Insieme, unite, unite, Europe
Insieme, Toto Cutugno
Sjećam se kao danas priča o tome kako će nam članstvo u
NATO savezu donijeti velike poslove, kako ćemo biti sigurniji nego ikada i kako ćemo biti tretirani i poštivani kao ravnopravni partner najsnažnijih država svijeta.
Sa stranica MVPEI:
„Članstvom u NATO-u Hrvatskaje ostvarila nešto što nikada u svojoj povijest nije imala: čvrsto jamstvo moćnoga saveza da će joj priskočiti u pomoć u slučaju da njezina sigurnost, njezin suverenitet i teritorijalna cjelovitost budu ugroženi."
Sve ovo zvuči lijepo, no ako malo razmislimo o pozadini svega možemo doći i do drugih zaključaka. Aktualna srbijanska i bosanska vlast također čine sve kako bi ušle u NATO savez i EU integracije. Odupru li se oporbi i uspiju u svom naumu, bit ćemo okruženi članicama NATO saveza. Kolika je vjerojatnost da će u budućnosti Iran, Čad ili Kolumbija posegnuti za primamljivim hrvatskim teritorijem. Gotovo nikakva. Od koga se to realno može očekivati? Od susjeda. Što ako smo svi u savezu koji svima jamči isto? Hoće li NATO zasigurno stati na našu stranu, a ne na mađarsku ili austrijsku? Je li moguće da će u budućnosti nestati sve pretenzije i posezanja za tuđim teritorijem?
Peace, brother!
Sumirajmo: nema poslova, nema poštivanja i nema nikakve realne zaštite. Sve je to bila
Njegova i
Njihova laž. Prisjećajući se ovih dana
slavnih početaka 108. brigade, zauzimanja vojarne i skladišta s naoružanjem, pitam se: „Gdje su sada u Brodu ili okolici skladišta naoružanja iz kojih bi se mogli naoružati u slučaju neke nove agresije?".
On i
Njegovi su nas ostavili goloruke, gore nego je to bilo 1991/92.
Sada nas bombardiraju
debilnim reklamama o EU: pečenje rakije, sir i kajmak i kojekakve druge nebuloze, koje uzgred sami plaćamo. Moglo se za te novce otvoriti koje radno mjesto, ali netko ima jaku potrebu uvjeriti nas kako će ulaskom u EU poteći med i mlijeko. Igrom slučaja imao sam prigodu upoznati znanstvenika iz
Slovačke,
doktora znanosti iz Trnave koji je gostovao u Brodu te iz prve ruke saznati kako je Slovacima u EU. Zgodna je koincidencija što naše zemlje imaju dosta sličnosti: gotovo ista površina, približno isti broj stanovnika, ogromna većina katoličkog življa, nacionalne manjine. Doduše, u Slovačkoj živi oko 10% protestanata što nije zanemariv broj, a prema tumačenju nekih znanstvenika (
Erich Fromm, psihoanalitičar, sociolog, filozof) njihov pristup, prvenstveno radnoj etici može imati značajan utjecaj na društvo u cjelini.
Pogledajmo službene podatke. U nekoliko godina prije aktualne recesijske krize, Slovačka je zbog iznimno visokog ekonomskog rasta i pada nezaposlenosti na povijesno najniže granice (8%) dobila nadimak
„Tigar s Tatri". Nadalje, u Slovačkoj su uspjeli ostvariti (suludu) ideju o velikim stranim ulaganjima pa su se doveli do toga da je gotovo sve u stranom vlasništvu. Tako spomenute sjajne brojke više ne vrijede jer su mnoge strane tvrtke s otpuštanjima počele u slovačkim poslovnicama ili su propale ili su teret krize, umjesto na svoje domicilno stanovništvo prebacile na slovačko. Oporavak gospodarstva od krize sada uglavnom ovisi o oporavku tih stranih tvrtki i strepnji kako će proizvodne pogone prebaciti na Daleki istok.
Za pojedine stanovnike uvriježio se nadimak
„tranzicijski gubitnici", koji kazuje kako se ti pojedinci nisu snašli u novim okolnostima i u novom društvenom poretku. Ankete u zemljama
Višegradske skupine (Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka), pokazuju kako 32% stanovništva tvrdi kako žive lošije nego prije 1989., dok 16% smatra kako im se životni standard nije promijenio. Slovaci, slično Hrvatima ne vole najam stanova, nego žele imati stan ili kuću u svom vlasništvu, no cijene nekretnina, posebno u glavnom gradu Bratislavi, su više nego u Beču ili Pragu. Više od pola obiteljskog budžeta (dvije plaće) daju na pokrivanje troškova smještaja, grijanja i hrane (dakle, više od jedne plaće). Najam stana u Trnavi otprilike je dvostruko skuplji nego u Brodu. Prosječna primanja se jako razlikuju u
Bratislavi i ostatku zemlje. Žitelji Bratislave imaju 25-30% viša primanja. Prosječna plaća je nešto preko 700 Eura bruto, dakle oko 3700 kn neto. 11% građanstva se smatra siromašnim jer su im primanja ispod 198 eura mjesečno. Zdravstvena skrb je besplatna, ali se za kvalitetu treba doplatiti.
Nakon letimičnog pregleda službenih podataka, poslušajmo što kaže naš slovački kolega. Primanja ovog docenta su oko 6000 kn mjesečno, što raspoređuje uglavnom na trošak kredita za stan, režije i grijanje, koji su i za njega gotovo nepodnošljivo visoki. Nešto malo ostane za hranu, koja se uglavnom financira od ženinih primanja. Mjesta za neku posebnu štednju ili luksuz jednostavno nema. Gotovo sve značajnije tvrtke su u stranom vlasništvu, posebno iz područja energetike, komunalija i telekomunikacija. Cijene su uglavnom „europske" iako su primanja građana kako vidimo daleko od europskih (kako ih mi zamišljamo). Ponašanje tih tvrtki ilustrirao je podacima o svom mobilnom operateru. Taj operater za 20 eura Slovacima daje 100 minuta razgovora, dok Austrijancima za istu svotu daje 1000 minuta. Nije zadovoljan niti ponašanjem agresivne mađarske manjine.
Slovaci su pristupili EU 2004., na Euro su prešli 2009. Bruto vanjski dug je oko 53 milijarde dolara (2008.). Slovački BDP je gotovo DVOSTRUKO veći od našeg. Primijenimo li jednostavnu laičku logiku, obzirom da su nam porezna opterećenja viša, kad uđemo u EU, plaće bi trebale biti
dvostruko niže u odnosu na slovačke.
Dobre strane članstva u EU naš slovački kolega vidi u mogućnosti neometanog šopinga u Austriji, gdje su cijene hrane i posebno odjeće znatno niže, a kvaliteta viša nego u Slovačkoj. Također, navodi kako dosta Slovaka, bez nameta, kupuje solidne rabljene automobile u Njemačkoj. Doduše, do takvih se vozila ulaskom Rumunjske i Bugarske u EU puno teže dolazi. Još jedna od pozitivnih strana članstva u EU je i povlačenje sredstava iz raznih fondova koje snažno ovisi o broju posebno obrazovanih stručnjaka ili konzultanata koji su u stanju izraditi suvisle projekte. Kako mi stojimo s prijavama projekata možete provjeriti i
ovdje.
