Je li logično uvoditi građansko i zdravstveno obrazovanje u zemlji koja grca u gospodarskim problemima, a pri tomu ne osjetiti potrebu za uvođenjem izobrazbe iz osnova poduzetništva u sve stupnjeve obrazovanja?
Kada govore o gospodarstvu, hrvatske političke vedete, a povodeći se za njima, i naše lokalne, obično se uhvate proračuna, stranih investicija, EU fondova, prekrajanja poreznog sustava, kamata i čega sve ne. Šamaraju se milijunima i milijardama kao da se radi o tringeldu i općenito su puni grandioznih, spasonosnih ideja. Razmišljaju o tome kako prekrojiti ubranu lovu, ali ih uglavnom ne zanima stvaranje novih vrijednosti. Njih zanimaju samo sustavi gdje se vrti velika lova (gdje ima puno, puno i kapne), poput INE, Podravke, Agrokora, pa i Đure Đakovića. Pri tome, rijetko se spuštaju na zemlju u pokušaju shvaćanja prosječnog hrvatskog poduzetnika i njegovih problema.
O tome da mali poduzetnici ne predstavljaju zanemarivu skupinu govore brojne analize i izvješća. Već i pticama na grani poznati su brojni osnovni problemi koji muče taj segment gospodarstva, ali kao što sam već naveo u prethodnoj kolumni, umjesto pomoći, nepromišljenim i često glupavim zakonima, ti nesretnici još više otežavaju položaj poduzetnika.
Kada razgovarate s našim velikanima političke misli, spremno će vam reći da - bez velikih nema ni malih, zaboravljajući kako su i najveće svjetske multinacionalke nekad bile male tvrtke, koje su, poput HP-a, Applea, Coca Cole, Ferrarija pa i našeg Agrokora, potekle iz skromne garaže ili cvjećarnice. Pitanje je, dakle, samo stvaranja okruženja u kojemu će nešto rasti.
Sudeći prema nedavno provedenim anketama, u kojima su se građani pozitivno izjasnili po pitanju uvođenja (platnog, fiskalnog i imovinskog) reda u državu, možemo se tek tješiti kako su zakonodavci prepoznali neke rak rane našeg društva. Suzbijanje (ne)kulture neplaćanja među poduzetnicima (vidi prethodnu kolumnu) i suzbijanje (ne)kulture neplaćanja poreza i obveza prema državi, svakako su koraci koje treba pozdraviti, no ostaje za vidjeti kakva će biti provedba zakona u praksi, koja bi do toga trebala dovesti.
Osim što su zakoni loši i neprecizni, drugi problem s kojim se susreću poduzetnici je prenormiranost tj. ogroman broj zakona i zakonskih uredbi koje se odnose na svaki segment našeg života i poslovanja. Pogledamo li samo jedan od osnovnih segmenata poslovanja poduzetnika – izdavanje računa, doći ćemo do frapantnog saznanja kako svakom poduzetniku-avanturistu valja proučiti desetak zakona i nekoliko zakonskih uredbi ne bi li ispravno izdao jedan veleprodajni ili maloprodajni račun. Previše je to i za doktora pravnih znanosti pa kako onda neće biti za prosječnog, srednjoškolski obrazovanog, hrvatskog poduzetnika. Logično je kako se u toj šumi zakona onda, redovito, pojavljuju i lovci u mutnom. Je li logična i činjenica da pravnici, koji izrađuju te zakone, uvijek nađu način kako sebe, odnosno svoju branšu, ugraditi u svaki korak koji poduzetnik mora poduzeti (rješenja, dozvole, takse, arbitraže, stečajevi)?
Rješenje je u pojednostavljenju zakona i dodatnoj izobrazbi poduzetnika te u što kvalitetnijoj logističkoj potpori svih državnih i lokalnih ustanova. Gradske i županijske vlasti tome mogu također znatno pridonijeti. Moraju li doista poduzetnici svaki mjesec hodočastiti na nekoliko institucija razasutih po cijelom gradu? Moraju li u svakodnevnom poslovanju angažirati cijele svite pravnih stručnjaka kako ne bi načinili krivi korak? Svojedobno propali projekt OneStopShop-ova koji je trebao omogućiti poduzetnicima otvaranje tvrtki na jednom mjestu u kratko vrijeme, morao je prerasti u ured koji bi stalno pratio poduzetnike i omogućio im predavanje svih obrazaca i evidencija na jednom mjestu (bar dok se ne pripreme za preuzimanje tih dokumenata u elektroničkom obliku) kao i besplatne pravne i druge konzultacije vezane uz obavljanje poduzetničke rabote. Tek tada bi to mogli nazvati kreiranjem i poticanjem poduzetničkog okruženja i atmosfere. Je li normalno da poduzetnici plaćaju Fini predavanje evidencija koje njima samima ni na koji način ne pridonose uspješnijem poslovanju?
Je li logično uvoditi građansko i zdravstveno obrazovanje u zemlji koja grca u gospodarskim problemima, a pri tomu ne osjetiti potrebu za uvođenjem izobrazbe iz osnova poduzetništva u sve stupnjeve obrazovanja? Mogu li lokalne vlasti i njihove agencije više učiniti na ispravljanju ovog očitog propusta na državnoj razini?
U sljedećoj kolumni navesti ću svoja stajališta vezana uz proces „fiskalizacije" i neke savjete vezane uz odabir programske i sklopovske opreme nužne za provođenje tog procesa.
