta na izazove suvremene glazbe. Koliko god bili skoni tradiciji ne možemo se oteti dojmu kako glazba evoluira te tim postupkom unosi sve tekovine suvremenosti u svoje pore. Nije više pitanje sviđa li nam se nešto što slušamo, nego pitanje razumijevanja strukture. Reći ćemo kako ne razumijemo glazbu ili nam nije lijepa onda kada nas svojom formalnom predodžbom glazbenik iznenadi. Ali ako je on dovoljno uvjerljiv, prihvatit ćemo je kao i svaku drugu koja nam je zbog nekih razloga “bliža”. 

Jučer smo mogli čuti i praizvedbu skladbe Šutljivost Ane Horvat. Snaga glazbe koja pokreće čak i našu potrebu za iskazivanjem stanja bez potrebe konverzacije, bez potrebe interakcije, bez ekstrovertiranosti, a nasuprot introvertiranosti zato možda aludira na sviranje klavira “po žicama” - dakle u unutrašnjosti po kojoj prebiremo onda kada šutljivost prevladava buku unutar svijeta, unutar sebe (nas).

Imaginarij klasične glazbe poseže za direktnim uplitanjem ili intervencijom osjeta – qualia. Emocije kao ostvarujući suplement stvarnosnog nikada ne mogu biti izopćene iz diskursa poopčavanja konkretno prisutnog. Uvijek kada govorimo o emocijama, govorimo o  apstrakcija nemoguće uhvatljivim u izrazito objektivnu afirmativnu realnost. No, bez emocija, čovjek bi bio nalik robotu koji savršeno zna odgovoriti na pitanje ali ne poznaje različitost konteksta iz kojeg pitanje proizlazi. 

KKD IBM / FK Kadar

Ako govorimo o ovim glazbenicima s jučerašnjega koncerta, njihova mogućnost “transgresije” osjetilne stvarnosti uzrokovana je iskustvenim faktima, ali i željom za edukativno-simboličnim primjesama koje će biti povod muziciranju, a ono pak na kraju treba izazvati shvaćanje kako glazba može i treba biti jezik mogućnosti. S jedne strane postoji tradicijsko glazbalo za koje smatramo kako ima svoje domete dok s druge strane nailazimo na glazbalo izuzetne snage i privlačnosti kojemu kao da je nedostajao samo brač/klavir da bi dokazalo sljedeće: komunikacija između glazbala i glazbenika odvija se zbog želje za samoedukacijom, afirmacijom, ”modulacijom osjeta” ne bi li u konačnici sazreli i išli u korak s vremenom. Postmodernizam ili postpostmodernizam jest vrijeme eksperimentiranja, ali i vrijeme urušavanja konzervativizma. Možda nije loše prilagoditi se ponekad, zahvaljujući znalcima te doznati kako zvuči ona glazba za koju je ionako potrebno znanje kako bi bila vrhunska.