Oni koji misle da Građanska inicijativa za mlade ništa ne radi, da je to samo skup besposličara koji jedva čekaju da nekolicinu među sobom uhljebe u nekoliko radnih stolaca budućega Centra za mlade i da, kao paraziti, usisavaju dio gradskog i županijskog financijskog kolača - prevarili su se. Jer bez obzira što njihovo, u posljednjih nekoliko mjeseci intenzivirano, nastojanje da oživotvore novi brodski Centar za mlade još uvijek nije finalizirano na način na koji bi to Inicijativa htjela (jasno, čisto i transparentno, a što bi, ja se iskreno nadam, trebali biti razumni kriteriji svakoj normalnoj osobi), udruge okupljene pod okriljem Građanske inicijative za mlade prošli su tjedan priredile niz događanja na brodskom odmorištu i kupalištu Poloj. Željeli su time pokazati djelić onoga čime se članovi sada već 16 udruga okupljenih u Inicijativi bave i što bi moglo biti sastavni dio njihove djelatnosti u prostorima budućega Centra za mlade.

Volimo puniti usta floskulama o tomu kako "na mladima svijet ostaje", kako nam "mladi odlaze iz ove učmale sredine", uopće ne shvaćajući da smo time oprali ruke od odgovornosti i istovremeno samima sebi pljunuli u lice.

Prvu večer, 20. kolovoza, Tjedna GI-CA otpočele su udruge Kameleon & Mreža i Paluba 7 tribinom Mladi u Brodu nekad i sad - prostori i izrazi. U utorak, 21. kolovoza, Satiričko kazalište mladih izvelo je nagrađivanu predstavu Dekameron, srijeda je bila posvećena kvizu na temu volontiranja, koji su organizirale udruge LIMA, OK-URID i Klub Zvjezdice, a u četvrtak je Astronomsko društvo GEA X priredilo predavanje o Higgsovom Bozonu. Sve ove večeri bile su popraćene nekim glazbenim dodatcima, što je kulminiralo u petak koncertom brodskih bendova u organizaciji udruga SKIP, PUŽ i Brlog predstavlja. Tjedan GI-CA završio je subotnjim sportsko-rekreativnim druženjem na trećoj biciklijadi od Malog Pariza do Klakara. O uspjehu ovih održanih događanja ne mogu donositi nikakav sud, jer osobno nisam mogla prisustvovati, ali nekolicinu pozitivnih komentara na njihovim Facebook stranicama može svatko provjeriti. No, već i samu inicijativu Građanske inicijative svatko razuman morao bi podržati.

Ono što mi trenutno više zaokuplja misli jest taj "famozni" Centar za mlade, koji ne može, a da ne privuče prljava politikantska prepucavanja, koja, sasvim je razvidno, ni jednoj strani ne donose ništa dobroga. Razapet između Starčevićeve i Mesićeve ulice u Slavonskom Brodu, izgubljen u moru riječi koje ne mogu oblikovati smislenu rečenicu, kontaminiran desetcima ruku koja mu malo pomalo otkidaju slojeve njegova značenjskog tkiva, Centar za mlade počinje već poprimati mitska svojstva. Umjesto da onima koji znaju što učiniti s takvim značenjskim okvirom dopustimo da svoja znanja, iskustva, umijeća, sposobnosti i entuzijazam konkretiziraju na sustavan i dugoročan način (što Centar za mlade, kao vrsta ustanove, podrazumijeva).

Volimo puniti usta floskulama, koje zvuče gotovo kao doskočice, o tomu kako "na mladima svijet ostaje", kako nam "mladi odlaze iz ove učmale sredine", uopće ne shvaćajući da smo time oprali ruke od odgovornosti i istovremeno samima sebi pljunuli u lice, a ne onima koje smo namjeravali okriviti za takvu situaciju, pri čemu takvu ulogu obično pripisujemo političarima, tajkunskim moćnicima i inim miševima koji kolo vode.

Nije mi jasno zašto su kontejner u sumornom haustoru i privatizirani stanarski ulaz važniji od prohodnog ulaza u prostor u kojemu će naši mladi naučiti nešto novo i korisno utrošiti svoje vrijeme. Nije mi jasno kakvu to poruku šaljemo mladima kada kažemo da ćemo točenjem alkohola i plesačicama na štangi namaknuti novac kojim ćemo pokriti troškove njihovih programa.

Svaki dan prolazeći kroz Mesićevu ulicu pogled mi okrzne haustor koji vodi u "obećanu zemlju". Debela rešetka, mračni i neugodni kutak, kontejner za smeće, a u pozadini sumorna fasada i nova PVC stolarija. Ako, pak, okrenem put pa prođem Starčevićevom ulicom, na istom mjestu, samo s druge strane, kafić je u koji nikada nisam, niti imam namjeru, kročiti, ali, sudeći po fotografijama i pričama, točenje alkohola i štanga za plesačice glavne su njegove atrakcije.

Tko je vlasnik sumornog haustora, čija je, očito, jedina svrha držanje kontejnera za smeće, uopće me ne zanima. Tko je vlasnik kafića, koji je tamo da bi, navodno, donosio novčanu dobit kojom će se plaćati troškovi Centra, također me ne zanima. Ono što me zanima jest količina zlih jezika koji su se upleli u cijelu tu priču, količina netolerancije i nerazumijevanja kojima ne mogu uvidjeti razlog, a pogotovo ne cilj.

Nije mi jasno zašto su kontejner u sumornom haustoru i privatizirani stanarski ulaz važniji od prohodnog ulaza u prostor u kojemu će naši mladi naučiti nešto novo i korisno utrošiti svoje vrijeme. Nije mi jasno kakvu to poruku šaljemo mladima kada kažemo da ćemo točenjem alkohola i plesačicama na štangi namaknuti novac kojim ćemo pokriti troškove njihovih programa. Jer postoje i drugi načini. Prošetajte po internetu, pa istražite što je to, primjerice, zagrebačka Booksa. Birtija, štanga, ili nešto treće?

I da! Ne zaboravimo da ne govorimo o mladima koji si čvrsto i sigurno utiru put ka zemlji probisvijeta. Govorimo o mladima u kojima gori želja za usvajanjem novih znanja i ispoljavanjem vlastite kreativnosti. Tko će biti taj koji će ih politi kantom vode i od njih napraviti zgarište?

Nije mi jasno. Možda sam naivna. Ako jesam, prihvaćam to s ponosom.