- U narodnim poslovicama, dragi moji učenici, sažeta je stoljetna mudrost mnogih naraštaja. Ljudi su promatrali, razmišljali, zaključivali i u nekoliko riječi, u samo jednoj rečenici, slikovito i mudro, svima razumljivo, objasnili velike istine. Brusilo se to kroz stoljeća da bi danas, eto, imali mnoge poslovice koje sjajno objašnjavaju pojedina sadašnja zbivanja, iako su stare stoljećima. Njihova je vrijednost univerzalna, razumljiva svakom čovjeku na ovoj planeti, bez obzira kojim jezikom govori. Ponekad, dragi moji učenici, više naroda, ljudi koji govore različitim jezicima, imaju iste ili slične poslovice. A neke smo, od drugih, prihvatili i mi. Sad, ne znam baš je li to izvorna kineska poslovica, ili ju je izrekao neki njihov političar, ali često se navodi kao kineska, ona o mački koja lovi miševe. Znadete li na koju poslovicu mislim? – pita profesorica još pomalo uspavani razred. Nulti je sat u ponedjeljak, a to baš nije vrijeme kad su učenici orni.

- Nema tu nikakve poslovice. Takva još nije izmišljena – reče Boris, koji se tek razbudio. – Osim toga predsjednik nije mislio na zabranu leta našim nebom.
- Nego? – začuđeno će učiteljica. – Na što je mislio?
- Na zabranu leta iznad kukavičjeg gnijezda.

 - Zna li tko na koju kinesku poslovicu mislim? Sigurno ste je mnogo puta čuli. Govori o mački. Hajde, sjetite se.

- Kad mačka ode, miševi kolo vode – reče Vanda iz prve klupe, inače miljenica profesorice hrvatskog jezika.

- Hm, hm – zavrti glavom profesorica. – I to je vrlo poučna poslovica. Ali, ja sam mislila na onu kinesku: Nije važno kakve je boje mačka, važno je da lovi miševe. No, hajde da sada pokušamo primijeniti poslovicu koju je spomenula Vanda na neke situacije. Što bi značilo: Kad mačka ode, miševi kolo vode?

- Pa to je – skoči Igor iz srednjeg reda - kad nema šefa, kad je na putu, a zaposlenici onda rade što hoće.

- Odlično - reče učiteljica. – Možete li navesti još koji primjer?

- To je – nastavi Višnja iz reda do prozora – to je kao kad premijer otputuje u Bruxelles, a ministri rade što im volja.

- Odlično! – usklikne profesorica. – Jako dobro. A kad smo već kod politike, hajde da pokušamo naći neku prikladnu poslovicu za aktualne događaje. Vidjeli ste sada, ovih dana, kad je pao onaj dron u Zagrebu, kako su mnogi, uključujući i predsjednika Republike, rekli da bismo se sami morali bolje zaštiti. Jest da smo članica NATO saveza, ali ipak… Ima li neka prikladna poslovica za to?

U razredu muk, učenici gledaju jedan drugog, pa u pod, pa u strop. Izbjegavaju profesoričin pogled, da ih ne bi prozvala kad u nju upru oči.

- Teško onom koga snaga hrani i onome koga drugi brani – opet se javi Vanda iz prve klupe.

- Bravo! – reče učiteljica. – Sjajno! Vidite kako je ta stara narodna mudrost primjenjiva i danas. Kako lijepo opisuje aktualnu zbilju. Bolje je braniti se sam, nego čekati da to netko učini umjesto vas.

- Imam ja još bolju – usklikne Marko, tiha patnja mnogih djevojaka u razredu.

- Da čujemo – potiče ga učiteljica.

- Uzdaj se u se i u svoje kljuse.

- Izvrsno. Bravo Marko. Vrlo lijepa poslovica koja govori da je uvijek najbolje osloniti se na ono što sami imamo. Na vlastite snage. Ili, kako to narod lijepo i mudro kaže: u svoje kljuse, svoga konja.

- Vidjeli ste – nastavi profesorica - baš oko pada te bespilotne letjelice u Zagrebu, bilo je dosta različitih mišljenja u političkom vrhu. Predsjednik je govorio jedno, premijer drugo, ministri treće. Ima li poslovica kojom bismo to mogli opisati?

Opet se javio Marko, dok su ga djevojke u razredu zadivljeno gledale. Ne samo što je zgodan, već je i pametan.

- Djeda šumom, baba drumom – ispali kao iz topa.

- Kapa dolje, Marko – razdragano reče učiteljica. - Hajde, Ana, pokušaj to malo objasniti.

- Pa to je kad jedan govori ovako, drugi bunca onako. Eto, dok se naš premijer zalagao da borbeni zrakoplovi NATO saveza, francuski i američki, lete našim nebom, predsjednik Republike je rekao da zabranjuje let stranih vojnih aviona. Jer uznemiruju Zagrepčane.

- Aha – kimala je glavom profesorica. – Sjajni ste djeco. Ne samo da razumijete gradivo, već znanje odlično primjenjujete. Hajde, pametne moje glavice, pokušajte se sjetiti poslovice koja bi se mogla primijeniti na ono što je rekao predsjednik Republike: zabranu leta stranih vojnih zrakoplova nad našim, hrvatskim nebom.

U razredu tajac. Neki gledaju u pod, drugi u strop, izbjegavajući pogled profesorice.

- Nema tu nikakve poslovice. Takva još nije izmišljena – reče Boris, koji se tek razbudio. – Osim toga predsjednik nije mislio na zabranu leta našim nebom.

- Nego? – začuđeno će učiteljica. – Na što je mislio?

- Na zabranu leta iznad kukavičjeg gnijezda.