Napiši zvučno pismo
slikaj se samo za moju dušu
daj mi nježan poljubac
daj mi ljubav preko žice
"Ljubav preko žice", Aleksandar Mežek, 1983

Ime joj Milena,
skontali se preko emesen-a,
pa sad' sanjamo
da budemo zajedno,
vreme leti na netu,
a mi maštamo o letu.
"Ljubav preko žice", Lust, 2008

Koliko god se mi opirali, tehnologija sve više utječe na naše živote. Nekada se romantično maštalo o "ljubavi preko žice", ali, držeći se bontona, prekidalo se ipak licem u lice. Danas, ljubavi se prekidaju promjenom statusa na Facebooku iz "In A Relationship" u "Single" ili kratkim SMS-om. Telefonom se "umirovljuje" guverner, e-mailovima se najavljuju otkazi, a ministrica zbog njih podnosi ostavku,

Kada je već riječ o ostavci ministrice Holy, ne intrigira me posebno politička fenomenologija tog događaja. Ništa novo, stranačkog kadroviranja i nepotizma u naših političara uvijek je bilo i bit će. Ono što me čudi je naivno i neoprezno korištenje tehnologije pri obavljanju „političkih" i političkih radnji te grubo nepoštivanje ustaljenih običaja. Naime, to u nas znaju već i mala djeca, kada se dogovaraju veliki poslovi ili „politički" spletkari onda valja otići u neki etablirani restoran, naručiti vruću janjetinu, mladi luk i hladan gemišt te natanane pretresti sve moguće kombinacije i reperkusije donesenih odluka. Je li Holy to zaobišla zbog škrtosti, proklamiranog vegetarijanstva ili tehnološke pomodnosti, ali platila je puno veći ceh.

Nadalje, kad pomislim kako akademski visoko obrazovana osoba ne razumije ili bahato ignorira osnove funkcioniranja elektroničke pošte, pomislim na to koju je štetu još mogla počiniti. Ako je ovakvim djelovanjem bila spremna nanijeti veliku štetu prvenstveno sebi, koliku je tek mogla nanijeti državi nonšalantnim korištenjem tehnologije? O tome sam već pisao u kolumni "Svi smo mi veleizdajnici", ali valja naglasiti kako Holy nije nikakva iznimka – isto možemo očekivati od gotovo svih ministara i državnih dužnosnika.

Poruke elektroničke pošte mogu "iscuriti" sa više mjesta: 1) sa pošiljateljevog računala, 2) sa odlaznog (SMTP) servera, 3) sa prijemnog servera ili 4) sa primateljevog računala. Pretpostavka je kako se ne radi o prisluškivanoj (sniff) liniji niti o krivotvorenom e-mailu (forge) jer Holy nikada nije dovela u pitanje autentičnost čuvenog e-maila. Ipak, zbog niza tehničkih razloga, najvjerodostojnije mjesto za traženje nekog e-maila je na primateljevom poslužitelju. Zato je začuđujuće kako je nakon kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja, češljanje računala i poslužitelja započeto baš na suprotnoj strani, u prostorima SDP-a umjesto u HŽ-u.

Za razliku od kolege Stipića, smatram izuzetno bitnom činjenicom pomno provesti istragu te pokušati utvrditi na koji način inkriminirajući e-mail procurio do medija, a onda i javnosti. Ukoliko je e-mail procurio iz HŽ-a, sa primateljeve strane, otvara se niz kontroverzi po pitanju funkcioniranja informacijskog sustava u jednoj od najvećih državnih tvrtki. Naime, u minimalno sređenom sustavu, mailovima, osim primatelja, može pristupiti samo netko od administratora poslužitelja. Ukoliko uzmemo zdravo za gotovo "časnu pionirsku" predsjednika uprave HŽ-a, kako nije on proslijedio taj e-mail medijima, opet na njemu leži ogromna (zapovjedna) odgovornost, jer je očito vrlo loše postavio i sprovodi osnovne principe informacijske sigurnosti. Ustanova ili tvrtka koja koristi ICT, a nema detaljno definiranu sigurnosnu politiku, nema što tražiti u modernom svijetu i na suvremenom tržištu.

Za razliku od bankovne službenice, koja ne može ne vidjeti te dapače provjeriti saldo nečijeg računa, tajnice koja svakodnevno tipka, čita, obrađuje i pohranjuje razne (sporne) ugovore, administratora e-mail servera kojemu je procurio neki mail ili još gore, koji dila s tuđim mailovima, nikako ne možemo nagraditi priznanjima i ovacijama jer on mora poduzeti niz malicioznih neetičnih koraka kako bi došao do „zanimljivog" sadržaja. Njemu čitanje i prosljeđivanje tuđih mailova zasigurno nije u opisu posla.

U svijetlu ovog događaja, bilo bi zanimljivo vidjeti analizu primjene postulata informacijske sigurnosti u našim lokalnim tvrtkama i ustanovama te proučiti izvješća o provjeri ranjivosti informacijskog sustava, ako ih uopće provode. Posebno bih tu izdvojio ĐĐ Holding i neke njene sastavnice, iz svima razumljivih razloga.