SLAVONSKI BROD - Desetak dana nakon Slavonskog Broda, premijer Andrej Plenković i njegovi ministri, praćeni ergelom skupocjenih oktanskih konja, usrećili su Osijek. Doduše, u Slavonskom Brodu, nije kao u Osijeku prošlog petka, održana sjednica Vlade, već samo Savjet za Slavoniju, Baranju i Srijem, ali je svejedno, na Savi kao i na Dravi, premjer postrojio svoj tim.

Premijer i ministri mogli bi onima koji odlaze reći što im sve nude  - ali konkretno i jasno, precizno i svakom razumljivo – da izađu iz autobusa i vlakova i vrate se u svoja slavonska mjesta. I da im kažu ono najvažnije, u stilu bivše premijerke, kako će to što im nude, obećavaju i jamče učiniti ''day before tomorrow'' (dan prije sutra).

Prije toga slično je uradio u Požegi, na 2. sjednica spomenutog Savjeta, 3. srpnja. U Osijeku, dolazak premijera i njegovih ministara toliko su ozbiljno shvatili da su za tu prigodu pomjerili i proslavu Dana grada, koja se do sada uvijek održavala 2. prosinca. No, zbog važnosti historijskog događaja (sjednica Vlade u Osijeku) koji će zlatnim slovima ostati upisan u povijest ''slavonske metropole'', ovoga puta proslava Dana grada pomaknuta je za 24 sata unaprijed, premijeru i ministrima u čast.

Da nas premijer, ili netko od njegovih ministara, ne bi optužio kako protiv Vlade vodimo hibridni medijski rat, nećemo reći da ta učestala kolektivna putovanja Slavonijom blago podsjećaju na Leteći cirkus Montyja Pythona. Ali ćemo reći da je i premijer, kao i neki njegovi ministri (bivši i sadašnji), te jedan njegov potpredsjednik Sabora i vrli stranački drug, sklon plagiranju. Šetajući Slavonijom sa skupinom svojih ministara (Osijek, Slavonski Brod, Požega, Vukovar), premijer je plagirao ideju predsjednice Republike, koja povremeno i privremeno, dislocira svoj ured diljem Lijepe naše.

Na žalost premijera i njegovih ministara, nakon svakog njihovog posjeta Slavoniji, bez obzira na razlog (sjednica Vlade u Vukovaru, pa Osijeku)  ili Sjednica savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem (kao u Slavonskom Brodu, Požegi i još ranije u Osijeku) Slavoncima i Slavoniji sve je gore. Sve više ljudi napušta nekad ''obećanu zemlju'', u koju se – za razliku nakononog rata – nekad doseljavalo, a ne kao nakon ovog, iz nje iseljavalo. Sela su poluprazna, oglasnici puni ponuda za prodaju kuća (koje se, skupa s imanjima, mogu kupiti za cijenu prosječnog automobila), umiru obiteljska poljoprivredna gospodstava, njive su zarasle u korov a umjesto hibridnog kukuruza koji na njima više ne raste, iz Vlade nam stižu priče o hibridnom ratu. Spominje to čak i ministar obrane, školovan u Americi i valjda najkompetentniji u Hrvatskoj za razlikovanje mira od rata, uključujući i hibridnog.

Vladin Projekt Slavonija, koliko god se o njemu talambasalo, koliko god nas premijer uvjeravao u preporod koji će to donijeti Slavoniji i kolikogod se time hvalio, kao da on i Vlada, osobno, iz svojih – a ne naših - džepova daju te puste milijarde, nije do dana današnjega uspio promijeniti odluku makar i jednog građanina ove zemlje koji je odlučio potražiti sreću negdje dalje. I kako vrijeme dalje ide, ljudi ne bježe samo u potrazi za poslom kojeg u Hrvatskoj za njih nema. Bježe, jer im je dosta ove jalove politike, jer im je muka od stranačkih uhljeba, političkih propovijedi s oltara, mlaćenja prazne ustaško-partizanske slame, kriminala, krađe i lopovluka, naftalinskih priča o udbašima i komunjarama i sve otvorenijeg džihada na raznorazne vještice, od kojih je trenutačno u modi lov na hibridne medijske ratnike. Ljudima je naprosto muka, guši ih takvo ozračje i iritiraju poruke onih, višeslojno odjevenih u ruho privilegija, koji im poručuju: ako vam nije dobro ovdje, sretan vam put!

Kada bi premijer i njegova Vlada, svi ministri i ministrice odreda, uistinu htjeli promijeniti prilike u Slavoniji, razmili bi se, ne skupno, već pojedinačno,po graničnim prijelazima ove državei razgovarali s onima koji svakodnevno odlaze put Njemačke, Irske, Austrije… Onako kao što je svojedobno, u srpnju 2010. na graničnom prijelazu stajala tadašnje premijerka Jadranka Kosor i dočekivala turiste na lošem engleskom, rekavši jednom gostu iz Mađarske kako je eto, i ona bila u njegovoj zemlji, ali ''day after yesterday'' (dan poslije jučer).

Naš premijer i njegovi ministri mogli bi onima koji odlaze reći što sve nude tim ljudima  - ali konkretno i jasno, precizno i svakom razumljivo – da izađu iz autobusa i vlakova i vrate se u svoja slavonska mjesta. I da im kažu ono najvažnije, u stilu bivše premijerke,kako će to što im nude, obećavaju i jamče učiniti ''day before tomorrow'' (dan prije sutra).

Ili u malo boljem prijevodu s lošeg engleskog - danas!