POD naslovom: "Život u SSSR-u i pet nedostižnih želja za 100 milijuna građana" te podnaslovom: "Prazne police, inflacija, vožnja automobilom na parne i neparne brojeve. Sve je to poznato ljudima koji su živjeli u Jugoslaviji. Mnogo drugačije nije bilo ni u SSSR-u", prenosi 24sata članak s portala 'Russia Beyond'.

Uzgred, kako mi 24sata navodimo kao izvor s kojeg prenosimo informaciju - mada izvorno ona nije njihova - tako bi se trebali ponašati i ovdašnji mediji kad priloge s SBplus-a prenose putem svojih portala. Ta napomena posebno vrijedi za 035portal koji iznadprosječno bezobrazno preuzima naše ideje i plagira 'dorađene' priloge.

Za razliku od 24sata, koji je tek prenio informaciju i malo ju 'dosolio', mi vršimo usporedbu sa stanjem u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.

Zaista, razlika između ondašnjeg "mraka" i današnjeg "svjetla" jeste drastična. I "bizarna" čak. "Radni ljudi svih naroda i narodnosti" regiona, regije, regionota, rajona... bez ikakvog otpora, svoju imovinu - društveno vlasništvo - prenijeli su na "Novu klasu" koja im je omogućila da više ne moraju u redovima čekati: stanove, automobile, odmor na moru... nego tek u kontejnerskom samoposluživanju kruh, ili na kolodvoru kartu za Dublin. 

Stan

Većina ljudi dobila je stan, u sklopu masovnih preseljenja iz ruralnih sredina u gradove. Većina je, dakako, bila sretna bilo kakvim stanom. No, oni malo dubljeg džepa, koji su poželjeli svoj i bolji stan, nailazili su na brojne probleme. Ako nisu imali osobne veze, na svoj su stan čekali i po nekoliko godina". 

Čak i od mračnih socijalističkih zemalja 'Istočnog bloka', puno mračnije bilo je u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Barem tako, najčešće, tvrde neofašisti i kriminalci etablirani kao 'Nova klasa' 'Regiona'. Pardon, Regije. Odnosno, "bivše državne tvorevine", kako Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju danas nazivaju Kolinda Grabar Kitarović i drugi koji se boje i pomisli na njezin socijalni supstrat.

Za razliku od ondašnje "radničke klase, poštene inteligencije i individualnih poljoprivrednih proizvođača", današnja gospoda u Hrvatskoj ne moraju čekati na svoje besplatne stanove. Oni žive kod roditelja u stanu ili kući - građenima za vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije - ili su podstanari u 'Dublinu', na primjer.  

Dakle, presretni hrvatski građani više ne moraju godinama čekati da im društvo pokloni stan, oni si ga sami kupuju. U demokratskoj Hrvatskoj i još demokratskijem svijetu. Poglavito oni sretnici koji za to zarade dovoljno novca. U Zapadnoj Europi je takvih 30-ak posto, dok je u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji više od 90 posto građana živjelo u svome stan ili u svojoj kući.

Automobil

E sad, što je "bizarno" u činjenici da su, svojevremeno, neki proleteri imali novac za kupnju automobila ali, zbog velike potražnje, na njega su morali čekati - to korporativna Russia Beyond i katolički 24sata, dakako, nisu kazali.

Zahvaljujući 'zapadnim' bankama i pametnim hrvatskim Vladama pak, bezmalo, svaki Hrvat "i drugi građani Hrvatske" voze pristojne zapadne automobile. To što su, zbog toga, u kreditima, minusima i blokirani te, posljedično, godinama u dužničkom ropstvu, dakako, nije kriv politički sustav nego iracionalno tranzicijsko ponašanje pojedinaca. Odnosno, bezmalo cijela Hrvatske. 

Ljetovanje

"Ukoliko ste mislili da je tu listama kraj... E pa nije! Na listu čekanja morali ste i ukoliko ste željeli na more za godišnji odmor. Naime, ruska su ljetovališta imala kapacitet za oko 850 tisuća ljudi, a Rusa je bilo 120 milijuna. Zbog toga se na svoj 'red za more' ponekad čekalo godinama, a ljetovanje bi koštalo kao dvije do tri prosječne plaće."

Za razliku od nekadašnjih nesnošljivih čekanja na besplatno ljetovanje u radničkim odmaralištima na Jadranu - koja su samoupravno vodili zaposlenici većine hrvatskih tvrtki - na tim mjestima "Nova klasa" je izgradila lijepe hotele i kampove za odmor gospode. Dakako, one koja si to može priuštiti. Zbog toga, više nema "redova za more". Naime, radnička klasa (tko ne zna što je to neka pita svemoćni Google), najčešće, more može vidjeti tek na televizoru. Dakako, kupljenom na rate.

Put u inozemstvo

Za razliku od Rusa, Jugoslaveni (svi "narodi i narodnosti" te "tvorevine") u Europu su hrlili kao Rusi. Istine radi, treba reći: puno manje nego Hrvati danas. I potpuno drukčije. Onomad su odlazili pojedinci "privremeno", a danas odlaze obitelji, trajno.

Rijetka roba

"Sjećate se listi za čekanje? Eh, da, još nismo završili s njima. Ukoliko ste željeli kupiti televizor, usisavač ili komad namještaja, za sve su postojale liste čekanja. Prodaja i kupovina pomoću oglasnika bila je zakonom zabranjena. Ljudi su danima i noćima bili u redovima kako bi kupili primjerice čizme ili kaput."

Pored toga, 24sata je sve dosolio podsjećanjem na "vožnju automobila parn-nepar" - što je 70-ih godina Jugoslavija kopirala od Zapadne Njemačke.

Uglavnom, navodi su potpuno točni. U ono doba, i Hrvati su stajali u redovima jer su za to imali razlog: željeli su kupiti određenu robu za koju su imali svoj novac.

Mada je želja Hrvata za kupnjom stana, automobila, televizora, usisivača ... istovjetna (hrv. identična) onoj iz doba Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, nema redova. Redova nema jer ljudi koji bi ih trebali činiti, danas, nemaju novac za kupnju niti suficitarne, a kamoli deficitarne robe.

A što je danas deficitarno, vidljivo je iz redova koje pravi "Nova klasa" dok čeka svoj najnoviji Mercedes ili iPhone.

Razlika je drastična

Za razliku od vulgarno tendencioznih medija pod utjecajem ruskih oligarha i katoličke crkve, s puno manje sarkazma, mogli bismo zaključiti da, za vrijeme "socijalističkog mraka", sirotinja je u redu čekala pred benzinskom pumpom kako bi natočila gorivo u vlastitog Fiću ili Stojadina, a danas čeka pred kontejnerom kako bi iz njega izvukla svjež komad kruha ili još upotrebljiv komad odjeće.

Zaista, razlika između ondašnjeg "mraka" i današnjeg "svjetla" jeste drastična. I "bizarna" čak. "Radni ljudi svih naroda i narodnosti" regiona, regije, regionota, rajona... bez ikakvog otpora, svoju imovinu - društveno vlasništvo - prenijeli su na "Novu klasu" koja im je omogućila da više ne moraju u redovima čekati: stanove, automobile, odmor na moru... nego tek u kontejnerskom samoposluživanju kruh, ili na kolodvoru kartu za Dublin.