- Terc bela – kaže ministar gospodarstva i održivog razvoja, pokazujući obera, kralja i keca, usput namigujući bivšem predsjedniku Republike, koji kibica sa strane.

- Kakva noćna mora, kakav ružan, nevjerojatan san – kaže premijer ministru unutarnjih poslova koji je još jedini ostao u Banskim dvorima. Ukratko mu, svako malo brišući graške znoja s čela, ispriča grozan san. - Čuj stari, moram ti reći – oprezno se obraćajući premijeru, počne ministar unutarnjih poslova. - Nije to bio san. 

Ministar mora, prometa i infrastrukture, počeše se iza uha, proklinjući vlastitu znatiželju da svrati u Klub. Čuo je o tom ugodnom prostoru u širem središtu grada: puna diskrecija; prvorazredno, probrano društvo; atmosfera ugodna; izbor pića bolji nego u Westinu, hrana ukusna i obilna; a ponekad, šapnuo mu je kolega, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, inače rođak vlasnika kluba, stanovitog Dragana, navrate i curke u minicama. I evo ga sad tu, gubi partiju za partijom, uzalud mu terc bela, kad je ministar gospodarstva pokazao četiri untera.

- Znaš što Dragane - kaže bivši predsjednik Republike vlasniku Kluba dok mu guste obrve veselo poskakuju. - Da si pametan trebao si napraviti vinovod od Kutjeva do kluba, kako ti to nije palo na pamet? I vino se može transportirati cijevima, kao nafta. S obzirom na količine koje se ovdje troše, isplatilo bi se. A bilo bi i više prostora, da iz ovih 5 – 6 kvadrata, makneš silne butelje.

Utom ulazi predsjednik Republike, a načelnik Glavnog stožera oružanih snaga skoči, kao da je ispaljen iz katapulta Miga 21.

- Pozdrav vrhovnom zapovjedniku! – usklike onako po vojnički.

- Sjedi – reče predsjednik Republike. – Opusti se, nisi u službi.

Domaćin Dragan prihvaća predsjednikovu jaknu i kaže: - Vidiš koliko je hrane. Zvali smo te, da pomogneš, da se ne baci.

- Jesi li ostavio mobitel tipu pred ulazom? – dobronamjerno predsjednika Republike pita šef zagrebačkog Županijskog suda. – Nikad ne znaš, oni iz Uskoka…

- Ma daj – odgovara predsjednik Republike. – Mobitel ne bih ostavio ni na ulazu u Bijelu kuću.

- Takav sličan klub davno sam imao u Orahovici dok sam, u onom sustavu, bio predsjednik općine. Čuli ste za Mik Mak – kaže bivši predsjednik Republike. - Samo, tamo smo imali i striptiz.

- Uskoro će i curke u minicama – kaže utješno vlasnik Kluba, stanoviti Dragan.

U Klub s velikim, lijepo umotanim paketom u šareni papir oslikan novčanicama eura, dolara, švicarskih franaka, japanskog jena, funti… veselo ulazi moćni građevinski poduzetnik.

- Ha, ha - kaže još s vrata građevinski poduzetnik gledajući ekipu u uglu, zaokupljenu kartanjem belota.

- Što je ovo? Sjednica užeg kabineta Vlade? – pita i šeretski se smije moćni poduzetnik, glavom pokazujući na trojicu ministara udubljenih u igrače karte. – Nego Dragane, pitao sam ministra financija kakav poklon da ti ponesem, a kad razmotaš vidjet ćeš što mi je predložio.

- Pa gdje si zaboga? Već smo mislili da te žena nije pustila – kaže izvjesni Dragan suprugu bivše predsjednice Republike, smještajući ga za stol dok je konobar u bijelim rukavicama postavljao tanjur, escajg i salvetu. – Može nešto kratko za početak?

Suprug bivše predsjednice Republike s tradicionalno dobroćudnim izrazom lica pridruži se predsjedniku Republike koji se upravo latio komada prasetine.

- Izvrsna je, probaj – veli nutkajući supruga bivše predsjednice. – Nego, kako je gospođa?

- Eno je, doma. Hvala na pitanju puno je bolje otkako si došao na njeno mjesto. Znaš, više je doma s familijom i nekako je opuštenija – veselo će suprug bivše predsjednice Republike.

- Molim malo pozornosti – nešto glasnije reče izvjesni Dragan, vlasnik Kluba. – Htio bih otvoriti poklon mog prijatelja prije nego što stignu tamburaši i navale curke u minicama.

Pažljivo spusti poveći omot na stol i polako odveže mašnu. Razmota ukrasni papir i otvori poveću kutiju. Posjetitelji Kluba se umiriše zureći pozorno. U velikoj kutiji bio je brojač novca, onakav kakvim se služe šalterski službenici banaka, a do nje ogromna najlonska kesa s logom poznate banke.

- Predivan poklon – reče vlasnik Kluba, izvjesni Dragan. - Ne samo da je dekorativan, već i funkcionalan.

- Sad više nećeš morati ručno – nasmije se poduzetnik, razvukavši usta od uha do uda. 

* * * 

San se ovdje prekida i premijer koji je u fotelji zadrijemao nakon naporne sjednice koja se protegla duboko u noć, budi se u znoju.

- Kakva noćna mora, kakav ružan, nevjerojatan san – kaže premijer ministru unutarnjih poslova koji je još jedini ostao u Banskim dvorima. Ukratko mu, svako malo brišući graške znoja s čela, ispriča grozan san.

- Čuj stari, moram ti reći – oprezno se obraćajući premijeru, počne ministar unutarnjih poslova. - Nije to bio san. To je java. Jutros smo počeli s hapšenjima. Javljaju moji da su uhitili izvjesnog Dragana…