Hoće li Brođani, za koju godinu, na lijevoj obali Save - nasuprot rafineriji u susjednoj državi - podići velebni spomenik Rusu Anvaru Azimovu, ništa manji od onog kakav su Srbi, u središtu Beograda, nedavno podigli ruskom caru Nikolaju Drugom Romanovu? Anvar Azimov, za one manje obaviještene, veleposlanik je Ruske Federacije u Hrvatskoj, onaj uvijek ozbiljni baćuška, koji se, okićen (ordenjem) poput božićnog drvca, rado slika u vojnoj uniformi.

Ruska tvrtka Zarubežnjeft, vlasnica rafinerije i Crodux te tvrtka hrvatskog naftaša Ivana Čermaka - složni kao ''zbornaja komanda'', navodno, učinit će sve kako bi Rafinerija u Bosanskom Brodu dogodine dobila plin.

Azimov se ovih dana oglasio rečenicom na koju ne može ostati ravnodušan ni jedan stanovnik Slavonskog Broda. Rekao je: "Rusija daje sve od sebe da se riješi problem onečišćenja zraka u Slavonskom i Bosanskom Brodu". I dodao kako će ruska tvrtka Zarubežnjeft, vlasnica rafinerije i Crodux, tvrtka hrvatskog naftaša Ivana Čermaka - složni kao ''zbornaja komanda'', učinit sve da rafinerija u Bosanskom Brodu dogodine dobije plin, što će onda riješiti problem zagađenja, noćnu moru Brođana i stanovnika okolnih mjesta.

Ne znamo je li brodski gradonačelnika Mirko Duspara već počeo tražiti najpogodniju lokaciju za spomenik Azimovu, no ispuni li baćuška obećanje, to je svakako zaslužio.

Brođani su se proteklih godina naslušali sličnih obećanja. Kada bismo naveli što su sve o tome rekli naši vodeći političari - i lijevi i desni, i bivši i sadašnji - bila bi to dirljiva zbirka citata čiji bi se smisao otprilike mogao sažeti ovako: sve dok vi budete disali, mi ćemo vrijedno raditi na riješavanju tog problema!

A sada se pojavio ruski veleposlanik Azimov te uz konkretno obećanje naveo i konkretan rok. Zašto baš sada i zašto baš veleposlanik Ruske Federacije? Ima li njegov istup ikakve veze sa skorom posjetom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Moskvi, gdje će u Kremlju razgovarati s Vladimirom Putinom? I je li Azimov ukrao pet minuta slave hrvatskoj predsjednici koja bi nakon povratka iz Rusije mogla slavodobitno doći u Slavonski Brod i, upirući prstom u rafineriju s druge strane savske obale, trijumfalno reći: jedan od rezultata moje posjete Moskvi jest rješenje problema zagađenja koji vas godinama muči.

Na ta pitanja, vjerojatno, nikada nećemo saznati odgovor. Ali jedna nam je stvar poznata: u politici, a onoj najvišoj najčešće, rijetko se kada događaju slučajnosti. Sve je, manje-više, uzročno posljedično povezano, sve ima svoje zašto i svoje zato.  

Oni koji su pročitali izvorni tekst Azimovljevog istupa pred Međunarodni forum o energetskim odnosima Europske unije i Rusije, koji se održava u Splitu, sasvim su sigurno zapazili da je u istom intervjuu ruski veleposlanik, osim rafinerije uz Savu, rekao još nešto. Govoreći o problemu s kojim se ruske banke, veliki kreditori posrnulog Agrokora, suočavaju u naplati svojih potraživanja vrijednih više od milijarde eura, bio je više nego odlučan: ''Dug prema Rusiji i ruski novac moraju biti vraćeni Rusiji''. Jasno?

S malo mašte, a u diplomatskom jeziku ona je itekako potrebna da bi se lakše dokučilo ''što je pisac htio reći'' dvije izjave ruskog veleposlanika mogle bi se spojiti u jednu: ''vi želite čist zrak, a mi čiste račune''. Naravno, to u Kremlju našoj predsjednici neće biti rečeno na taj način. Diplomacija se uči na ozbiljnim sveučilištima pa bi problem Agrokora koji će se (sigurno) i zagađenja zraka iz bosanske rafinerije koji će se (vjerojatno) naći zajedno s posluženjem, na stolu u Kremlju, pred Grabar Kitarović i Putinom, biti izložen drugačije. U priopćenju s razgovora to bi moglo biti formulirano otprilike ovako: ''Obje strane su se, u duhu uzajamnog prijateljstva i razumijevanja, složile kako bi rješenje Agrokorovog duga prema ruskim bankama moglo ubrzati rješenje zagađenja iz ruske rafinerije nafte u Bosanskom Brodu''.

Paradoksalno je, ali čini se kako je ipak tako, da se ključ problema ruske rafinerije u dvorištu Slavonskog Broda ipak nalazi u rukama hrvatske politike. Čini se, dakle, da Brođane nisu lagali svi oni silni ministri i premijeri, pa i šefovi države, koji su građanima obećavali da će riješiti problem onečišćenje zraka govorili istinu i ništa osim istine.

Zato moramo vjerovati predsjednici Republike koja je još u veljači ove godine, nakon što se u Münchenu našla s ruskim ministrom vanjskih poslova Lavrovom, obznanila kako su Hrvatska i Rusija našle rješenje za problem zagađenje zraka iz ruske rafinerije u Bosanskom Brodu. Dodavši kako konkretni rokovi još nisu dogovoreni, Grabar Kitarović je najavila: "Rusi su rekli kako su svjesni tog problema, da ga žele riješiti što prije i molili su pomoć hrvatske Vlade".  

Stvari će, dakle, ipak riješiti diplomacija, a u njoj treba itekako umijeća. Iz nekih razloga, vezano uz ovu priču - a ponajviše s obzirom na stanje državnih financija -  pada mi na pamet anegdota koja se pripisuje srpskom Knezu Milošu. Kad je slao svog ambasadora u Carigrad, uz vjerodajnice dao mu je i sljedeći (diplomatski) savjet: ''Turci vole dvije stvari: dupe i zlato. Mi zlata nemamo!''.