U USKOK-u je vladalo opsadno stanje. Još nikad nisu imali ovakav slučaj.

Ljudi koji su se nagledali i naslušali svega i svačega, kroz čije su ruke zbog kriminala prošli premijeri, ministri, suci, šefovi najmoćnijih tvrtki i banaka, ugledni profesori i jednako ugledni liječnici, čak i ravnatelj javnog servisa, pa i bratija iz policije i tajnih službi, stajali su zabezeknuti pred anonimnom dojavom.

 Nije to urađeno namjerno. Direktor firme koja je šivala dresove slijep je na boje. Ne razlikuje bijelu od crvene. Daltonist. A da smo uhitili njega morali bismo bar još pola Hrvatske. Znadete li koliko je daltonizam u nas raširena bolest?!

Jest da je zvučala pomalo suludo, da je mirisala ne teoriju najgore moguće zavjere, ali bila je uvjerljiva i davala je jedino logično objašnjenje. A stvar nije bila nimalo bezazlena: ozbiljno je dirnula u nacionalne interese i uzdrmala same temelje društva. Ticala se svakog građanina ove zemlje, kako se ono kaže: od 9 do 99 godina. U konkretnom slučaju čak i one ispod 9 i iznad 99 godina.

Anonimna dojava, međutim, bila je prilično štura. Nije davala ni približan odgovor odakle krenuti. Ali, ono na što je upozoravala bilo je točno. Jedino se tako mogla objasniti tragedija koja se dogodila i koja je u crno zavila milijune Hrvata, u kako se kaže, domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj.

- Prekinut ćemo sve druge istrage, ono s bliskim suradnicima blagopočivajućeg gradonačelnika Zagreba, morat će pričekati. Ovo ima apsolutni prioritet – reče inspektor PNUSKOK-a.

- A to ćemo sa šefom HRT-a, onim što je nosao keš pokojnom gradonačelniku?

- Mislite na operativnu akciju kodnog naziva ''Glovo''?

- Sve to u ladicu. Dok se ne riješi ovo, zaboravi na ''Glovo''. I – gotovo! – reče inspektor i upre prsom na papir ni ne primjećujući da je počeo govoriti u stihovima. Taj je papir već četiri dana ležao na stolu za sastanke.

- Netko je bacio čini, vračke i uroke na našu reprezentaciju. Zbog toga su Vatreni ispali s Eura. Dokaz: Španjolska je izjednačila protiv Hrvatske u 38. minuti, i to u trenutku kada je Ante Rebić izašao s terena da bi mijenjao kopačke... 

Bilo je to sve što je pisalo na anonimnoj dojavi i zadavalo glavobolju najboljim istražiteljima. Četiri dana istrage, bez ikakvog pomaka. 

- I gdje smo? - upita inspektor kolege koji su, poput učenika kad ne nauče lekciju, gledali u pod, bojeći se da bi ih, pogledaju li ga u oči, mogao prozvati i zatražiti odgovor. 

- Imam odgovor – reče inspektor, jedan od najiskusnijih, koji se već dugo pripremao za mirovinu, ali ga je s obzirom na promućurnost, znanje i inteligenciju šef i dalje držao u najužem timu. 

- Znadete ovu gatalicu s Kozare Boka, onu koja se specijalizirala za skidanje uroka. Bio sam kod nje. Sve mi je objasnila – reče iskusni inspektor dok je u dvorani za sastanke vladao tajac. 

- I?! 

- Rekla mi ne da se urok na nekoga najlakše baci ako mu se ušije u odjeću ili obuću. Pa sam zamolio izbornika Dalića da me spoji s oružarom Vatrenih. Pokupio sam one nesretne kopačke Ante Rebića, bili su mi najsumnjivije. Ali vračara ih je pažljivo pregledala, ništa nije našla. Sve je bilo u redu. 

- Pa zašto nam to onda pričaš? – upita pomalo razdražljivo glavni inspektor PNUSKOK-a. 

- Zato što sam onda uzeo sve dresove Vatrenih. I odnio ih gatalici na Kozare Bok.

 - I?! 

- I tu ih je našla. Na svakom dresu, točnije na gornjem dijelu svakog dresa, na prednjoj strani, bio je ušiven urok. 

- Jebote! – reče glavni inspektor. – Da je živ Mladen Delić sada bi uzviknuo: ''Pa ljudi moji je li to moguće?!''. 

- Moguće je! Ušiveni urok nalazio se ondje gdje ga je najteže pronaći. Toliko je vješto bio sakriven da to nitko otkrio. Zato smo ispali s Eura. 

- Pa gdje se dovraga nalazio? 

- Na ponosnom hrvatskom barjaku, između znaka Nikea i španjolske zastavice. Točnije na hrvatskom grbu. 

- Kako ste ga otkrili? Kako ste sigurni da je urok bio ondje? 

- Jednostavno – reče inspektor pred mirovinom. – Prvo polje na grbu bilo je bijelo, umjesto crveno. Kaže baba vračara da je to bio urok. 

- Treba odmah uhititi onoga tko je za to odgovoran – reče bijesno inspektor. 

- Ne vrijedi šefe - reče mirno inspektor pred mirovinom. Sve sam provjerio. Nije to urađeno namjerno. Direktor firme koja je šivala dresove slijep je na boje. Ne razlikuje bijelu od crvene. Daltonist. A da smo uhitili njega morali bismo bar još pola Hrvatske. Znadete li koliko je daltonizam u nas raširena bolest?!