ČAK 55 posto čitatelja ovog portala (na uzorku od 432 glasača) misli kako bi Hrvatska trebala uvesti jedinstvene registarske pločice za cestovna motorna vozila. Autor ovog teksta spada među onih, manjinskih 45 posto i već, poslovično, kao nakon gotovo svakih izbora, našao se među gubitnicima. Većina, dakle, smatra kako bi šest oznaka (dva slova – dva broja – dva slova, na primjer: AA 21 ML) bili bolji od sadašnjeg načina gdje registracijske pločice (SB, OS, ZG, RI, ST…), svakom pismenom Hrvatu jasno daju do znaju koji automobil treba demolirati, kao što to neki Splićani, u dane „vječnih derbija", čine vozačima sa zagrebačkim registracijskim pločicama i obrnuto.

Ali što ćemo kada preplanuli Dalmatinci dođu među bljedolike Zagrepčane? I tu prijeti opasnost da prepoznaju jedni druge pa se, kako je to lijep običaj, potuku i jedni drugima razbiju glave.

Dobro, hajde recimo da se to i dogodi pa da splitski, zagrebački, brodski ili osječki automobili, umjesto ZG, ST, SB, OS dobiju na početku „neutralna" slova iz kojih se ne da iščitati odakle su. Zahvaljujući Jacquesu Paulu Kleinu, američkom generalu koji je započeo mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja, pa se kasnije, nakon Daytonskog sporazuma, uključio u mirovni proces u BiH, stanovnici susjedne zemlje imaju upravo takve tablice iz kojih se ne može iščitati odakle dolaze.

Pragmatični američki general Klein vodio se istom idejom kakvu danas zagovara prometni stručnjak Željko Marušić. Ako ne znamo odakle stiže neki automobil, teže ćemo se odlučiti da ga razbijemo. Izostat će motiv, koji ubrizgava adrenalin svakom nabrajanom pripadniku BBB-a ili Torcide, ili neke treće navijačke (ali i stranačke) skupine. Hajde, recimo da se „Kleinova metoda", nazovimo to tako, primijeni u Hrvatskoj. A onda pokušajmo zamisliti skupinu navijača BBB-a na splitskoj Rivi, koji su svoje, novim tablicama zamaskirane automobile, ostavili na obližnjim parkiralištima, pa im, dok sjede u nekom kafiću, izleti, recimo: „Kaj si rekel?", što je, naravno, smrtna uvreda onima koji govore: „Ča si reka?".

Kad se dakle jezični stručnjaci pomlate oko čisto lingvističkih pitanja, morat ćemo, da bismo ubuduće izbjegli makljažu, uvesti standardni hrvatski (štokavski) jezik, kako među čakavcima, tako i među kajkavcima. Zbog mira u kući.

Ali što ćemo kada preplanuli Dalmatinci dođu među bljedolike Zagrepčane? I tu prijeti opasnost da prepoznaju jedni druge pa se, kako je to lijep običaj, potuku i jedni drugima razbiju glave.

Eto, zato sam se našao u manjini, svrstavši se među one koji ne misle kako bi Hrvatska trebala uvesti jedinstvene registarske pločice za cestovna motorna vozila. Ništa to ne bi riješilo jer oni koji mrze i šakama rješavaju problem različitosti, imaju profinjen, istančan njuh, koji nepogrešivo navodi kome treba polomiti kosti. A to je uvijek onaj tko nije poput nas, tko je po bilo čemu drugačiji: navija za drugi klub, vozi auto s neprijateljskim tablicama, govori „ča" ili „kaj" (ili mu, o bože, izleti kakvo „bre"), južnjački je preplanuo i što je drugo zaslužio nego „Ubij tovara!".

Još je jedan razlog zašto sam u anketi SB plusa, glasovao protiv ideje da bi Hrvatska trebala uvesti jedinstvene registarske pločice za cestovna motorna vozila, pa se opet, po običaju, našao u manjini. Naime, ta ideja u Hrvatskoj već je djelomično povedena. Odmah iza Domovinskog rata uvedeno je nepisano pravilo da ni jedna registracijska pločica, bez obzira na to počinje li sa SB, OS, ZG, VU (naročito), iza one tri ili četiri brojke ne završava s 'BG'. Običaj se održao sve do danas, pa ni na jednom vozilu nećete vidjeti registracijsku pločicu koja završava s ta dva slova. U interesu je to vlasnika, da netko, u maliganskoj ili nacionalističkoj izmaglici, ne bi pomislio kako je vozilo iz Beograda.

Činjenica što vozila u Hrvatskoj nemaju tablice koje završavaju na BG, nije naravno, eliminirala opasnost za one koji dolaze iz države gdje BG stoji na početku mnogih registracijskih tablica. Sjetite se samo pričica s lijepog plavog Jadrana za vrijeme turističke sezone, kako su se neki od vlasnika tih automobila proveli. Prvih poratnih godina bilo je riskantno doći iz Italije s tablicama Bolonje, ili s naljepnicama BG, na vozilima iz Bugarske.

I zato ne vjerujem da bi, u pokušajima sprečavanja nasilja, brisanje slova s registracijskih pločica koji otkrivaju odakle je vozilo, u Hrvatskoj išta promijenilo. Mržnju je nemoguće iskorijeniti promjenom automobilskih registracijskih pločica. Abeceda je tu nemoćna. Čak i kada iz nje izbacimo dva slova, pa bila to: 'B' i 'G'.