„Druže Jerko, kaži nam svoje mišljenje pa da ovu sjednicu privedemo kraju!", reče drug Zdravko i pogleda Jerka, koji snažno povuče dim iz svoje „Hercegovine" bez filtera, važući još jednom svoje riječi, koje će zapečatiti sudbinu nestašnog skojevca. „Drugovi, pojavu osuditi, a druga spasiti, zna reći naš drug Stari, no naš drug Stribor ili još bolje rečeno, naš bivši drug Stribor zaslužio je najstrožu kaznu – smrt strijeljanjem. Drugovi, Stribor je puno učinio za našu stvar, ali ne možemo tolerirati njegov prijestup. Drugovi, on je bezobzirno, bez pitanja, ubrao dvije jabuke sa stabla siromašnog seljaka. Ako se tako ponašaju skojevci, što će misliti napredna inteligencija i radnička klasa o našoj revoluciji, o našoj viziji socijalizma. Drugovi, ja sam za najstrožu kaznu!"

Jer doslovno je toliko ljudi (jedan jedini) i toliko medija (jedan jedini) otvoreno prozvalo esdepeovca koji je navodno pretjerao.

„Jerko, probudi se! Zove te Mirko", lagano ga supruga protrese po ramenima. „Jerko, budi se!". „Pa dobro što je sad? Ženo, ne daš mi ni oka sklopit" – promrmlja sanjivi Jerko prihvaćajući pruženu slušalicu: „Halo Mirko. Jesu ga maknuli? Jesu sredili Stribora?". „Ma daj. Jebo te, ti nisi normalan. Pa pusti više tog dripca. Rekao sam ti da ćeš mi s njime samo napraviti štetu, jer opet će svi tragovi dovesti do mene" – odgovori s druge strane, sada već zabrinut, Mirko. „Znaš da Roberto u vrijeme Striborovog zapošljavanja nije imao nikakve ovlasti nad Vodovodom. Zar si zaboravio da je moj bosanski diplomac tada vodio tu stvar. Pa nisu ljudi senilni da su sve to zaboravili. Pusti to! Uostalom, zaposlen je preko natječaja na koji nije bilo prigovora. I što ti sad hoćeš? Kad bi istjerali iz stranaka sve pohlepne ljude, karijeriste, egomanijake i one željne vlasti, SDP i HDZ odavno ne bi imali ni jednog člana, a o HSS-u, HSLS-u, DC-u, o kojekakvim pravašima bi se pričalo kao o Atlantidi. Ljudi bi vjerovali da su postojali, ali nitko ne bi imao dokaza. Ajde, zvat ču te kad se malo središ, dođeš sebi."

Doista, prošla su čak i u nas vremena kada se o sudbini nekog člana stranke moglo odlučivati na zatvorenim sjednicama CK i ljude slati u smrt, na Goli otok ili u najblažoj verziji isključiti ga iz političkog života na osnovi insinuacija, bez čvrstih dokaza, na osnovu pisanja jednog jedinog čovjeka. Jer doslovno je toliko ljudi (jedan jedini) i toliko medija (jedan jedini) otvoreno prozvalo esdepeovca koji je navodno pretjerao. Od svih ostalih lokalnih medijskih profesionalaca niti jedan drugi nije se značajnije oglasio po tom pitanju. Sve to ne znači da spomenuti nema nikakvih grijeha, nego bi se na njega imalo primijeniti kriterije koji vrijede za sve ostale naše političare. A ti su kriteriji danas doista jako, jako niski. Svašta im toleriramo.

Lujić je sakupio doslovno najbolje i najkompetentnije

Tvrdnja kako bi Roberto Lujić, kao mlad obiteljski čovjek, sveučilišni profesor, nadprosječno moralan, častan i pošten, u stvari bio smokvin list za sve nepodopštine svih članova stranke, dala bi se i univerzalno primijeniti pa bi tako valjda Dragan Jelić bio odgovoran za grijehe HDZ-a iz privatizacije ili nepodopštine Ive Sanadera, nesnalaženje Tomislava Karamarka, a Mirko Duspara za sve gluposti koje je u svojoj dugoj karijeri izrekao ili napravio Ante Đapić. Sam Duspara se nije riješio usluga te i takve stranke na koju se danas lakoćom pljune, sve dok ga faktički nisu izbacili. Također je klimava tvrdnja kako su stranka i njeni članovi bitni za funkcioniranje gradonačelnika i njegove ekipe. Sam Duspara je dokaz kako gradonačelnik može uspješno / neuspješno (nepotrebno precrtati prema preferencijama) funkcionirati bez potpore stranke. I to preko nekoliko puta.

Hoće li novopredstavljenu ekipu (u kojoj Stribora Valente nema na istaknutoj funkciji gradonačelnika ili zamjenika gradonačelnika) birači prihvatiti, teško je reći, ali ovog puta je Lujić sakupio doslovno najbolje i najkompetentnije što je mogao. S moralnog i stručnog gledišta, teško im se može naći ozbiljniji prigovor. Politički nisu toliko poznati i viđeni, što bi im s obzirom na rejting političara u narodu trebala biti najveća prednost. No, imamo već i druga gledišta. Neki misle kako gradonačelnik i njegovi zamjenici ne bi trebali biti toliko obrazovani. Što je previše – previše je. Vjerojatno misle: „Svoju djecu vam možemo povjeriti, ali vlast u gradu nikako".