U interesu digniteta legitimne borbe za slobodu sami moramo odlučiti na koga od 550 000 branitelja trebamo biti ponosni, a koga trebamo strpati u zatvori.
- U ponedjeljak je praznik, radimo samo prije podne - kaže blagajnica u jednom od brodskih supermarketa mušteriji ispred mene.
- Ma nemojte! Kakav opet praznik, pa skoro smo imali praznike - pita mušterija.
- Ne znam ni ja! Znam samo da u ponedjeljak radimo do 12 - odgovara blagajnica.
- Dan državnosti je u ponedjeljak - kaže mušterija iza mene. - Opet moram čekati do utorka da mi mirovina sjedne na račun. Inače stiže uvijek petog, al' sad će biti šestog. Šta sve neće izmisliti.
Dan pobjede, Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja… Nisam siguran što se tu piše velikim, a što malim slovima.
- A tako! - jedinstveni su u komentaru i mušterija ispred mene i blagajnica.
Veliki Blagdan i mali praznik
Dan pobjede, Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja… tako se na hrvatskom patetičnom socrealističkom rječniku naziva taj dan. Nisam siguran što se tu piše velikim, a što malim slovima, jer kad su hrvatski patos i vjera u Hrvata u pitanju onda ništa nije dovoljno veliko ni dovoljno sveto.
Ne miješam se u razgovor, ne pametujem, ne ispravljam, jer to ionako ne bi imalo nikakvog smisla. Jedan je to u nizu praznika koje treba „odraditi", svatko na svoj način… naravno.
Trgovkinja će raditi prije podne. Njoj su praznici ionako stres, ali sretna je da ipak ima kakav takav posao.Gospođa ispred mene će u ponedjeljak praviti punjenu papriku. U subotu je kupila papriku, a u ponedjeljak na Dan pobjede, Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja kupit će svježe miješano mljeveno meso. Trgovina ionako radi prijepodne.Gospodin iza mene će čekati da mu mirovina sjedne na račun.
Svake godine se naš državni vrh 5. kolovoza ne snalazi i ne uspjeva mu poći za rukom javno izreći ono što Hrvati misle.
Najveći praznik u Hrvata
Po meni je peti kolovoza najveći praznik u Hrvata. Toga dana smo oslobodili teritorij i stvorili normalne uvjete za normalni život, povezujući sjever i jug domovine.
Ali nekako imamo problema s tim praznikom. Svake godine se naš državni vrh toga dana ne snalazi i ne uspjeva mu poći za rukom javno izreći ono što Hrvati misle.
Nisam ksenofob, ne mrzim Srbe, ali ne želim im se ni ispričavati što smo Olujom stvorili jedinstvenu geografsku cjelinu u našoj domovini. Na to smo imali pravo. Istina, prilikom Oluje su počinjeni zločini koje nismo na vrijeme procesuirali, pa će nas to još dugo opterećivati.Bez obzira tko te zločine počinio mora zbog njih odgovarati. Ne smijemo dati protivnicima Oluje povod u sumnju bilo kakve kolektivne odgovornosti. Oluja je bila vojno redarstvena akcija i na borce koji su sudjelovali u borbama za oslobođenje možemo biti samo ponosni.Ističem ovo: na borce koji su sudjelovali u borbama za oslobođenje. Važno je to, jer tu treba razlikovati žito od kukolja.
Tu važnu stvar ne smijemo prepustiti politici dok mi radimo prije podne, čekamo mirovinu, ili kuhamo punjene paprike.
Treba razlikovati žito od kukolja
Na Popisu hrvatskih branitelja, čiji je danas isto praznik, nalazi se 550 000 tisuća osoba. Sami ćemo morati odlučiti na koga od njih trebamo biti ponosni, a koga trebamo zbog ratnih zločina strpati u zatvor.
Ne učinimo li to… Milorad Pupovac i društvo imat će i dalje pravo upirati prstom u hrvatske branitelje.
U interesu digniteta legitimne borbe za slobodu moramo to sami učiniti i tu važnu stvar ne smijemo prepustiti politici dok mi radimo prije podne, čekamo mirovinu, ili kuhamo punjene paprike.
Izvor: Hrvatski Glas Berlin
