Iako u opisu poslova i radnih zadataka kolumniste koji je svoje uratke strpao u knjigu koju, vjerojatno zabunom držite u ruci, ne spada i objašnjavanje naslova, ipak želim pojasniti njen naziv. I priznati kako sam sintagmu tužna humoreska posudio iz Bezdana Đorđa Balaševića, što mi Đole, dok, tamo gore ore nebeske njive (kao njegov djed iz pjesme Neki novi klinci), vjerujem, neće zamjeriti.

Dobro, reći se neki, autor je priznao da tužne humoreske iz naslova nisu proizvod njegova uma, ali zašto se dovraga, odlučio baš za 77? Zašto ih nije napisao 55, 66, 88 ili 99, nego baš 77? Odgovor na to pitanje ne znam, ali znam zašto u knjizi, koju vjerojatno zabunom držite u ruci, nema, recimo 55 tužnih humoreski. Zato jer bi neki odmah skočili i rekli: Vidi ga, prepotentan kao i uvijek, sve njegovo je – sve pet. Da sam ih napisao 66, skočili bi i prozvali me prikrivenim sotonistom, koji nije imao hrabrosti napisati 666 tužnih humoreski, pa sa 66 aludira na ono što u duši stvarno jest.

Ili da sam, ne daj bože, napisao 88 tužnih humoreski, mislite li da mi netko ne bi prišio jugonostalgiju i rekao kako je to u čast voljenog Josipa Broza, nakon čije se smrti, diljem bivše države sadilo (vjerujem i osušilo) 88 stabala za druga Tita. A da sam pak napisao i u knjigu strpao 99, rekli bi da sam isti kao Ivica Todorić, koji je usavršio stari židovski izum da sve cijene u radnjama završavaju na 99. I tako sam se odlučio za 77, a da pojma nemam zašto. Ali odmah odbacujem moguća tumačenje da sam se poveo za numerolozima koji kažu da je 77 anđeoski broj. A ja sam sve, samo ne anđeo.

I mada nisam anđeo, pristojan sam čovjek koji će svakom uljudno zahvaliti i za najsitniju uslugu. Lijep je običaja da autor u knjizi zahvali svima koji su mu dragi ili pomogli da napiše svoje djelce, pa to činim i ja. Hvala dakle predsjedniku Republike, premijeru, šefu Hrvatskog sabora, vladajućim i oporbenim zastupnicima, bivšim i sadašnjim ministrima, šefovima svih stranaka - od krajnje lijevih do ekstremno desnih - hvala županima, gradonačelnicima i općinskim načelnicima, hvala časnim hrvatskim sucima, biskupima i akademicima. Hvala estradnim zvijezdama, hvala članovima Kriznog stožera za borbu protiv pandemije, hvala državnim odvjetnicima i stranačkim odmetnicima, hvala tisuću puta i od srca hvala.

Da nije bilo njih ne bi bilo ni ove knjige, koju, divim vam se, držite u ruci. I ne divim se samo vama, divim se i sebi, svom umijeću, pameti i znaju i ostvarenju nemoguće misije da sve njih strpam u samo 77 tužnih humoreski. Dobro, moje je bilo da ih strpam u knjigu. Misli li netko da i neke od njih valja strpati negdje drugdje, neka izvoli. Imat će moj blagoslov.