Građane zanima konkretna politika
Iza nas su parlamentarni izbori i referendum o priključenju EU, politički događaji koji će, čini se, u mnogome izmijeniti naš život. Nakon usvajanja novog proračuna i prilagodbi na njegove posljedice, fokus građana polako se okreće prema svakodnevici, lokalnim problemima i predstojećim lokalnim izborima. Iako je do izbora još daleko, sa sigurnošću možemo ustvrditi kako, za razliku od odluka na državnoj razini, lokalni politički akteri svojim djelovanjem ni na koji način ne pridonose osjećaju kako smo doista zoon politikon, bića koje zanima i koja ovise o njihovim odlukama. Naime, listom svi lokalni politički akteri zaokupljeni su svojim osobnim i klanovskim interesima, puku podilazećim besmislenim akcionizmima (političke akcije) i demagoškim trovanjem javnosti. Ukoliko se bavite poduzetništvom i dio ste realnog sektora, njihove odluke i djelovanje nikako vam neće pomoći, možda će nekim parazitskim lokalnim nametima odmoći, no summa summarum – ako niste dio njihovog klana ili interesne skupine, njihove vas se odluke ne dotiču.

Izokrenuti prioriteti
Kako bi do kraja ogolili besmislenost naše lokalne politike, neophodno je prvo osvijestiti njene osnovne zadaće: poticanje lokalnog ekonomskog razvoja, socijalna skrb za ugrožene, potpora razvoju društvenih djelatnosti, kulture i umjetnosti, te kao posljedica svega navedenog – unapređenje društvenog standarda na lokalnom nivou. Svakom ekonomskom laiku je jasno kako je u vremenima besparice i krize punu pozornost nužno posvetiti lokalnom ekonomskom razvoju kako bi se uopće imalo sredstava za poticanje socijalnog i društvenog razvoja. Pogledamo li aktualne lokalne vlasti i njihove projekte perjanice: sportske objekte, bazene, prometnice, kanalizacije, vodovode, tržnice, bolnice; vidjet ćemo kako, postavljajući na prvo mjesto porast društvenog standarda, djeluju mimo spomenute logike – upravo suprotno, obrnutim redoslijedom. Gotovo svi aktualni projekti lokalnih vlasti (gradske i županijske) minorno će doprinijeti gospodarskom oporavku, umjesto zarađivanju i stvaranju novih vrijednosti doprinijet će daljnjem zaduživanju, dodatno će se dodvoriti građevinskim i inim lobijima, a grad i županiju će gurnuti dublje na dno svih ljestvica. Pri tome će redovito zamarati građane svojim unutar stranačkim ili međustranačkim sukobima i razmiricama, od svakog projekta stvarajući afere i generirajući nove razdore. Zakonske odredbe osmišljene za iznimne, krizne situacije naši će čelnici koristiti kao uporište za svakodnevno djelovanje, za osiguranje sredstava za doslovno svaki projekt.

Ignorantska oporba
Oporba, ili oni koji ne participiraju u vlasti, djeluju još jadnije. Pojedine stranke osporavaju djelovanje vladajućih samo zato što ne sudjeluju u podjeli lobističkog plijena, dok druge možda iskreno, ali krajnje naivno kritiziraju proizvedeni kaos. Treće, izgubljene u prostoru i vremenu, najavljuju kako će dolaskom na lokalnu vlast riješiti globalne i nacionalne probleme na koje nemaju nikakva utjecaja. Lansiraju se bombastične izjave o rješavanju pitanja položaja radnika, nezaposlenosti, re-industrijalizaciji, osnivanju sveučilišta i kampusa, a sve bez ijedne naznake na koji to način, po kojim zakonima i s kojim sredstvima misle realizirati. U njihovoj demagogiji ne smeta ih što se neka od tih pitanja rješavaju isključivo u Saboru i Vladi na državnoj razini, a druga ovise o međunarodnim obvezama i ugovorima. Ne, oni obećavaju drastične promjene samo ako im na sljedećim izborima pružimo povjerenje. Svi skupa podilaze puku izlizanim akcionizmima poput mjerenja tlaka, podjele cvijeća rodiljama, tobožnjim zgražanjem nad cijenom potrošačke košarice, svakodnevnim polaganjem vijenaca, svečanim obilježavanjem nebitnih događaja i osoba te zamaraju svojim neinventivnim tiskovnim priopćenjima.

Imaju li lokalne stranke kapacitet?
Zanimanje kojim su građani popratili donošenje državnog proračuna treba biti smjerokaz za buduće djelovanje i lokalnim političarima. Lokalni političari trebaju shvatiti kako će građani njihovo puko detektiranje problema, npr. nezaposlenosti, smatrati najnižim oblikom demagogije ako se odmah pri detekciji problema ne ponude i odgovarajuća rješenja i to na način da se navedu proračunske stavke, zakoni i nacrt konzistentne politike kojom će se to rješenje oživotvoriti.

No imaju li naše lokalne stranke kapacitet za takvo što? Kako sada stvari stoje – nemaju. Pojam lokalnog ekonomskog razvoja nije šuplja apstrakcija nego konkretno područje ekonomske znanosti koje se godinama izučava na svjetskim i domaćim sveučilištima. Dakle, nije potrebno izmišljati toplu vodu, nego će biti dovoljno samo poslušati što struka i znanost imaju reći o LER-u. LER – ili lokalni ekonomski razvoj ima više definicija od kojih ću ovdje navesti jednu, nadam se svima razumljivu:

„LER – lokalni ekonomski razvoj je proces putem kojeg nositelji lokalne vlasti u gradovima i općinama – „našim zajednicama" – rade zajedno s partnerima iz javnosti, poslovnog i nevladinog sektora s ciljem stvaranja boljih uvjeta za ekonomski rast i otvaranja radnih mjesta. Putem ovog procesa oni uspostavljaju i održavaju dinamičku poduzetničku kulturu i stvaraju novu zajednicu i poslovno okružje koje treba osigurati veću kvalitetu života za sve u zajednici."

Konkretno djelovanje
Dakle, stranke na lokalnom nivou moraju imati gospodarske i ekonomske savjete u kojima će njihovi ekonomski stručnjaci, koji dobro poznaju lokalne okolnosti, izraditi konzistentni program LER-a te u suradnji s pravnim savjetom stranke vidjeti postoje li svi zakonski okviri za provedbu takvog programa. Na osnovu LER-a stranke trebaju dati bar grubi nacrt proračuna za ciljano tijelo lokalne vlasti kako bi javnost i stručnjaci suprotstavljenih stranaka mogli mjerodavno o njemu suditi. Koliko mi je poznato, naše lokalne stranke nemaju gospodarskih, ekonomskih niti pravnih savjeta i nemaju razrađene programe LER-a. Iz toga slijedi kako se većina njihova djelovanja do sada slobodno može okarakterizirati demagogijom i političkim preseravanjem. Gledanje na lokalnu politiku iz ovog rakursa može dati odgovor na pitanje kako to da naše gizdave, bahate, autokratske lokalne veličine nemaju nikakvu prođu na nacionalnoj razini. Odgovor je jasan: bez predanog rada, znanja i kvalitetne organizacije nužne da se izradi jedan ovako složen lokalni politički program, naši prodavači magle ne prolaze niti u središnjicama svojih stranaka pa kako će onda proći na općenacionalnoj razini.