- Znaš, toliko je lijepih događaja iz Domovinskog rata, ali meni se nekako, najviše od svih, u sjećanje usjekla ona: ''Obadva, obadva, oba su pala!''

Ali to nisu dva. Ne može nitko reći: ''Obadva, obadva, oba su pala!''. Jedan helikopter je jedan helikopter, a jedan avion je jedan avion. Dakle jedan i jedan, od svakog po jedan. Dakle: jedan.

Bivši ministar obrane i potpredsjednik Vlade sjedi s prijateljem na terasi kafića u zagrebačkoj Novoj Vesi. Dan je lijep i sunčan, topao, kao i srce bivšeg ministra kada izgovara tu legendarnu rečenicu: ''Obadva, obadva, oba su pala!''

- Doći će mi sutra novinar, rekao je da želi napraviti sa mnom životni intervju, pa sam mislio, kada budemo govorili o Domovinskom ratu, reći kako mi je najdraža, najmilija upravo ta priča: kad su naši dečki 21. rujna 1991. u bitci za Šibenik skinuli Sokola i Jastreba neprijateljske JNA.

Prijatelj bivšeg ministra srkne gutljaj kave, malo se zamisli, pogleda niz ulicu, pa reče:

- Probaj naći nešto drugo.

- Ma kud ćeš ljepše od toga?

- Slažem se. To je sjajna ratna priča, samo znaš, ne zvuči baš najbolje kad je ti pričaš.

- ?!

- Znaš, to nekako asocira na tvoju situaciju.

- Misliš na one zlobnike u Saboru, nakon moje ostavke, kad su rekli: ''Obadva su pala'', radujući se što sam otišao s dvije funkcije, ministra obrane i potpredsjednika Vlade.

- Nisam mislio na to. Znaš, i tebi su obadva pala. Prvo onaj helikopter Kiowa Warrior, onda onaj školski avion.

- Ali to nisu dva. Ne može nitko reći: ''Obadva, obadva, oba su pala!''. Jedan helikopter je jedan helikopter, a jedan avion je jedan avion. Dakle jedan i jedan, od svakog po jedan. Dakle: jedan.

Prijatelj bivšeg ministra začuđeno gleda, počeše se iza uha i s blagom nelagodom u glasu veli:

- Čudna matematika, no dobro. Ali, vidiš, ona priča s tvojim stanovima. Jako liči na ono: ''Obadva, obadva, oba su pala!''. Rastežu te po novinama da si dobio dva stana, a ti tvrdiš da si dobio jedan.

- Glupi novinari – reče bijesno ministar obrane. – Neznalice neobrazovane. Ne samo što ne znaju pisati, već ne znaju ni zbrajati.

Nastade neugodna tišina koja je posve pokvarila ljepotu jutra na ugodnoj terasi kafića glavnog grada.

- Ja sam ti iskreni prijatelj, nisam novinar, hvala bogu. Ali to s tvojim stanovima baš nekako ne štima. Sam si napisao u imovinskoj kartici kao imaš dva stana, jedan od 112,52, drugi od 50,11 kvadrata. Sad, kad se digla frka, jer si po zakonu mogao dobiti samo jedan stan, tvrdiš da zapravo i imaš jedan stan.

- Glupi novinari, ništa ne razumiju. Bila bi to dva stana kada bi imala dva vlasnika, što kod mene nije slučaj. Ali kako je vlasnik samo jedan, onda je i stan samo jedan.

- Nije baš da razumijem. Dva stana su dva stana, a jedan stan je jedan stan.

- Vidim da ti to nije jasno. Dobro, ni ja u matematici baš sve ne kužim, recimo onaj Pitagorin poučak. Tko bi to shvatio: kvadrati, trokuti, hipotenuze… Nije matematika baš tako jednostavna kako se čini. Da je tako, da je prosta k'o pasulj, kako smo ono nekoć govorili u JNA, ne bi o matematici postojale one silne izreke i vicevi.

- Izreke i vicevi? O matematici?

- Na primjer vic kada pitaju Todorića koliko je dva plus dva. A on kaže: 3,99. I stvarno je istina. Prošeći Konzumom, dobro nije više njegov, ali neke stvari su ostale. Skoro sve cijene završavaju na 99. Dakle, dođeš na blagajnu s kutijom keksa koji košta 14,99,  daš 15 kuna, blagajnik kaže hvala, izda račun na kojem piše 14,99, a ti platio 15 kuna. I sad reci kako je matematika egzaktna znanost.

- Ma dobro, to su vicevi. Ne možeš matematiku trpati u viceve. U matematici jedan plus jedan uvijek je dva. To se uči još u vrtiću: 1 + 1 = 2. Jedna jabuka i jedna jabuka su uvijek dvije jabuke.

- A što ćemo s izrekama? – pokušava poentirati bivši ministar. – Znaš onu: jedan k'o ni jedan, a dva k'o jedan.

- Teško ćeš to sa stanovima objasniti novinaru. Dva stana koja si dobio nikako ne mogu biti jedan stan.

- E sad ćeš vidjeti, trijumfalno reče bivši ministar obrane i mahne konobaru.

- Donesi mi kavu.

- Kakvu želite?

- Nescafe, 2 u 1.

- Dobro – reče konobar.

- Naplaćuješ li to kao jednu ili dvije kave.

- Naravno, kao jednu – odgovori.

- Jesi li čuo nevjerni Tomo – uz široki osmijeh gotovo zapjevuši bivši ministar:

- 2 u 1, a naplaćuju samo jedan.