PJESMA blaženih pred večernju gozbu postajala je sve glasnija pa se Sveti Petar polako pripremao zatvoriti Rajska vrata.

- Dosta je bilo za danas – pomisli. – Naradio sam se.

Pogleda na monitor smješten na radnom stolu, gotovo posve sakriven među bujnim, mirisnim cvijećem, jutros dopremljenim iz Rajskog vrta. Prije nego što uvečer zatvori Rajska vrata, Sveti Petar rutinski bi pogledao statistiku. Danas je bila nešto lošija nego jučer. Pakao: 83 posto; Čistilište 11; Raj 6 posto.

- Ljudi postaju gori. Sve je više grešnika – pomisli i s velikim ključem u desnoj ruci krene prema Rajskim vratima. Odjednom, u daljini, zapazi poveću skupinu ljudi kako žure i očajnički mašu.

- Tko ste vi? – upita kad su se dovoljno približili da bi ga mogli čuti.

- Mi smo pokojni hrvatski suci – rekoše uglas.

- Da ste pokojni to vidim. Ali otkud tako kasno? Upravo sam pošao zatvoriti Rajska vrata.

- Časni Sveti Petre – reče prvi iz skupine pokojnih hrvatskih sudaca – radili smo predano i marljivo, svakog božjeg dana, do duboko u noć, kako bismo riješili što više predmeta i pravedno presudili. Ali, pretjerali smo s poslom, i eto, svi umrli, kasno sinoć. A i sami znadete koliko je dug put iz Doline Suza.

Sveti Petar primijeti siluetu koja se došuljala do rascvjetalog stabla trešnje, desno od ulaza Rajskih vrata. Znao je takve: prikradu se i prave kao da su pali s trešnje, čekaju trenutak njegove nepažnje pa nastoje kliznuti u Raj. Ali, nije brinuo. Nebeska vojska anđela bila je na svom mjestu. Njima ne može promaknuti.

- I što biste vi? – upita Sveti Petar.

- U raj.

- Ne ide to skupno. Stanite u red, jedan po jedan, pa će svatko, onako kao u vašim sudnicama, reći što ima u svoju korist. A onda ću ja presuditi.

- Uvaženi Sveti Petre – počne prvi iz skupine. – Cijelog sam radnog vijeka radio marljivo, držao se zakona, sudio časno i pošteno, uvijek misleći na vas i držeći se vaših pravila.

- Lažeš, đubre mučko! Optuženici su te vodili u Dubai, zajedno s ljubavnicom i njenom kćerkom. I plaćali ti avionske karte u business klasi, luksuzni smještaj i gala večere. I još si tražio da ti kupe cipele Louis Vuitton - začuje se glas ispod rascvjetale trešnje. Mračak se već spustio, a sjena drveta siluetu je činila neprepoznatljivom. Sveti Petar počeše se iza uha i pokaže prvom pokojnom hrvatskom sucu da stane ustranu.

- Časni Sveti Petre – počne pokorno drugi – držao sam se zakona kao pijan plota. Bio pravedan, živio časnim životom, plaćao sve račune i uvijek se držao one: Bogu božje, caru carevo.

- Ma nabijem te na k…. Maznuo si stan, kupio penthouse od sto kvadrata za cijenu manju od onih cipela – oglasila se silueta ispod rascvjetale trešnje.

Sveti Petar počeše se iza uha i pokaže i drugom pokojnom hrvatskom sucu da stane ustranu.

Treći, s vidljivom tremom i krajnjom nelagodom stane pred Svetog Petra. Glas mu je drhtao:

- Uvijek ste bilo moj uzor, Sveti Petre. Trudio sam se suditi poput vas jer sam znao da će doći i ovaj trenutak, trenutak kada ću stati pred vas i položiti račune.

- Lešinaru, izrode ljudski – siknu glas ispod rascvjetale trešnje. – Kako te nije sramota. Maznuo si dvije vikendice, muljao u imovinskoj kartici, nevine slao u zatvor.

Sveti Petar počeše se iza uha pa i trećem pokojnom hrvatskom sucu pokaže da stane ustranu. U grupi nastane komešanje, strah se osjećao u zraku.

- Đubrad, đubrad, mučka đubrad, prestanite više lagati onaj napaćeni narod dolje. Nemate to pravo – vikala je siluete ispod bijelih cvjetova trešnje.

Sveti Petar počeše se iza uha, pa mu se obrati.

- Kako se zoveš, ti tamo, ispod trešnje?

- Zdravko.

- I kako baš ti znaš sve o pokojnim hrvatskim sucima?

- Znam sveti Petre. Znam ih sve jako, jako dobro. Znam ih jer sam osobno reformirao hrvatsko pravosuđe.

- Slušaj – reče Sveti Petar sumnjičavo. – Puno onih koje sam pustio u raj rekli su mi da u Hrvatskoj nema osobe koja može reformirati pravosuđe. Koja može pročistiti žito od kukolja.

- Ali ja sam ga reformirao časni Sveti Petre?

- Kako, reci Zdravko – ohrabri ga Sveti Petar.

- Iz Bosne i Hercegovine. Objavama na Facebooku.