Razmišljam tako ovih dana koliko nam je bilo dobro u bivšem sustavu i koliko nismo znali cijenili nešto što se zvalo Socijalistički savez radnog naroda iliti, skraćeno, SSRN. Tu je mogao svak' sa svakim: bila je to široka narodna fronta (upravo tako - Fronta, jedno su vrijeme i zvali SSRN) u koju su se udobno smjestili i komunisti i nepartijci, vjernici i ateisti, mogli su onamo i disidenti (ukoliko nisu bili u zatvoru), mogli su i lijevi i desni, mada baš nije bilo poželjno da se potonji tako i deklariraju. Ali mogli su, a neki su i htjeli.

Na takvo me razmišljanje potiču događaji koji se kao na beskonačnoj traci nižu u mom malom gradu, a čuo sam, i šire. Pred Novu godinu uđu u HDSSB svi vijećnici s nezavisne liste bivšeg osječkog gradonačelnika Gordana Matkovića. On je ranije bio u HSP-u, a onda, kad se posvadio s Antom Đapićem, pred lokalne je izbore skupio ekipu, nazvao je Nova osječka priča i dobio nekoliko vijećnika u Gradu i Županiji. Sada je, prelaskom u HDSSB, prevario sve one koji su mu dali glas. Odnio je njihove glasove Šišljagiću i poklonio mu ih kao svoje.

Par dana iza Nove godine eto ti u HDSSB-u i dojučerašnjeg predsjednika županijske organizacije SDP-a, Zlatka Maksimovića. I on uhvatio za ruku dvojicu dojučerašnjih SDP-ovaca, vijećnika, pa ih priveo Šišljagiću. I za njega, Maksimovića, ljutog SDP-ovca, glasali su neki ljudi, misleći da je drugačiji od HDSSB-a. Da su – ti Maksimovićevi glasači, kao i oni Matkovićevi – htjeli glasati za HDSSB, ne bi im trebao ni Maksimović, okorjeli SDP-ovac, ni Matković iz Nove osječke priče, ni njihove liste. Učinili bi to izravno.

U mom malom gardu u koaliciji su HDSSB i HNS. HNS se na državnoj razini zgraža nad postupcima stranke koju je osnovao pravomoćno presuđeni ratni zločinac. Na lokalnoj, pak, s tom strankom je u čvrstom savezništvu. Jer, objašnjava njihov lokalni čelnik – na lokanoj razni nema ideologije, tu se isključivo radi na projektima. Ideologija je globalno, projekti su lokalno.

Nije li onda bio bolji SSRN? Čemu višestranačje u Hrvata kada dojučerašnji crveni danas postaju crni, žuti se pretvaraju u zelene, a plavi u bijele? A svi su mogli biti dio nebeske duge, zvane SSRN. Bilo bi jeftinije, jednostavnije, poštenije. A i ondje smo birali najbolje kao što činimo i sada. Samo što onda to nismo znali, misleći da je važnije kakve je boje mačka nego lovi li miševe.