Tko je smeće u hrvatskoj političkoj areni prepunoj robusnih gladijatora ali (još) i (više) lukavih igrača i zakulisnih spletki iz dana u dan pokazuje barometar političke (ne)popularnosti producenata i glumaca.
DONEDAVNA ministrica zaštite okoliša, Mirela Holy, odlučna do kraja, sa zahtjevom „Ubijmo glasnika loših vijesti!" pokucala je na vrata Državnog odvjetništva. Valja utvrditi tko je manipulirao s mailom koji ju je dezavuirao kao osobu kojoj nije stran nepotizam i ostale nepodopštine u predizbornoj kampanji, svojstvene samo onoj drugoj strani. I svi mediji upregli su se u ista kola te nikoga ne zanima sadržaj i stvarno značenje maila iz kojega, i onima koji su tek slutili, bjelodano jasno je kako partija kadrovira.
Zapravo, onaj tko je njezin mail proslijedio javnosti, čak neovisno o pobudama, trebao bi doživjeti priznanja i ovacije, slično kao što su ih doživjele Ankica Lepej i Vesna Balenović, a Mireli, ako jest toliko politički poštena, ne bi smjelo pasti na pamet sjesti u saborsku fotelju, ili na bilo koju drugu političku funkciju, već nastaviti mukotrpno stvarati karijeru u struci.
Milanovićevo i Tedeshijevo zajedničko praćakanje u bazenu vile Floriana na Hvaru nije ništa manje skandalozno u odnosu na Sanaderove i Žužulove karmine Plivi u Veroni koje su upriličili predstavnici Barra. Slučaj Holy je, u tom smislu i lakmus koji negativni publicitet privlači na sebe.
Nažalost, vjerojatno će se i u ovom slučaju obistiniti ona narodna o prvim mačićima. Naime, bila je polaznica prve generacije Socijaldemokratske Političke Akademije gdje se obrazovala i u području političke kulture ali je ipak tijekom svojeg kratkog ministarskog staža učinila nekoliko pogrešaka u koracima. Zbog javnog miješanja i pokušaja utjecaja na pravosudni postupak u slučaju Sanje Kalambure, dobila je packe od Premijera. Sukobila se i s njegovim prvim potpredsjednikom Radimirom Čačićem, no Zoran Milanović ju je štitio i u nju imao apsolutno povjerenje.
Mediji u prozirnom igrokazu
Njeni javni gafovi zanimljiviji su tim više jer je Holy diplomirana etnologinja i profesorica je komparativne književnosti te doktorica znanosti (doktorirala 2005. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, doktorski studij znanosti o književnosti, područje kulturalni studiji). Dakle, ne samo da joj je profesionalna karijera vezana uz poslove odnosa s javnošću, već i predaje na učilištu „VERN" u Zagrebu, na specijalističkom diplomskom stručnom studiju - 'Upravljanje poslovnim komunikacijama'!
Za razliku od najpoznatijih hrvatskih „zviždačica", u slučaju nepoznatog „zviždača" koji je inicirao aferu Holy, događa se suprotno. Na čelu s urednikom news televizije 24 sata TV Tihomirom Ladišićem, mediji listom sudjeluju u višeslojnom, ali i prosječnom gledatelju TV sapunica prozirnom igrokazu, čiji krajnji cilj nije rasvijetliti nešto, već zamračiti sve ili makar sve što se zamračiti dade.
Prvo, od publike očekuju pljesak jer podvaljuje kako je Vlada Zorana Milanovića posve drugačija od one predvođene HDZom. Drugo, preko medija akcentirajući pitanje 'kako je mail procurio u javnost', pod tepih guraju odgovornost i inače neodgovorne političarke te od Mirele Holy pokušavaju stvoriti Holy Mirelu – sveticu i mučenicu, žrtvu nepoznatih zakulisnih urota. Treće, usredotočena pozornost na slučaj 'Svete Mirele' smanjuje pozornost na jednako tako nedopustivu bliskost tajkunskog kapitala čiji je jedan od sinonima u Hrvatskoj, Emil Tedeschi i predsjednika Vlade Republike Hrvatske, koji je ujedno i predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske. One iste Partije koja bi, drži li se svojih načela i programa te svojih predizbornih obećanja, trebala biti promicatelj i zaštitnik, dakle prijatelj, radničke klase.
Milanovićevo i Tedeshijevo zajedničko praćakanje u bazenu vile Floriana na Hvaru nije ništa manje skandalozno u odnosu na Sanaderove i Žužulove karmine Plivi u Veroni koje su upriličili predstavnici Barra. Slučaj Holy je, u tom smislu i lakmus koji negativni publicitet privlači na sebe.
Sinoćnja poruka prvog potpredsjednika Vlade Radomira Čačića kako se „treba prestati igrati dječjeg vrtića" nije poruka hrvatskom puku, već njegovom nominalnom šefu, premijeru Milanoviću, ali ujedno i rasvjetljuje pozadinu cijelog ovog slučaja i jasno pokazuje ukupne odnose u vladajućoj koaliciji. Čačić ni u kojem slučaju ne želi prihvatiti nastavak politike Mirele Holy, a koji je najavio njen nasljednik na čelu Ministarstva zaštite okoliša i prirode, novi najmlađi ministar Mihael Zmajlović.
Ne čudi, dakle, što su potporu razotkrivenoj bivšoj ministrici prve javno iskazale B.a.B.e., a u kontekstu uvodnog stava o igrokazu za puk, razumljiva je metafora iznesena u jednoj tiskovini o „smeću koje uzvraća udarac."
Koncepcijski sukob Holy – Čačić
Sukob Holy – Čačić nije jednoznačan i ne svodi se samo na problem „nepotrebnog i štetnog kočenja kapitalnih investicija i gospodarskog rasta" kako bi ovu problematiku okarakterizirali Čačićevi simpatizeri. Ovaj sukob ima i dublju koncepcijsku, sociološku i filozofsku pozadinu. Kao najpoznatija predstavnica alternative unutar krugova hrvatskih feministkinja, definirane kao ekofeminizam, Mirela Holy promatra svijet kroz prizmu za ekofeministice postojećeg principa muške destrukcije, podčinjavanja i surovog odnosa koji je i prema prirodi i prema ženi istovjetan.
Uzevši „spolnu razliku" kao epohalnu temu (prema Heideggeru) koja bi mogla biti naše „spasenje” (kad bismo o njoj razmislili) Mirela Holy je zauzela oštar kurs protiv patrijarhalnog društva u kojem je muškarcu imanentno područje, teritorij, vlast nad resursima, a sve uobličeno u domoljublje. Tako se ona otvoreno suprotstavlja temeljnim postulatima konzervativnog društva – braku, obitelji, institucionalnoj religiji, muškoj dominaciji u upravljanju sektorima gospodarstva, unutarnje i vanjske politike, obrane i financija ... 1991. godine je objavila roman - mit ekofeminističkog predznaka pod nazivom „Apokalipsa" te znanstvenu raspravu „Mitski aspekti ekofeminizma" 2007. godine.
Obzirom na etičko određenje biocentrizma, ekofeminizam predlaže jednu važnu analogiju: svaka ekološki osviještena osoba trebala bi ujedno biti feministkinja, kao što bi svaka feministkinja trebala ujedno biti ekološki osviještena. Feminizam, kao i njegova alternativa ekofeminizm, ima temeljnu zadaću „tu muškaračku, statusnu i apstraktnu koncepciju etike općenito i ambijentalne etike posebno razbiti ne bi li također do izražaja došle ženske vrijednosti, tj. vrijednosti koje zorno potvrđuju da upravo međuljudski odnosi otkrivaju spoznaju tko je i što je čovjek" (Alison Jaggar, Feminist Politics and Human Nature,1983.).
Ne čudi, dakle, što su potporu razotkrivenoj bivšoj ministrici prve javno iskazale B.a.B.e., a u kontekstu uvodnog stava o igrokazu za puk, razumljiva je metafora iznesena u jednoj tiskovini o „smeću koje uzvraća udarac."
Tko je smeće u hrvatskoj političkoj areni prepunoj robusnih gladijatora ali (još) i (više) lukavih igrača i zakulisnih spletki, iz dana u dan, pokazuje barometar političke (ne)popularnosti producenata i glumaca. Još više će to pokazati idući lokalni izbori, kao orijentir strankama i partijama, pred parlamentarne izbore koji bi, nastavi li opća stagnacija, mogli biti i prije nego što sada možemo zamisliti.
