- Ovo se otelo svakoj kontroli, ovaj četvrti val je poguban - reče prvi akademik drugom dok sjede u udobnom prostoru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), stvarnoj Katedrali hrvatskog duha, najkraćoj i najboljoj definiciji te prevažne institucije, koja razvija i promiče znanstvenu djelatnost i umjetničko stvaralaštvo i od osobite je nacionalne važnosti. Iako je bilo davno, u HAZU-u još pamte onu, krajnje nepromišljanju i bogohulnu, rečenicu Antuna Vrdoljaka kada je HRT prozvao Katedralom hrvatskog duha. To mu nikada nisu oprostili. Jer, ako igdje postoji takva Katedrala, onda je to ovdje, na Trgu Nikole Šubića 11, u Zagrebu, gdje sve zrači znanošću i umjetnošću, kako i samo ime Akademije kaže i gdje vlada sveti mir, nalik onom u Katedrali.

Rečenica koja ga je fascinirala, točno se sjećao kako je to učiteljica rekla, glasila je: voda poprima oblik posude u kojoj se nalazi. Ta čudesna prilagodljivost vode postala je moto njegova života.

- Ovo se otelo svakoj kontroli, ovaj četvrti val je poguban - ponovni prvi akademik. Nije bio siguran da ga je drugi čuo, zadubljen miješanjem čaja u šalici u koju je upravo usuo med. - Mislim da bi HAZU o tome trebao dati izjavu kao što to činimo u mnogim prigodama od nacionalnog interesa. Javnost to od nas očekuje.

Drugi akademik bio je škrt na riječima. Njegova životna filozofija zasnivala se na tezi kako mudrost počiva na pažljivom slušanju i škrtom govoru. Izradio je čak i matematički model koji je pokazao kako mudrost raste ili opada u odnosu na vrijeme provedeno u slušanju i govorenju. Objavio je o tome i zapaženi znanstveni rad. Zato je, ništa ne govoreći, pažljivo slušao kolegu.

- Ljudi su zbunjeni, četvrti val bjesni i ne vidi mu se kraja – reče prvi akademik.

Drugi je šutio, prijala mu je tišina među debelim zidovima zgrade koja je odisala mirom katedrale i ozračjem punim znanosti i umjetnosti. Drugi je i dalje miješao čaj u šalici, brižljivo pazeći da žličica ne struže o dno. Godila mu je ta tišina. Ali ponovno je prekine prvi akademik.

- Svi vide i svima je jasno da stvari potpuno izmiču kontroli. Svaki je val sve žešći, sve razorniji. Ako pogledamo stvari u našem najbližem okruženju, ili šire, u Europskoj uniji, nigdje se takvo što ne događa. Baš nigdje. Nešto moramo uraditi, sve su oči uprte u nas. Mi smo savjest javnosti. Cvijet hrvatske pameti. Ne smijemo šutjeti i praviti se kao da ništa ne postoji. Povijest nam to ne bi oprostila.

Drugi akademik gledao je kovitlac u šalici čaja, nastao neprekidnim miješanjem, i tko zna kako i zašto u glavi mu sijevne davna rečenica njegove učiteljice kad je govorila o čudesnoj važnosti vode za sav život na zemlji. I njenim svojstvima. Dobro se sjeća rečenice koju je tada izustila, rečenice koja je razbuktala njegovu ljubav prema znanosti i dovela ga da sjedi danas ovdje, u udobnoj fotelji, okružen mirom katedrale. Ta rečenica koja ga je fascinirala, točno se sjećao kako je to učiteljica rekla, glasila je: voda poprima oblik posude u kojoj se nalazi. Ta čudesna prilagodljivost vode postala je moto njegova života.

- Ovaj četvrti val iz temelja drma nacionalnu sigurnost - nastavi prvi akademik. – Toliko je razoran, stanje se pogoršava iz dana u dan, svi to primjećuju, svi vide prijeteću ugrozu. Poštovani kolega, vama kao jednom od temelja ove institucije, čovjeku iznimne erudicije, ugleda i utjecaja, govorim o pogubnosti četvrtog vala. Vi morate nešto reći…

- Ali učinili smo to već - reče drugi akademik i na trenutak prestane žličicom miješati čaj u porculanskoj šalici. - Sjetite se naše izjave od 17. ožujka prošle godine. Nismo li već tada, među prvima, jasno i odlučno reagirali, upozorili, rekli javnosti što o tome mislimo.

- Kažete, 17. ožujka…

- Da dobro pamtim. Bilo je to na moj rođendan, 87., mislim… Mogu vam citirati uvodni dio: ''Epidemija koronavirusa došla je nenadano i u kratkome je vremenu uzrokovala zdravstvenu i svekoliku ugrozu ljudi i njihove egzistencije kakvu svijet ne pamti stoljećima. Upravo je u tijeku intenzivna borba za ograničavanje i usporavanje stopa infekcije te za minimiziranje virusom uzrokovanoga pobola i smrtnosti.'' Dakle, dragi kolega, kao što vidite, reagirali smo već kod prvog vala, još prošle godine.

- Ali nisam mislio na to. Mislio sam na četvrti val sukoba između 54-godišnjeg šmrkavca i puzajućeg udava. Na sukob predsjednika Republike i premijera… Izmaknulo je svakoj kontroli, ugrožava nacionalnu sigurnost i prijeti nesagledivim posljedicama… Spominje se puzajući državni udar!

Prvi akademik je šutio. Pažljivo je gledao u šalicu čaja i s oduševljenjem motrio tekućinu koja se posve umirila. I poprimila oblik posude u kojoj se nalazi.