POMOĆNIK ministra tupo gleda u zaslon računala s kojeg iskaču tekstovi o tekstilnoj tvornici u jednom slavonskom gradu. Želi se temeljito informirati kako bi materijal kojeg valja prirediti ministru bio što kvalitetniji. Jutros je ministar divljao po kabinetu, frcale su iskre. Nazvali su ga iz ureda premijera, bijesni zbog teksta objavljenog na jednom portalu, koji se potom, kao pobjesnjeli požari u Kaliforniji, Grčkoj ili Turskoj, nekontrolirano proširio i u ostalim medijima.

- Treba sve svaliti na menadžment tvrtke. Oni su doveli tvrtku u gubitak, dvadeset godina na čelu državne tvornice jedan te isti čovjek. Ministri se mnijenju i odlaze, on ostaje. Država pomaže: te pet milijuna kuna, te tri milijuna, te opet pet… O kreditima da i ne govorim. Lako je tako biti na čelu tvrtke, kad nestane novca, nazoveš ministra, kukaš, plačeš, potiho spominješ štrajk zaposlenica zbog neisplaćenih plaća. Tako godinama i sad stečaj – urlao je ministar, strepeći da bi ga premijer mogao i osobno nazvati, spominjući mu usput, užu i širu familiju.

Pomoćnik ministra gleda atraktivnu tajnicu u zavodljivoj bluzi ispod koje kipte velike grudi. Svi u ministarstvu znaju da je ona glavni, najvažniji filter koji propušta tko može, a tko ne u ministrov ured. Na neki način važnija je i od samog ministra. Eto, taj nesretni šef uprave one tekstilne tvornice iz jednog slavonskog grada, upravo je zahvaljujući njoj mogao do ministra kad je htio. Bio je dovoljan samo jedan njegov telefonski poziv i već sutradan imao bi dogovoren termin. Sjećao ga se dobro, napuhani tip iz provincije koji bi u ministarstvo uvijek dolazi ruku punih najlon kesa s logotipom tvornice. Pa išao od vrata do vrata, izlazeći svaki put s jednom najlon kesom manje.

- Ova vam košulja sjajno pristaje – reče pomoćnik ministra tajnici, teškoj ovisnici o komplimentima. – Izgledate kao stjuardesa. Tako vam dobro i izazovno stoji.

- Ah, hvala – hineći stidljivost odgovori tajnica. - Ali vraški ste u pravu: to i je košulja kakvu nose stjuardese. Stjuardese Croatia Airlinesa.

Pomoćniku ministra nije trebalo zbrojih dva i dva da bi shvatio o čemu se radi. Upravo je ta nesretna slavonska tvornica šivala košulje za hrvatske stjuardese. A pomoćnik ministra silno se palio na uniforme. I sam je rado nosio pilotsku košulju, kakve nose kapetani Croatia Airlinesa. Imao ih je nekoliko, ''mali poklon'' menadžera propale tvornice na kojeg sada, kad je sve otišlo k vragu, mora istresti kantu govana.

U ured pomoćnika ministra doleprša je jedna od pomoćnica tajnice, prpošna i vragolasta, okružena oblakom parfema. Donijela je ogromni fascikl na kojem je pisalo Press cliping i diskretno ga stavila na stol. Opet izazovna košulja, ističe sve što je najbolje, ali na diskretan način, kakav se recimo očekuje od bankarske službenice. I odmah se sjetio da je upravo takvu odoru vidio na dvije službenice državne banke kada je ondje, nekim poslom, bio prošlog tjedna.

Oblak parfema ostao je i kad je jedna od pomoćnica tajnice, poput leptirića, tiho odlepršala.

Vratio se k poslu, brižljivo proučavao izreske iz novina s člancima o slavonskoj tekstilnoj tvornici iz vremena kada je Internet bio tek u povojima. Našao je obilje materijala iz kojih će crpsti brojne pogreške menadžmenta. Poslagao ih je redom. Sada je tu sve potrebno, pa pozove osobu za kontakte s javnošću koja će to lijepo uobličiti, pitko i glatko sročiti u priopćenje koje će potpisati ministar. I evo nje u uredu, zategnuta po običaju, u košulji blagog military looka, kakve je viđao na službenicama u Ministarstvu obrane. Naravno, nije mu trebalo zbrajati 2 plus 2 da bi shvatio odakle joj.

- Požuri s tim reče, joj dok je izlazila gotovo se sudarivši s ministrom koji je bio na vratima.

-I? – upita ministar svog pomoćnika.

- Sve je gotovo šefe – reče promatrajući njegovu košulju koja mu se odnekud činila poznatom. – Mala sada priprema priopćenje. Sahranit ćemo ga.

- Tako i treba. Moramo umiriti premijera.

- Mada, znadete šefe – reče pomoćnik ministra napadno buljeći u njegovu košulju raskopčanog ovratnika. – Menadžer te slavonske tekstilne tvornice ima i jednu važnu vrlinu, ali naravno, to nećemo spominjati u priopćenju.

- Da? – začudi se ministar.

- Nepogrešivo zna sve konfekcijske brojeve važnih osoba u ministarstvu. I ne samo našem.