U malom igrokazu, na desnoj obali Save, u Bosanskom Brodu, koji je retorikom neodoljivo podsjećao na nekadašnje široko rasprostranjene igre bratstva-jedinstva, prošlog je utorka potpisan Protokol o plinofikaciji rafinerije nafte, one rafinerije koja stanovnicima Slavonskog Broda na lijevoj obali Save godinama zagorčava život i truje zdravlje. Dvojica resornih ministara – hrvatski, Tomislav Ćorić i Petar Đokić iz Republike Srpske, kao i predsjednica Vlade Republike Srpske, Željka Cvijanović, nisu štedjeli epitete spominjući koliko je potpisani protokol ''značajan za ovu regiju'' jer pokazuje ''usmjerenost dvaju vlada na suradnju koja je u regiji itekako potrebna'', te kako je to ''win-win situacija za obje strane''.

Bilo bi zanimljivo istražiti je li Kuvajčanin Hamad M. A. A. Alwazzan možda saznao za odluku kuvajtskih vlasti od koga će ta prebogata država kupiti borbena oklopna vozila te se sukladno tim saznanjima i ponio - manirom dobrog gospodara.

Radi se, dakako, o početku spajanja Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu na hrvatski plinovod, pa će plin, umjesto nafte, biti pogonsko gorivo rafinerije, tog opakog zagađivača zraka koji je za Brođane (s obje strane Save) predstavljao noćnu moru. Cijelog tog posla, pa ni malog festivala reinkarniranog bratstva-jedinstva, ne bi bilo da Rusi nisu odriješili kesu i odlučili financirati taj projekt, koji, ruku na srce, neće obradovati samo Brođane, već i generala Čermaka, čiji je Crodux dobio lijep posao: 1,5 milijardi kuna u sljedećih 10 godina.

Rusi dakle dolaze, za sada na mala vrata, preko Slavonskog Broda, a uskoro kada njihov Rosneft, nakon što mu hrvatska Vlada proda 19 posto svoga udjela u Ini, a od MOL-a kupi 32 posto, ući će i na velika. Hrvatskim će naftovodom i plinovodom (uz malu Čermakovu pomoć) teći ruska nafta i plin, a žilama Brođana, hrvatska krv koja više neće biti izložena otrovnim plinovima iz ruske rafinerije u Bosanskom Brodu. Što bi prije neki dan u Bosanskom Brodu rekao ministar Tomislav Ćorić: win – win situacija.

I tako, dok Rusi dolaze (za sada samo) u Slavonski Brod, Arapi odlaze. Nekako istodobno s onim malim retro festivalom bratstva-jedinstva u Bosanskom Brodu, u Slavonskom je Brodu, pak, objavljeno da Hamad Mohammad Al Wazzan, predsjednik grupe kompanija Al Wazzan iz Kuvajta, mogul iz jedne od najmoćnijih kuvajtskih obitelji, napušta Đuru Đakovića. Tvrtka Crni čelik koja je u Đuru Đakovića trebala uložiti 250 milijuna kuna, kako je to objasnio predsjednik uprave te tvrtkeTomislav Mazal, nije to učinila, a do zastoja je došlo, što god to značilo, ''u provedbi uplate s korespondentnom bankom''.

Kad je krajem kolovoza ove godine u Zagrebu registrirana tvrtka Crni čelik, čiji je formalni osnivač Steve Daskos, nastanjen u Kanadi i objavljeno kako će Đuru Đaković dokapitalizirati s 250 milijuna kuna, dionice brodske tvrtke skočile su za 10 posto. Malo sam pročačkao po Sudskom registru Ministarstva pravosuđa i pronašao podatak da je Kuvajčanin Hamad M. A. A. Alwazzan (u našim medijima pristavljen kao Hamad Mohammad Al Wazzan), jedno kratko, vrlo kratko vrijeme, od 31. kolovoza do 19. listopada ove godine, dakle samo 19 dana, bio, zajedno s Kanađaninom Steveom Daskosom, direktor Crnog čelika. A onda se u poslovnim knjigama te tvrtke gubi njegov trag i ostaje zabilježen još jedino u zbirci isprava Trgovačkog suda u Zagrebu i to u povijesnom izvatku tvrtke.

Bilo bi naravno zanimljivo istražiti i saznati zašto je kuvajtski mogul, ''istaknuti čovjek koji stoji iza istaknutih postignuća'' nestao iz Crnog čelika i imali to kakve veze sa zastojem ''u provedbi uplate s korespondentnom bankom'', koja na račun Đure Đakovića nije prebacila 250 milijuna kuna.

Bilo bi naravno, još zanimljivije istražiti i saznati je li Kuvajčanin Hamad M. A. A. Alwazzan možda saznao za odluku kuvajtskih vlasti od koga će ta prebogata država kupiti borbena oklopna vozila. Ta odluka čeka se od 2015. a Đuro Đaković ušao je u uži izbor, nadajući se ''poslu stoljeća'', kako su u toj tvrtki šaptali još od vremena kada je prije dvije godine  izaslanstvo kuvajtske vojske i njihovog ministarstva obrane posjetilo pogon Specijalnih vozila Đure Đakovića, kako bi se upoznali s mogućnostima proizvodnje u toj tvrtki. Razlog njihove posjete bio je upravo natječaj za nabavku borbenih oklopnih vozila.

Dolazak Rusa i odlazak Arapa, površno gledano, nemaju nikakve dodirne točke osim činjenice da se radnja događa na obalama Save, ovoj lijevoj i onoj desnoj i da je vremenski koincidirala. No prava poveznica ta dva događaja je u trećem: jedni dolaze, drugi odlaze, a mi stojimo.

Ili bolje: tapkamo u mjestu. I baš nas briga što psi laju, a još manje što karavana prolazi.