Doista, ova tržnica je poput prekrasne žene, ali isprazne i priglupe, koja osim ljepote ništa drugo nema. Kada bih bio seljak iz neke afganistanske zabiti, pripadnik izgubljenog amazonskog plemena ili žitelj Broda s kraja 19. stoljeća, bio bih fasciniran ovim građevinskim pothvatom, ovom strehom. No, za bilo kojeg prosječnog žitelja urbanog naselja u 21. stoljeću, rekonstruirani dio tržnice ni po čemu ne predstavlja senzaciju.
Ponukan napisima iz našeg lokalnog lista, koji su preneseni i na ovom portalu, o jednoj od najljepših tržnica Hrvatske, koja će i u popodnevnim satima korisnicima pružati različite sadržaje te koja će unijeti niz novosti, odlučih danas u ranim popodnevnim satima prošetati novouređenom tržnicom te se osobno uvjeriti u sve te nove blagodati za korisnike: kupce i prodavače. Znam, završena je tek prva faza radova, ali računao sam, kada se grade ovako velebni objekti u doba teške neimaštine, red je da se što prije i što temeljitije poradi na povratu sredstava i što boljem iskorištenju. No, negdje iza 14.00 tržnica je bila gotovo prazna, radnici su radili na postavljanju nekih drvenih klupa s tendama, a od kupaca i prodavača, ili nekih dodatnih sadržaja ni traga ni glasa.
Kada je na našem portalu prije više od godine dana, najavljena rekonstrukcija tržnice ispod teksta u svom komentaru zavapio sam, kada se već ide graditi, neka se gradi tržnica za 21. stoljeće a ne za sredinu 20. Sada, kada je prva faza gotova, kada se tržnica „očistila" od tamburaša i nabiguzica jedne i druge strane, građani mogu na miru vidjeti koliko su bile točne najave gradskih politikanata te starog i novog rukovodstva poduzeća Komunalac, o izgledu i budućoj funkciji tržnice.
Što se izgleda tiče, nemam prigovora. Natkriveni dio tržnice kud i kamo je ljepši od rugobe na gradskom groblju. Sviđa mi se način kako je riješeno osvjetljenje. Kako je danas bilo lijepo vrijeme, bez padalina, nisam bio u mogućnosti provjeriti objede o „novom brodskom klizalištu". Doista lijepo.
Prošetavši malo ispod velebnog svoda, tražio sam tragove i naznake video kamera, zvučnika, informacijskih displeja, na mobitelu sam pokušao naći bežičnu mrežu i našao neku s oznakom „trzn", ali nitko od zaostalih prodavača nije mi znao dati informaciju kako se spojiti na nju. U potrazi za tom informacijom otvorim web stranice poduzeće Komunalac, ali na njima o tržnici gotovo ni jedne riječi, osim šturih zastarjelih podataka i slike nekih spodoba za mikrofonima. Kako ne uočih nigdje ni naznake od moderne tržnice, sjetih se naslova Oliverove pjesme „Lijepa bez duše". Doista, ova tržnica je poput prekrasne žene, ali isprazne i priglupe, koja osim ljepote ništa drugo nema i ne nudi. Kada bih bio seljak iz neke afganistanske zabiti, pripadnik izgubljenog amazonskog plemena ili žitelj Broda s kraja 19. stoljeća, bio bih fasciniran ovim građevinskim pothvatom. No, za bilo kojeg prosječnog žitelja urbanog naselja u 21. stoljeću, rekonstruirani dio tržnice ni po čemu ne predstavlja senzaciju. Ipak dosegnuti su neki novi standardi u Brodu, skužili smo da je netko izmislio strehu i fenomenalno to primijenili.
Živimo u modernom digitalnom dobu, dobu virtualnih svjetova i on-line svega i svačega, dobu u kojemu informacijska tehnologija tvrdi kako nam može olakšati život i uštedjeti vrijeme i novac. U dobu u kojemu vladaju multipleksi i grandiozni trgovački centri. Unatoč tomu, koncept tržnice iz pradavnih vremena još uvijek se uspio nekako održati, no koliko će to još potrajati ovisi isključivo o onima koji ih projektiraju i njima upravljaju. Od njih bi čovjek očekivao kako će, prije strehe, prigrliti sva moguća multimedijska informatička pomagala kako bi nekako preživjeli u neravnopravnoj borbi:
- za kupce koji nisu na par koraka od tržnice: živi prijenos događanja preko weba (web live video stream), cjenik i burza proizvoda i posebne dnevne akcije na webu tržnice,
- za kupce i prodavače na samoj tržnici: obavijesti i promocije preko nenametljivog razglasa i informativnih displeja, aukcije tko da jeftinije, jeftino dam samo da ne nosim kući,
- za prodavače: mogućnost prijave posebno povoljnih artikala preko SMS-a, maila, WLAN-a ili bar dojavljivanje dečkima koji skupljaju maltarinu. Opremio bih te dečke i jeftinim fotoaparatima kako bi na licu mjesta slikali slasne domaće proizvode te ih plasirali na info-displeje i web.
No, ne mislim i dalje besprizornim, trećerazrednim političarima i od njih instaliranim, neinventivnim, bahatim i nesposobnim upraviteljima naših poduzeća, besplatno dijeliti svoje "blistave" ideje dok oni ubiru za hrvatske uvjete astronomske plaće i apanaže, nego bih volio da nam za našu lovu osiguraju nešto doista novo i reprezentativno, da građane ne tretiraju kao zaostale debile i uvijek im iznova prodaju svoju zatucanu i zaostalu priču. Što je najgore, svi spomenuti dodatni elementi podigli bi ukupnu cijenu objekta za par posto.
Nadovezujući se na priču o tržnici, pitam se: „Kakav smo mi to (najljepši hrvatski) turistički grad kada nemamo stalni živi web prijenos s najljepšeg trga u Hrvatskoj, s atraktivnog keja, iz fascinantne tvrđave?". Zašto svi ti turistički mamci nisu stalno dostupni cijelom svijetu na divljenje. Nadam se bar kako će novi „transparentni" natkriveni bazeni biti opremljeni tom tehnologijom pa će građani moći od doma provjeriti ima li trenutno gužve na bazenima ili će pak sugrađani slabijeg financijskog stanja moći gledati one bogatije kako se brčkaju. Nadam se kako će uz bazene osvanuti i posebne web stranice na kojima će biti prikazana statistika dnevnog prometa, koliko se taj dan djece, građana, sportaša i onih s posebnim potrebama okupalo u bazenima koje će otplaćivati i naši potomci. Nadam se stalnim podacima o rasporedu zauzetosti, kakvoći vode, terminima izmjene i filtriranja vode i sl. Volio bih da bazeni doista budu totalno „transparentni".
Znam, sad će mi urednik ponovo prigovoriti: „Solidno je, ali nemaš imena, sve je to preopćenito". No, koja imena spominjati? Ima li smisla prozivati gradonačelnika Mirka Dusparu za (trenutno) ispraznu tržnicu, a da mu se sa stvarnim argumentima i idejama nije suprotstavio niti jedan političar, već su odigrali svoje priglupe i isprazne igrice otvaraj/zatvaraj od kojih se građanima bljuje? Nema, čovjek je dao napraviti jednu od najljepših streha koju sam vidio. Ima li smisla prozivati direktora Predraga Filajdića? Ne znam, tko je taj gospodin? Ima li smisla prozivati njegove politički instalirane prethodnike? Čemu? Ionako se radi o potrošnoj, lako kvarljivoj robi kratkog roka trajanja. Ostaje za vidjeti koliko će novina za korisnike donijeti druga, zahtjevnija faza rekonstrukcije tržnice. Hoće li početi na vrijeme i hoće li uopće početi s obzirom na trenutnu blokadu grada i teško financijsko stanje?
