GRAĐANI, čak i oni koje politika uopće ne zanima, ili im se blago gadi, uglavnom znaju što radi predsjednik Republike (manje-više ništa), jasno im je što radi premijer (bilo bi bolje da ne radi i ono što radi), poznato im je i što rade ministri (naročito kada ih premijer smijeni), ali mnogi lupaju glavom pokušavajući pronaći odgovor na pitanje: što to, dođavola, rade državni tajnici?

''Ali, šefice, ovdje su, pred vratima. Njih četvorica''.

Čuvaju li državne tajne onako kao što čuvar državnog pečata (jedna od najmisterioznijih funkcija u državi, ikad) brine i brižno sakriva svemoćni štambilj, koji se, sigurno, ne zove bez razloga državni? Smiju li za tajne državnih tajnika znati ministri, premijer ili šef države? S kim uopće kontaktiraju i tko ih nadzire da slučajno, ili, ne daj bože namjerno, ne otkriju neku užasno važu državnu tajnu?

Na sva ova pitanja, nedoumice i dvojbe koje su razdirale znatiželjne duše naših građana, dobili smo neočekivano detaljan, jasan i precizan odgovor. Dala ga je ''kninska kraljica'' Josipa Rimac, na vrhuncu moći nedodirljiva i poštovana kao Elizabeta II. (God Save the Queen), a sad bivša državna tajnica u Ministarstvu uprave s privremenim boravkom u Remetincu.

Zahvaljujući upravo njoj saznali smo apsolutno sve o poslovima državne tajnice i svatko dobronamjeran mogao se uvjeriti kako je neto plaća koju je primala za svoj rad od 14.682,48 kuna, prava mizerija za trud, napore, samoprijegor i angažiranost koju ulaže na svom poslu. Zahvaljujući posrnuloj ''kninskoj kraljici'' sada možemo rekonstruirati jedan radni dan u životu državnog tajnika, pa njena žrtva, već i zbog toga, nije bila uzaludna.

Državni tajnik na posao ne dolazi rano, jer radi cijeli dan i do dugo u noć, a njegovo osnovno sredstvo rada je mobitel. Pametni, dakako. Najvažnija vještina koju mora imati državni tajnik je brzo pisanje SMS poruka i sređen telefonski imenik, te čuvanje svih poruka kako bi se u svako doba dana i noći znalo što je tko trebao napraviti, koga valja podsjetiti na obećano i kome javiti da je stvar riješena.

- Slušaj, mali od ministra polaže vozački, hajde sredi to - kaže državna tajnica svom kolegi u Ministarstvu prometa. - Ti već znaš koga treba zvati. I javi kad riješiš.

Taman što je prekinula poziv stiže poruka. Strina javlja: ''Slušaj, 'ajd vidi gore u MUP-u, stric malo zabrljao sinoć, ufatili ga s 1,58 promila''. Državna tajnica šalje SMS u MUP: ''Bog dečki, onaj moj stric jučer malo pretjerao. Onaj isti za kojeg sam intervenirala prije mjesec dana. Ajd, učinite mi to opet.''

Upravo kad je stisnula ono ''t'', posljednje slovo u netom poslanoj poruci, zove vjenčana kuma: ''Znaš onu moju frizerku, upoznala sam te s njom. Onu čiji je muž vozač u Ministarstvu poljoprivrede. Mislim da sam te upoznala s njom. Sjajna žena. Malo je avansirala da joj pomognem zaposliti kćer. Ima slobodno mjesto u Agenciji za hranu''.

Sad zove obična tajnica državne tajnice iz Ministarstva prometa i državnoj tajnici spaja državnu tajnicu: ''Sređeno ono za vozački''. ''Svaka ti čast'', kaže prva državna tajnica drugoj ''tako se radi, brzo i učinkovito''. ''Ali'', druga državna tajnica sada kaže prvoj, ''i ti meni duguješ malu uslugu. Sestra mi ide polagat' državni ispit, tamo kod vas. Jel' mo'š sredit?''.

''Pa to mi je glavni posao, naravno da mogu. Kako se ono sestra zove?''

Kad je, negdje oko podneva, završila s uobičajenim poslovima, državna se tajnica baca na ozbiljnije stvari. ''Slušaj'', kaže onom poduzetniku oko čijeg se projekta dosta namučila. ''Sredila sam ono za vjetroelektrane. Samo, jasno ti je. Ta svota ima puno nula. Znaš kako je, svak čeka svoje. Sutra će biti potpisano''.

I baš kad je htjela nazvati državnu tajnicu u nadležnom ministarstvu, na vrata joj ulazi njena, obična tajnica.

''Šefice, trebaju vas iz USKOK-a'', kaže obična tajnica državnoj tajnici.

''Ma znam, gnjave. Sigurno nekom treba sredit' pravosudni ispit. Dajte, spojite ih.''

''Ali, šefice, ovdje su, pred vratima. Njih četvorica''.

Državna tajnica popravlja šminku i frizuru i kaže običnoj tajnici: ''Takve se stvari rješavaju telefonom, nisu morali dolaziti. Pusti ih neka uđu.''

''Dobar dan dečki. Kako mogu pomoći, što trebate, pita nasmiješena državna tajnica četvoricu iz USKOK-a kad su ušli u njen kabinet.

''Trebamo vas'', reče jedan od njih. ''I ponesite mobitel''.