Stoga, ako se i ne razumijemo pretjerano u osnovne dijelove računala, trebali bi razumjeti osnovno o tvrdim diskovima ili odabir prepustiti nekome u koga imamo bezgranično povjerenje. Prepustimo li odabir trgovcima, gotovo sigurno ćemo dobiti jeftino smeće od kojega ne trebamo puno očekivati i u koje se ne treba ozbiljno pouzdati. Srećom, danas postoji svega nekoliko ozbiljnih proizvođača diskova pa nam pravi odabir ne bi trebao biti pretežak zadatak. Povremeno se pojavljuju diskovi indijskog proizvođača Simmtronics, koji je prekratko na našem tržištu da bi u njega imali puno povjerenje, zatim korejski div Samasung, koji se uglavnom nije proslavio svojim linijama tvrdih diskova, potom zaostali modeli Hitachija ili HGST-a, tvrtke koju je nedavno kupio Western Digital te Toshiba, čiji se diskovi rijetko mogu kupiti u nas u maloprodaji, a koriste se uglavnom u serverima i posebnim uređajima. Najrašireniji na našem tržištu, kada su u pitanju stolna osobna računala te standard od 3.5 palca, su diskovi proizvođača Western Digital i Seagate.

Kod Seagateovih diskova situacija se čini poprilično jednostavnom. Aktualna je serija diskova naziva Barracuda, koji su prosječne cijene, sa više nego solidnom brzinom i prosječnom pouzdanošću (500GB, 16MB oko 500kn, jamstvo 24mj.). Ukoliko se opredijelite za neki od diskova iz te serije, ostaje samo definirati željeni kapacitet i veličinu međuspremnika (cache memorije) koja može biti: 8MB, 16MB, 32MB ili 64MB. Veći međuspremnik obično osigurava i bolje performanse diska. U nas se rijetko može doći do Seagate serije diskova Green, za pohranu velike količine podataka, ali znatno manje brzine, serije Seagate Enterprise ili Pipeline serije.

Kod WD-a situacija je znatno kompliciranija. Pobrojat ćemo glavne linije WD-ovih diskova (u nas dobavljivih) za stolna računala dimenzija 3.5":

• Serija Blue – jeftino smeće, neimpresivna brzina i niska pouzdanost. Izbjegavati. (500GB, 16MB oko 500kn, jamstvo 24 mj.)
• Serija Green – pohrana velike količine podataka, diskovi solidne pouzdanosti i relativno male brzine. Ne uzimati kao jedini disk u računalu (500GB, 64MB oko 500kn, jamstvo 24 mj.)
• Serija Red – namijenjeni NAS uređajima. Nije za stolna računala kao prvi disk (1TB, 64MB oko 800kn, jamstvo 36 mj.)
• Serija Black – dobri, brzi i pouzdani diskovi. Preporuka za sve koji drže do svog računala i svojih podataka (500GB, 64MB oko 650kn, jamstvo 60mj.)
• Serija Yellow – tzv. Enterprise diskovi ili diskovi za ozbiljan posao. Sličnih karakteristika kao serija Black, ali s još višom pouzdanošću. Koriste se i na serverima, vrhunskim radnim stanicama i stolnim računalima (500GB, 64MB oko 800kn, jamstvo 60 mj.).
• Serija AV – diskovi posebno prilagođeni pohrani audio-video podataka tj. streamingu i multimedijskim uređajima (500GB, 32MB oko 550kn, jamstvo 24 mj.)
• Serija VelociRaptor– posebna serija vrhunskih diskova za sladokusce s dubljim džepom (500GB, 64MB oko 1300kn, jamstvo 60mj.)

Iz gore navedenog vidimo kako ušteda od nekih 150kn (razlika cijene Black i Blue serije) može predstavljati katastrofalno lošu odluku pri nabavci iznimno bitnog dijela našeg računala. Isplati li se gubiti sve podatke i ponovo mučiti sa instalacijom windowsa i svih potrebnih programa, podešavanjem mreže, interneta, e-maila, zbog tako mizerne uštede. Naši dovitljivi trgovci u ponudi imaju i tvornički reparirane diskove (refurbished, recertified) sa sniženom cijenom i kraćim jamstvom. Želite li štedjeti baš na disku? Odlučite sami!

Na Osmicu kažem dalje

Iako mi je bila dostupna već mjesecima, nova verzija operativnog sustava Windows 8 nikako me nije uspijevala zaintrigirati ne bih li ju bar probno instalirao na neko računalo, sve dok ovih dana nije objavljeno javno lansiranje novog MS-ovog OS-a. Proteklog vikenda odlučio sam provjeriti čime nas to MS želi impresionirati nakon sada već etablirane Sedmice. Ubacio sam čisti disk u računalo, pokrenuo instalaciju te nakon nešto više od pola sata, našao sam se licem u lice sa novim sučeljem koje me nije impresioniralo niti funkcionalno niti estetski. Modern UI sučelje bazirano na Metrou, jednostavno mi nije leglo, možda zato što nemam ekran osjetljiv na dodir. Ali tko bi htio prstima drljati po ekranu za radnim stolom i držati ruke stalno u zraku bez oslonca? Možda će Osmica ostvariti nekakav uspjeh na prijenosnim uređajima, prvenstveno tabletima, ali za sada, ne vidim za nju neku budućnost na stolnim poslovnim računalima. Ispod novog sučelja, klikom na Desktop sekciju (tile - pločicu), može se pristupiti nečemu nalik na sučelje Sedmice, ali bez uobičajenih poznatih elemenata (start gumb). Opet su ispreturane neke standardne opcije, unos aktivacijskog broja je mučna avantura i prava je šteta što ne postoji mogućnost bolje prilagodbe sučelja korisniku. Neke navodno dobre novine koje se nalaze duboko ispod haube ostat će, što se mene tiče, neiskorištene.

TEAM konferencija na SFSB

Više od tjedan dana je prošlo od završetka međunarodne znanstveno-stručne konferencije TEAM 2012, održane u našem gradu u organizacijiStrojarskog fakulteta, a još uvijek stižu pohvale brojnih sudionika na uspješnoj organizaciji. Nadam se kako su nazočnost velikog broja uglednih stranih i domaćih gostiju plodonosno iskoristili naši turistički djelatnici, ugostitelji i poduzetnici.

Pučanstvo neću zamarati detaljima o konferenciji, već ću samo spomenuti jedan detalj, koji je možda nov za konferencije u našem gradu. Otvaranje, plenarna sjednica te četiri sekcije, u suradnji s CARNet-om, uživo su prenošene preko Interneta. Zasigurno nije impresivan i presudan broj onih koji su pratili sam događaj na taj način, ali su zato dragocjena iskustva pri organizaciji samog prijenosa. Uz to, cjelokupna konferencija je održana na engleskom jeziku.

Ono što me začudilo, potpuni je izostanak lokalnih političara i svih drugih zagovornika Sveučilišta u Slavonskom Brodu. Bila je to iznimna prilika za provjeriti koliko smo organizacijsko sposobni, upoznati se sa primjenom novih tehnologija koje se koriste i kod "učenja na daljinu" (možda nam već sutra pri visokim učilištima neće trebati ogromni skupi kampusi već dobro opremljeni studiji za produkciju obrazovnih materijala te snažna gradska, međugradska i državna mrežna infrastruktura), provjeriti kako ide lingua franca našim znanstvenicima (koji su praktički već u Europi), stranim kolegama, jedinom političaru (dogradonačelnik) i nekolicini menadžera-poduzetnika. Nekako sam očekivao kako će gorljivi drukeri Sveučilišta poduprijeti i ovaj vrijedni skup te njegovu organizaciju iskoristiti kao snažan argument u prilog tome kako „želimo, možemo i hoćemo". Na žalost, propustili su jednu krasnu prigodu za prijeći sa riječi na djela. Zar je moguće kako ih visoko školstvo i znanost, u stvari, uopće ne zanimaju?