- NAŠU sjednicu, poštovane kolege, tradicionalno počinjem podsjećanjem ne temeljna načela naše Biblije - oprostite mi na možda neumjesnoj usporedbi - Kodeksa sudačke časti. Podsjećam vas ne zbog toga što mislim da vi to ne znate, već zato što to moramo ponavljati i ponavljati da bi nam stalno bilo u ušima, pred očima, u mislima. Tih su 12 načela, vjerujem, u ušima, pred očima, u mislima, ali i ustima – kada izgovaraju presude – svih naših sudaca, svih do jednog. Ima li itko u ovoj zemlji tko ne vjeruje kako su ustavnost i zakonitost; humanost i etika; neovisnost; nepristranost; stručnost; jednakost; dostojanstvo sudačkog poziva; odgovornost; marljivost; sloboda udruživanja; odnos prema javnosti; odnos prema sucima i zaposlenicima u sudu - neka mi Bog oprosti na usporedbi - 12 sudačkih zapovjedi.

- Ma već sam rekla kako jebem mater vama i Kodeksu sudačke časti tko god ga napravi ovakvoga. I čekam da završite da vam podijelim ove plave koverte koje su donijeli dok sam čistila hodnik pred dvoranom. I samo su rekli: ''Dajte im to, oni već znaju zašto''.

Glas predsjedavajućeg je svečan, ali blag, pobožno blag. Ni sam ne vjeruje da je toliku količinu sudačkih vrlina uspio ugurati u samo jednu rečenicu.

U dvorani sve sijede, ozbiljne glave, krema pravosuđa, ponajbolje hrvatske žene i muževi. Armatura u stupovima i temeljima društva. Nema tog potresa, tih Mercallija i Richtera koji mogu uzdrmati takvu stamenu tvrđavu pravde, zakonitosti i istine.

Dragi kolege, stiglo je nekoliko pritužbi na rad sudaca, ali po običaju bez ikakvog su osnova. Ne znam treba li ih uopće spominjati, ali eto, kad smo se već sastali, da ih bar' spomenem, mada to sadržajem ne zaslužuju. Velim, sve su bez osnova: jedan osuđenik, bjegunac pred zakonom, iz strane države priča kako je podmićivao suce, plaćao im provode u Dubaiju, davao skupocjene satove i kupovao cipele po dvije tisuće eura, častio i njih i njihove ljubavnice. Mislim, tko u to može povjerovati. Ili još jedna neopravdana optužba: čovjeka koji je imao sinkopu i dogodila mu se mala nezgoda zbog koje je smrtno stradalo tamo nekih dvoje ljudi, sada hoće silom u zatvor, a atrofirali mu mišići. Pa nije li pravda zadovoljena već samim tim što je presuđen. Presuda je puno gora od ležanja u zatvoru. I tako sve glupost, do gluposti, jedna prijava smješnija od druge. Međutim, ima jedna kojom se ipak moramo malo pozabaviti.

Predsjedavajući napravi kratku stanku. Onda, naborana čela, nastavi:

- Vidite, jedan naš kolega, čitali ste to ovih dana na portalima, pomalo je nespretno, vjerojatno u žurbi, preopterećen poslom, poslao elektroničku poruku u Ministarstvo pravosuđa i višoj informatičkoj savjetnici napisao: ''Jebem Vam mater vama i obrascima i programu tko god napravi ovakvoga''. Imate njegovu e-poruku u materijalima za današnju sjednicu, pa ćete i sami vidjeti da je kolega, nehotice, pogriješio. Naime, kada je drugi put pisao osobnu zamjenicu, u drugom licu množine, riječ vama napisao je malim početnim slovom. Ali prvi put, zamjenicu Vam, napisao je kako i priliči kada se nekom obraćamo s osobitim poštovanjem, kako je to među nama sucima uvijek običaj, napisao je velikim početnim slovom. Dakle, vidljivo je da se radilo o žurbi i nenamjernoj pogrešci i mislim kako nije riječ o kršenju ugleda sudačkog poziva i položaja za pisanu ili izgovorenu riječ''.

Svi u dvorani kimnuše glavom u znak odobravanja. No, onda, kao grom iz vedra neba prolomi se ženski glas iz samog kuta dvorane, sa stolice najbliže vratima.

- Jebem vam mater vama i Kodeksu sudačke časti tko god ga napravi ovakvoga!

- Oprostite - oglasi se predsjedavajući zbunjeno - oprostite poštovana kolegice, ali moram vas podsjetiti na članak 8. našeg kodeksa gdje se izrijekom kaže: ''Sudac je dužan čuvati ugled sudačkog poziva i položaja kroz pisanu i izgovorenu riječ''. Zato vas molim da čuvate naš ugled.

- Jebem vam mater vama i Kodeksu sudačke časti tko god ga napravi ovakvoga - ponavlja ženski glas sa samog kraja velike dvorane u kojoj sjede stupovi društva, sijede, ozbiljne glave, krema pravosuđa, ponajbolje hrvatske žene i muževi.

Predsjedavajući pogleda malo bolje osobu koja to izgovara. Kraj dvorane slabo je osvijetljen, ali naprežući pogled vidi ženu u plavoj kuti ispred koje je kanta s vodom i crveni štap s krpom za brisanje poda.

- Oprostite tko ste vi? - upita predsjedavajući.

- Čistačica.

- I što radite ovdje zaboga? Što radite među nama, pa znate li, zaboga, tko smo mi? Mi smo čuvari Kodeksa sudačke časti.

- Ma već sam rekla kako jebem mater vama i Kodeksu sudačke časti tko god ga napravi ovakvoga. I čekam da završite da vam podijelim ove plave koverte koje su donijeli dok sam čistila hodnik pred dvoranom. I samo su rekli: ''Dajte im to, oni već znaju zašto''.