SJEĆATE li se omladinskih radnih akcija? Znadete li što su nekadašnje kratice ORA, SORA ili LORA. Za našu današnju priču najzanimljivija je posljednja. LORA, za one mlađe, ili starije a zaboravljive, kratica LORA značila je: lokalna omladinska radna akcija. One prve dvije, koje se također odnose na nekadašnje radne akcije, nebitne su za ovu priču.

Loklane omladinske radne akcije nisu gradile nasipe uz rijeke, autoput Bratstva i jedinstva, nisu probijale tunele na izgradnji željezničkih pruga, ili kakav drugi infrastrukturni objekt. Uglavnom, kako im i sam naziv kaže, bavile su se lokalnim akcijama, najčešće uređenjem okoliša, parkova, ili pak čišćenjem divljih smetlišta. Takva jedna loklana radna akcija izvedena je prošloga tjedna u Slavonskom Brodu. Samo, nije bila omladinska, ili ne samo omladinska. Izveli su je članovi Udruge oboljelih od multipla skleroze, opake kronične upalne bolesti središnjeg živčanog sustava, koja zahvaća veliki i mali mozak, moždano deblo i kralježničku moždinu. Nažalost, bolest je neizlječiva.

Članovi Udruge oboljelih od multipla skleroze, dakle, latili su se posla ne bi li očistili jednu od 23 divlje deponije (!!!) u Slavonskom Brodu, onu u Ulici Stanka Vraza, nadomak odlagališta u Viljušu. Pridružili su im se, i to je najžalosniji dio ove priče, samo radnici brodskog Komunalca. Mladost Slavonskog Broda, u to je vrijeme, sasvim sigurno, sjedila u nekom od brojnih gradskih kafića. Oni, zacijelo, nisu ni čuli kako su nekoć, dok većina njih nije bila ni rođena, postojale omladinske radne akcije u kojima su njihovi tadašnji vršnjaci, danas njihovi očevi i majke, djedovi i bake, sudjelovali u lokalnim omladinskim radnim akcijama. Radili su upravo ono što su tog dana činili članovi Udruge oboljelih od multipla skleroze. Njihovi sugrađani, koje je teška bolest vezala uz štake ili kolica.

Omladinske radne akcije, možda i zbog toga što su ih neki, u vrijeme bivše države, zvali ''kovačnicama bratstva i jedinstva'', s prijezirom su, od osamostaljenja Hrvatske, prognane iz javnog života. Nikome više nije palo na pamet, što iz straha od optužbi za jugonostalgiju, što iz činjenice da više ne postoji Savez omladine, ili pak zbog puke komocije, organizirati dobrovoljne omladinske radne akcije.

Doduše, tu i tamo, ponekad se, redovito pred izbore, oglase aktivisti stranačke mladeži, pa malo, u majicama sa stranačkim logotipom, paradiraju ulicama, parkovima i trgovima, uređujući svoje mjesto. No, osmišljenih, sustavno planiranih i društveno korisnih radnih akcija nema. Nestale su u bespućima sadašnje zbiljnosti.

Ostavimo po strani (crvenu) ideološku farbu koju su nekadašnje omladinske radne akcije imale: spomenuta ''kovačnica bratstva jedinstva'' ili zborno pjevanje ''Druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela'', ili pak, ''Druže Tito samo piši, radit ćemo i po kiši, ako piše i Jovanka, radit ćemo bez prestanka!''. Pokušajmo se zadržati na njihovoj koristi, svrsi i opravdanosti. Nismo li, kao organizirano društvo, mogli iz jedne u suštini odlične ideje, otpiliti ono što se smatralo ideološki reliktom i zadržati ono što je u njoj bilo vrijedno?

Zašto danas više nikome nije u interesu organizirati mlade, osvijestiti ih o potrebi doprinosa zajednici, koja se može manifestirati i na način da se, kako su to učinili članovi Udruge oboljelih od multipla skleroze, očisti jedna ulica, kvart ili naselje? Je li nam kao društvu jasno koliko su ne samo radne navike, već i ekološka osviještenost, važni za budućnost društva, društva koje će sutra preuzeti današnja mladež? Jesmo li svjesni koliko će jedan žulj na dlanu mlade osobe imati utjecaja na njegovo ponašanje i naviku da voli i čuva svoj grad i ne baca otpatke po pločniku ili cesti?

Kada bi postojali razumni i trezveni odgovori na sva ta pitanja i kada bismo kao društvo bili spremno prihvatiti istinu da sve iz (novije) prošlosti – a mislimo tu ponajviše na omladinske radne akcije – nije u današnje vrijeme neprihvatljivo, smiješno ili zastarjelo, sigurno se ne bismo suočili sa slikom kakva se prošlog tjedna mogla vidjeti u Slavonskom Brodu.

Slikom, koja u jednom dijelu prikazuje članove Udruge oboljelih od multipla skleroze kako, oslanjajući se na štapove, čiste divlju deponiju i, na drugoj strani, brodsku mladež, zdravu i u naponu snage, kako sjedi u kafićima, uz kavu, pivo ili sok.