NEDAVNO sam u Slavonskom Brodu predstavio moj novi roman Vrijeme seksa u doba nevinosti,  a ovih dana shvatio kako sam bio na pogrešnom mjestu. Čini se da stanovnike drugog najvećeg grada u Slavoniji seks slabo zanima, baš kao i ostatak županije. Naslov romana koji asocira na 18 +, privukao je 30-ak posjetitelja (među njima i gradonačelnika Mirka Dusparu), no moj zaključak ne odnosi se na skroman odaziv građana, jer toliko ih je i drugdje; nije baš da ljudi masovno umiru od želje za književnošću. Čak kad je i o seksu riječ.

Zanimanje za seks, naravno, nije razlog takve porazne demografske slike, ali što onda jest?

Da Brođane (ravnopravnosti spolova, radi, recimo i: Brođanke), kao i stanovnike svekolike Brodsko-posavske županije, seks baš ne zanima, zaključio sam temeljem podatka da čak u 13 od 81 ovdašnje područne škole neće biti upisan niti jedan prvašić. Najviše od svih županija u Hrvatskoj! A da ni u ostatku Hrvatske stvari ne stoje puno bolje, da je i ondje zanimanje za seks daleko iza ''najvažnije sporedne stvari na svijetu'', više je nego jasno: čak u 117 škola u Hrvatskoj, u prvi razred neće biti upisan ni jedan jedni učenik. A osam škola se zatvara jer u njima više nema učenika!

Među školama koje se zavrtaju je i ona u Čavoglavima (rodnom mjestu Marka Perkovića Thompsona), mjestu za koje u Wikipediji piše da je ''vjerski 100 posto rimokatoličko, a etnički hrvatsko''. Pa kad se i u vjerski stopostotno rimokatoličkim i etnički čisto hrvatskim mjestima zatvaraju škole, dokle smo mi to došli?!

No, okanimo se šale na račun seksa u Hrvata. Jer, stvari su previše ozbiljne: pazite u čak 117 škola u Hrvatskoj (od toga u brodsko-posavskoj županiji najviše), sutra, kada zazvoni školsko zvono i označi početak nove školske godine, neće biti prvih razreda. Jer, ni jedan učenik nije upisan!

Zanimanje za seks, naravno, nije razlog takve porazne demografske slike, ali što onda jest? Vjerojatno problem nije ni u tome što je sadašnja ministrica demografije, obitelji i mladih, Nada Murganić u svoju fotelju zasjela iz one ravnateljice karlovačkog Doma za starije i nemoćne (što, složit ćete se, u ovakvoj demografskoj situaciji baš i nije neka referenca), niti što ranije dvije ministrice, njene prethodnice, nisu imale obitelj. Pa što onda jest? Odgovor je jednostavan, ali, opet, samo djelomičan: sve se manje djece rađa, a sve više ljudi napušta Hrvatsku.

Jedno je s drugim povezano: kada mladi ljudi odlaze iz zemlje, jasno je da će biti sve manje beba, jer djeca se ne rađaju (niti se ondje prave) u staračkim domovima, u okruženju za koje je aktualna ministrica demografije, obitelji i mladih, očito bila ekspert. Pa kad ju je postavio za ministricu, premijer Andrej Plenković morao je znati za onu izreku Winstona Churchilla, kad je zgodno odgovorio svojim kritičarima nakon postavljenja ministra rata. ''Dok je bio ministar za ugljen'', rekao je navodno opaki cinik Churchill, ''nije bilo ugljena, pa sam siguran da, dok je ministar obrane, neće biti ni rata''.

Nećemo se sada šaliti na račun ministrice Murganić koja je, pravo iz staračkog doma, došla da bi potakla demografiju i zaustavila bijelu kugu, jer stvari uopće nisu smiješne. Nećemo citirati ni onaj domoljubni recept za demografsku obnovu: ''Lezi, razmakni noge, zažmiri i misli na Hrvatsku''. Nećemo, naravno, za sadašnje demografske prilike optuživati zagovornike prava na pobačaj, niti pobornicu rađanja, Željku Markić, koja je na sudovima, tužeći novinare, demantirala kako novac zarađuje od kontracepcijskih pilula. No, što je, dovraga, uzrok da ove godine, u čak 117 hrvatskih škola (u Brodsko-posavskoj županiji najviše) nije upisan ni jedan učenik.

Ministrica demografije, naravno i premijer koji ju je na to mjesto postavio, svakako su morali pogledati grafikon općeg kretanja stanovništva u Hrvatskoj od 1857. do danas i upitati se zašto je linija (osim u vrijeme dva svjetska rata) bila uzlazna sve do 1991. kada je ostvaren tisućljetni hrvatski san o samostalnoj državi. Od tada do danas, linija na grafikonu, strmoglavo se ruši, a više nismo podanici ni Beča, ni Pešte, ni Beograda.

Malo je reći da su današnje demografske prilike ozbiljne: one su dramatične. Premijer i aktualna ministrica demografije trebali bi pozvati sve svoje prethodnike, bivše predsjednike Vlade i čelne ljude ministarstva demografije od 1991. (puno ih je više živih nego mrtvih), sjesti s njima za okrugli stol i reći: Ljudi, Hrvatska umire, gdje smo to griješili i kako to možemo ispraviti?

Ne želim biti zloguki prorok, pa ću se malo našaliti, kao i na početku teksta. Radni naslov njihovog okruglog stola mogao bi biti sličan naslovu romana kojeg sam nedavno promovirao u Slavonskom Brodu: Vrijeme seksa u doba nemilosti.