KORZO, trg, skver, plac – riječi su koje označavaju glavni prostor jednog grada. Uglavnom je takav prostor strogo urbanistički, popločan i često čini prazninu između građevina, s ponekom žardinjerom i klupom za odmor.

Prvi trgovi, kroz povijest, nastaju zajedno s usponom trgovine. Oni postaju mjesta za prodaju ili trampu različitih roba. Trgovi kakvi postoje danas izrastaju s gradovima. Tako postaju neodvojivi dijelovi grada koji su imali i druge uloge. Skoro sve društvene aktivnosti počinju se odvijati na trgovima. Trgovi postaju središte kulturnog, umjetničkog, trgovačkog, političkog, a ponekad i duhovnog života.

Neki trgovi su postali legendarni kao simboli revolucije kakav je Majdan u Kijevu, Taksim u Turskoj ili Tahrir u Egiptu. S druge strane, imamo trgove koji svjedoče režimskoj moći i teroru kakav je Crveni trg u Moskvi ili Tiananmen u Pekingu.

U gradskim sredinama gdje je život užurban, gdje ponekad vrije kao u košnicama, a s druge strane i arhitektura  je ponekad prilično kaotična, svaki gradski trg ima ideju pokazati jednu smirenost, s naglašenom arhitekturom reda i sklada. A najljepši ukras svakog trga jesu ljudi.

Trg, korzo, skver, plac – mjesta su javnog i slobodnog susreta, a sve u duhu demokracije kojoj nas stalno uče. A mi nikako da naučimo. A možda i ne razumijemo što je to demokracija? Kažu da svako gradsko čeljade ima tri svoja mjesta – dom, posao i trg. I sva tri mjesta za urbanog čovjeka trebala bi imati isti značaj i prema njima bi se trebali isto odnositi. Svaki trg, korzo, skver ili plac mjesta su za druženja uz piće, ćaskanje. Nekada takva mjesta mogu postati i prostori za prosvjede, politička okupljanja. Mogu biti i mjesta raznih kulturnih izričaja. Trg kao takav služi da se građani jednog grada uključuju u urbani život i kao takvi doprinose i sebi, ali i društvu.

Slavonski Brod ima najveći trg u Lijepoj Našoj, površine preko deset tisuća četvornih metara – Trg Ivane Brlić Mažuranić, poznatiji kao korzo. Prije sedamnaest godina slavonskobrodski korzo proglašen je najljepšim trgom u Hrvatskoj.

Trgovi se obično nalaze u sredini gradova, a slavonskobrodski je poseban jer se nalazi na rubu grada, par metara od rijeke Save. Skoro svi trgovi nalaze se između monumentalnih građevina. Obično su tu crkve, katedrale, gradske uprave, a slavonskobrodski trg jedinstven je jer nema ništa od toga. Kažu da je slavonskobrodski trg jedini trg koji ima izlaz na jednu rijeku – Savu. Po mnogočemu poseban, po mnogima najljepši, najveći.

Korzo ili trg je srce jednog grada. Korzo ili trg predstavljaju dušu i ogledalo jednog grada. Slavonskobrodski korzo imao je nekada i srce i dušu. I svako tko ga je posjetio, kroz svu je ljepotu uvidio to njegovo srce i dušu. Ali to je bilo nekad.

Danas, a posebno u zimskim mjesecima, nekada najljepši trg u Hrvatskoj (p)ostao je prazan. Tek poneki šetač. Netko mu je ukrao i srce i dušu. Nestali su ljudi.

Otužne su slike slavonskobrodskog korza bez ljudi, bez dječje galame, bez žamora i gužve.

Još je otužnije vidjeti kako pojedini dijelovi korza služe za skladište. Neki slavonskobrodski ugostitelji odlučili su prostor za terase pretvoriti u skladišta, mjesta na kojima drže svoj inventar prekriven raznim ceradama i najlonima. Ovakvim činom samo žele do kraja ubiti i srce i dušu najvećeg i nekad najljepšeg trga u Lijepoj Našoj. Kazat će da je to njihov prostor kojeg su zakupili. Da, jesu. Ali taj prostor nije iznajmljen za skladište. Ako je korzo ogledalo jednog grada, sumnjam da bismo se mogli ponositi onim što je u ogledalu.

I oni koji bi trebali to vidjeti i sankcionirati te time spriječiti konačno pogubljenje srca i duše slavonskobrodskog korza nijemo šute. Tek poneki znatiželjni prolaznik okrene se, pogleda i sam sebe zapita – zašto ovo? Nestali su ljudi!