Pozorno, preko ruke presavijajući sako vrhunske marke, samodopadno pogleda svoj odraz u zatamnjenim staklima luksuzne limuzine. Osjećajući se poput čuvenog agenta njenog Veličanstva, autoritativno klimne vozaču, pruži mu sako te se udobno zavali na zadnje sjedište ipak vodeći računa kako bi zadržao svoju, sada već čuvenu eleganciju. Gotovo bešumno klizeći, čudo njemačke automobilske industrije, savršenstvo tehnike i udobnosti, započne svoje krstarenje k Zagrebu. Naš Zastupnik lagano se nagne naprijed te naloži vozaču: „Daj pusti onaj moj CD!". Radilo se o pomno pripremljenom mixu Thomsona, tamburice i cajki, koji mu je redovito dobro služio, dijelom za poticanje domoljubne inspiracije, dijelom za vlastiti gušt.

Uživajući u omiljenim napjevima, rukom posegne ka džepu košulje u kojoj se nalazila srebrna tabakera. Iako se ostavio pušenja, zadržao ju je kao uspomenu na prvu zastupničku plaću. Držao je kako ga ona čini još otmjenijim te je otkrio kako može biti pogodna, posebno za vrućih dana, za čuvanje žvakaćih. Vadeći jednu iz sjajne tabakere, zapita se kako je godinama mogao njegovati tu odvratnu naviku pušenja poput najjadnijeg pripadnika priprostog puka. Osim toga, pomisli, bilo bi izuzetno glupo pokvariti ovaj prekrasni život nekom glupom boleštinom. Par je puta pokušao zapaliti, u mondenim zagrebačkim krugovima omiljene kubanske tompuse, no nikako mu nisu legli.

Saborska zasjedanja i natezanja po odborima postala su mu gotovo neizdrživa tlaka, no to je kompenzirao ugodnim trenutcima u Baltazaru i Dubravkinu putu, gdje se redovito prepuštao gastronomskim bakanalijama. Bio je izuzetno ponosan na to kakao je brzo prihvatio, nakon banalnih brodskih bureka i ćevapa, dosege haute cuisine. Smješeći prisjećao se svoje početne nespretnosti i zbunjenosti u društvu zagrebačkih šmekera. No, čim je dobio prigodu nekoliko puta upoznati se s vrhunskim briselskim restoranima, brzo je shvatio kako su ti zagrebački šmekeri ustvari najobičniji šarlatani. „O Bože, hvala ti na EU", pomisli. Rado se prisjećao i posjeta Haagu gdje je osim izvanrednog medijskog odjeka njegove potpore zatočenim generalima, profitirao grandioznom turnejom po haškim restoranima, vinotekama i pivnicama. „I sve to ti netko drugi plaća. O Bože pravedni!", skrušeno se prekriži, zahvaljujući Svevišnjem na svemu što on, narodni zastupnik, svakako zaslužuje.

Pored njega, na zadnjem sjedištu stajala je poveća hrpa materijala za saborsko zasjedanje na koje se upravo uputio. Okrznuvši ju pogledom, s gađenjem odmahne rukom. Išli su mu na živce svi ti vazda novi i novi zakoni, pisani suhoparnim birokratskim jezikom i puni njemu nerazumljivih pojmova. Radilo se o novom setu zakona za uređenje i poticanje gospodarstva. Samo na trenutak, glavom mu proleti misao kako se tu radi o gospodarstvenicima i poduzetnicima, koji mu ustvari plaćaju i ovaj auto u kojemu se vozi, i odijelo koje nosi, i domaće i inozemne dnevnice koje je nemilice trošio, ali brzo ju odagna. „Ma 'ko ih jebe!", opsuje, ali se odmah prekori, jer psovanje je još jedan odvratni porok koji ukazuje na njegovo plebejsko podrijetlo. Nisu ga previše zanimali niti proračun i projekti za našu županiju, iako je tu i tamo znao demonstrativno zaurlati sabornicom kako Slavonija ne dobiva dovoljno. No slušajući Thompsonove borbene pokliče, radije se domišljao kako iskoristiti žižu kamera i zapaliti svehrvatsku TV publiku nekom novom domoljubnom dosjetkom, vapajem za nedostižnom pravdom i podmetanjem saborskim kolegama.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Navedena pričica primjenjiva je ne samo na zastupnike iz naše županije, nego dapače, na gotovo sve zastupnike Hrvatskog sabora. Kako drukčije objasniti izglasavanje niza nebuloznih zakona, od kojih me na pisanje ove kolumne potakao jedan konkretan, koji se tiče gospodarstva i poduzetništva, a koji je pored naših veleštovanih, cijenjenih, uglednih i kako si sve ne tepaju te hrvatske niškoristi i štetočine, prošao kao pored turskog groblja. Riječ je o „Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi". Zakon počinje kao početnica za menadžere naših gradskih poduzeća, gdje se spominju definicije osnovnih pojmova: solventnost, likvidnost, novčane obaveze, poduzetnik, financijsko restrukturiranje itd. Pokušaj pomoći poduzetnicima završio je, već poslovično, u paklu, lansiranjem nedorečenog zakona u kojemu po nedotupavnosti prednjači sljedeći članak:

Članak 13.

(1) U ugovorima iz članka 11. stavka 1. i članka 12. stavka 1. ovoga Zakona, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze dužan je, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, vjerovniku platiti posebnu naknadu u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

(2) Vjerovnik ima pravo na posebnu naknadu iz stavka 1. ovoga članka bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja.

(3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ni na koji način ne umanjuju, ne ograničavaju niti isključuju pravo vjerovnika na naknadu štete zbog dužnikovog zakašnjenja.

I to je sve o naknadi ili, nazovimo to pravim imenom, kazni za neplatiše. Kada će naknadu netko platiti, što će se dogoditi ako ne plati i druge, zastupnicima i pravnim stručnjacima nebitne sitnice, dovele su poduzetnike, revizore, šefove računovodstava do maničnog prebiranja po tumačenjima u stručnim časopisima, međusobnog konzultiranja i čupanja kose. Osim što je ovom naknadom trebao pomoći poduzetnicima, Zakon je trebao zadovoljiti i preporuku direktive EU, koju još nitko u Europi nije proveo. Mi smo prvi. Veći katolici od Pape. Zlobnici kažu kako je zakon upravo zato izuzetno loše napisan – nismo imali od koga prepisati.

Fascinantna je činjenica da su na Zakonu radili vrhunski hrvatski pravni stručnjaci (sic), stručne skupine Vlade, zatim su o njemu raspravljali stručnjaci i sabornici u saborskim odborima te je na kraju za njega spremno digla ruke skupina skupo plaćenih debila. Nitko od tih cijenjenih stručnjaka i uvaženih sabornika nije uočio brojne propuste i nedorečenosti u Zakonu.

James Bond, elegantni tajni agent 007 dobio je „Licence to Kill" od britanske kraljice, dok su naši agenti – fantomi - zastupnici 00 od blesavog naroda dobili dopuštenje kako bi do kraja razorili ovu lijepu našu i načinili štetu gdje god mogu. Nadajmo se samo kako su sa zakonom upoznati dužnosnici i službenici naše gradske uprave, koji račune iz Gradske riznice redovito plaćaju daleko iza ovim zakonom predviđenog roka (zakon se odnosi na račune i ugovore nakon 01.10.2012.) te će, shodno tome, samostalno, bez podsjećanja i naguravanja uplatiti vjerovnicima 300 kn po svakom prekasno plaćenom računu.