ČITAM ovih dana kako se bivši ministar poljoprivrede,Tihomir  Jakovina, bacio u poduzetničke vode. Osnovao je tvrtku Aspira (što može, ali i ne mora, biti kratica od riječi aspiracija), a kakve su mu poslovne aspiracije, vidjet ćemo. Kakogod, Jakovina nastavlja ondje gdje su drugi već započeli. Primjerice njegov šef u pariji i Vladi, Zoran Milanović, koji je u studenom 2016. osnovao konzultantsku tvrtku EuroAlba Advisory. Pričalo se tada da će Zokijeva tvrtka savjetovati albansku vladu kako da skrati put od Tirane do Bruxellesa, kao što se sada priča kako će Jakovinina Asipra imati aspiraciju savjetovati ministarstvo poljoprivrede Srbije, kako da iz fondove EU izvuku što više eura.

Ne sumnjamo da će Jakovinina Aspira biti uspješna. Za razliku od brojnih, koji se prije politike nisu bavili biznisom, Jakovina jest. Imao je poljoprivredno-apotekarski biznis TJ Prom (u koji je, poput mnogih, ugradio svoje inicijale TJ), ali je propao. Ne Jakovina, nego njegov biznis.

Stvarno je simpatično pročitati kad naši političari zasuču rukave i odluče vlastitom pameću i znanjem (know how) zarađivati kruh svoj svagdašnji, a ne da ih stranka (ako je na vlasti, kada to može) uhljebi u kakvu vladinu agenciju ili državnu firmu. Jer, ima li išta logičnije od toga: ako su znali voditi državu, kako dovraga ne bi znali i neku tvrtku. U njima je toliko iskustva, toliko znanja i nagomilane pameti, toliko uspostavljenih kontakata, poznanstava i veza, toliko ljudi kojima su pomogli i koji jedva čekaju da sada pomognu njima, da bi naprosto bila prava šteta sve to ne iskoristiti.

Eto, recimo, sjetim se Mate Granića, bivšeg ministra vanjskih poslova i predsjedničkog kandidata HDZ-a. Ima li išta logičnije nego da čovjek s takvim iskustvom, s toliko znanja, poznanstava i veza, nakon odlaska iz politike, osnuje vlastitu konzultantsku firmu. Mate Granić to je i učinio. Uz sam Zrinjevac, nedaleko od zgrade Ministarstva vanjskih poslova gdje je stolovao od 1993. do 2000., smjestio se u vlastitu konzultantsku tvrtku Magra. U nju je čak ugradio i dio svog imena (Ma) i prezimena (Gra) i svojski zapeo. Rezultat – 7,3 milijuna kuna i stečaj. Ali, dobro. Čovjek je bar pokušao. I stekao referencu za savjetničko mjesto na Pantovčaku.

Ili, poduzetnički primjer savjetnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, moćnog i svemoćnog Ivića Pašalić, čovjeka s dva prezimena. kako ga je rado zvao Stipe Mesić. Zamislite čovjeka u naponu fizičke i umne snage kad s takvog položaja, mjesta savjetnika predsjednike Republike, napusti politiku. Čovjek koji kipti od znanja (zar bi savjetovao predsjednika Republike da nije takav bio?), čovjek s toliko utakmica u nogama, koji je pred očima imao najveće državne tajne, nudio rješenja za najveće probleme države, povlačio ključne poteze na kadrovskoj ploči – ima li išta logičnije nego da nakon odlaska iz politike čovjek takve erudicije osnuje vlastitu tvrtku?

No, čitam, 2. siječnja ove godine tvrtka Kapital konzalting, u vlasništvu Ivića Pašalića, brisana je iz sudskog registra. Čitam i ne vjerujem onom što vidim, a onda nabasam na podatak kako je još jedna tvrtka Ivića Pašalića, Odra servis, također brisana iz Sudskog registra, nekoliko mjeseci ranije, 22. rujna 2017. Zar je moguće da: obadvije, obadvije su pale?! Što se to dogodilo, što je krenulo po zlu?

Na sreću, sjetih se Zlatka Canjuge, također jednog od savjetnika prvog hrvatskog predsjednika, pa glavnog tajnika HDZ-a, pa saborskog zastupnika. Bilo mi ga je žao kad je nakon izlaska iz politike jedno vrijeme po malim televizijama radio kao novinar, vodio kojekakve emisije i ugošćavao kojekakve tipove, no na sreću brzo je shvatio kako u tom poslu nema love. Pa se latio onog što najbolje zna i osnovao tvrtku C pakiranje (C, valjda kao Canjuga a pakiranje, valjda, kao ono čime se ranije bavio). Canjugina tvrtka proizvodi papirnate vrećice. One u kakve se umata (pakira) kruh, burek, pecivo, brza hrana.

Izreka da iza svakog uspješnog čovjeka stoji jaka žena pokazala se u u Canjuginom slučaju. Dok je Piroška Canjuga žarila i palilaTodorićevim Agrokorom, tvrtka Zlatka Canjuge bila je najveći opskrbljivač Konzuma papirnatim vrećicama. No, ipak, kako su pisali mediji, tvrtka je svake godine, od 2011. do 2015., ostvarila gubitke od tri do 5,9 milijuna kuna.

Da ova kolumna ima više prostora mogli bismo nabrajati unedogled kako su naši uspješni političari u privatnom biznisu bili još uspješniji. Zato ne sumnjamo da će Jakovinina Aspira biti uspješna. Za razliku od nabrojanih, koji se prije politike nisu bavili biznisom, Jakovina jest. Imao je poljoprivredno-apotekarski biznis TJ Prom (u koji je, poput mnogih, ugradio svoje inicijale TJ), ali je propao.

Ne Jakovina, već njegov biznis.