NEKA istraživanja kažu da su se ateisti i agnostici, za bezbožništvo odlučili ponajprije stoga što su im neke svari iz religije, poput bezgrešnog začeća ili uskrsnuća mrtvih, nevjerojatne i neprihvatljive. I dok o bezgrešnom začeću postoje iskazi mnogih mladih cura koje tvrde da ne znaju kako su ostale trudne, s uskrsnućem mrtvih stvari su puno kompliciranije. Nije bilo poznatih i provjerenih slučajeva da je netko uskrsnuo od mrtvih. Doduše, javile su se tu i tamo takve priče čija je vjerodostojnost ravna svjedočenjima vidjelica iz Međugorja. Ali, tako je bilo sve do prošlog tjedna.

A onda se dogodilo čudo u Splitu, veće od međugorskog. Jedna osoba, starija gospođa, koja se nalazila na liječenju od Covida 19 u KBC Split, nakon što je preminula otpremljena je pravo na groblje, pokopana. Obavljen je obred kako to već nakon smrti biva, lijes je spušten u raku i zatrpan lakom hrvatskom zemljom. No, drugoga je dana žena uskrsnula. Možda ne i posve zdrava, ali živa svakako.

Tako se pokazalo da je uskrsnuće moguće, pa su mnogi ateisti i agnostici odbacili svoja uvjerenja i pridružili se vjernicima, ogromnoj većini hrvatskog naroda, koja ni prije tog događaja ni u najskrovitijem kutku mozga, nije sumnjala kako je uskrsnuće moguće.

Priča je poznata - ispostavilo se, naime, kako su u KBC Split zamijenili identitet dvije starije žene, pa su greškom, pod krivim imenom žive žene, pokopali preminulu. Bile su iz dva različita staračka doma, jedna iz onog u Seget Vranjicu, druga iz doma u Dicmu.

Poznato je kako se osobu ne može pokopati tek tako, kako se na onaj svijet ne odlazi bez urednih papira, koji doduše ostaju na zemlji, ne idu s pokojnikom, već se brižno čuvaju u maticama umrlih, u ozbiljnim državnim ustanovama koje se zovu Matični uredi. Ondje je sve to zabilježeno i uvedeno pod uredbeni broj i klasu, ali za sada još ne znamo kako su uspjeli ispisati osobu iz matice umrlih. To je velika zagonetka, možda i veća od samog uskrsnuća.

No, ostavimo uskrsnuće i vratimo se bezgrešnom začeću, onoj drugoj sumnji ateista i agnostika, ako je takvih u Hrvatskoj, nakon splitskog uskrsnuća, uopće još ostalo. Zamislimo godinu 2021., 2022., 2023. ili neku od sljedećih. Djeca rođena ovih dana tada će već hodati, izgovarati prve riječi, crte njihovih lica bih će izraženije, pokreti sinkroniziraniji i bit će sve više nalik svojim roditeljima.

Ali što će se dogoditi kada neki otac, promatrajući svoga sinčića, vidi da mu nimalo nije nalik. Posve drugačiji nos, boja očiju crna kao antracit, kakvu nema ni djetetov otac niti itko u njegovoj familiji, a bogme ni mati. Uši klempave, pokreti nekako trapavi, kosa kovrčava i crna, toliko suprotna u odnosu na plavu, očevu. A očeve sumnje počnu podgrijavati i njegovi prijatelji.

- Moram ti to reći, prijatelji smo, malo je možda nezgodno, ali mali nekako nije na tebe. Uopće ti ne sliči - kaže najbolji očev prijatelj dok cjevče treće pivo u kvartovskom kafiću.

- I ja nekako sumnjam da je tvoj - kaže sljedećeg dana, nakon što joj se povjerio, dječakovu ocu njegova mati, vječno u svađi sa svojom snahom. - Sigurna sam da je kopile.

Dječakovu ocu, pomorcu na prekooceanskom brodu, sad već pada mrak na oči, crv sumnje nagriza mu dušu, krv vrije. Pokušava se sjetiti kada se točno vratio s broda u Split, provjerava u sinovljevu krsnom listu točan datum rođenja, odbija devet mjeseci unatrag. Jest, datum je nekako knap. Mali se rodio 10. svibnja 2020., a on se s dvomjesečne plovidbe vratio 15. kolovoza 2019. Nešto tu ne štima.

Nakon četvrtog piva vraća se kući, još s vata ošamari ženu i milo joj reče: „Priznaj sve kurvo, čiji je mali? Još mi samo reci da si bezgrešno začela.".

Test očinstva potvrdio je njegove sumnje. DNK analiza pokazala je: sin nije njegov. Htio je, naravno, pravo doma i s vrata ubiti ženu, ali mu doktor reče: „Prerano je za zaključak. Trebalo bi napraviti i DNK majke.".

- Zašto? - izluđeno reče pomorac. Što će vam njezin DNK pa ona ga je rodila.

- U to nismo sigurni. Bilo je već nekoliko slučajeva ovih dana kada se pokazalo da djeca rođena u KBC-u Split imaju drugačiji DNK i od majki i od očeva.

Pomorac je zanijemio, takvo što još nikada nije čuo.

- Pa to je čudo, čudo nad čudima. Ne mogu vjerovati!

- A čujte, dogodilo se, zamijenili su bebe nakon porođaja. A što se čuda tiče, nije to najveće. Njima su u doba korone i mrtvi uskrsavali.