Knjiga „Daje se na znanje“ zbirka je kolumni autora Miroslava Mazureka, diplomiranog inženjera elektrotehnike koje je on, kao suosnivač i član redakcije, objavljivao na brodsko-posavskom informativnom portalu SBplus.hr od 14. prosinca 2010. do 7. ožujka 2018. godine. Najviše traga na portalu ostavio je s 95 kolumni koje je pisao pod nazivom „Virtual Unreality”, s tim da je 86 tekstova objavljeno do 7. prosinca 2013. godine.

Miroslav Mazurek je od 1991. godine zaposlen na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu kao asistent, stručni suradnik, sistem inženjer i voditelj Ureda za informatiku i računalne mreže. Održavao je nastavu na više predmeta vezanih za informacijsko-komunikacijske tehnologije te je autor i koautor nekoliko znanstvenih i stručnih radova, udžbenika i skripti. Sudjelovao je na znanstvenim i EU projektima te projektima suradnje s gospodarstvom.

Navedeni izvod iz autorove biografije snažno korespondira sa sadržajem njegovih tekstova jer su mnogi od njih posvećeni upravo obrazovanju i znanosti, informacijskoj infrastrukturi i tehnologiji te njihovoj mogućoj primjeni u gospodarstvu i/ili lokalnoj samoupravi. Nije svaštario i pisao, kako je sam jednom rekao, „čušpajz“ kolumne, već je donosio teme koje su mu bile bliske i u kojima se dobro snalazio.

Kako je autor kolumne koje su ukoričene u ovoj knjizi objavljivao na informativnom portalu kojemu je osnivač Udruga za promicanje lokalne uprave i samouprave (PLUS) tako su i njegovi brojni tekstovi ciljali na primjenu suvremenih znanja iz informacijskih i drugih znanosti na poboljšanje kvalitete života građana Slavonskog Broda, u onome dijelu koji je moguće ostvariti aktivnostima lokalne samouprave. U svojim tekstovima Mazurek je nerijetko donosio i uspješne praktične primjere temeljene na vlastitom iskustvu.

Iako su ti tekstovi ponekad bili tematski „interdisciplinarni“, s obzirom na prevladavajući sadržaj, kolumne su podijeljene u 10 tematskih blokova: Obrazovanje, Poduzetništvo, Lokalna samouprava-prijedlozi, Brođani, Informacijska infrastruktura-hardver, Političari, Put propasti, Lokalna samouprava-kritika, Mediji, SBplus. Unutar navedenih cjelina kolumne su složene kronološkim redom.

Miroslav Mazurek je u svojim kolumnama donosio savjete i prijedloge kako bi pozitivnim primjerima ukazivao na moguće i potrebne promjene, ponajviše, u sredini u kojoj boravi. U tekstovima je inzistirao na znanju i transparentnosti u politici i gospodarstvu, na lokalpatriotizmu, ujedno unoseći u njih i skepticizam (posebice euroskepticizam), ali i ozbiljnu kritiku vladajućih političara, lokalnih i nacionalnih. U nekim „relaksirajućim“ kolumnama pretvarao bi se u vodiča za potrošače kojima pomaže pri nabavci ili održavanju računalne opreme, računalnih programa, hoby alata itd.

U kolumni pod nazivom „Situacija je katastrofalna, ali nije ozbiljna“, koja je objavljena u svibnju 2011., Mazurek progovara o načinu odabira tema u svojim kolumnama: „Branim se da sam, osim informatike, pisao o školskom sustavu u kojem radim preko dvadeset godina, informatici i informatičarima bliskim temama poput gospodarstva, menadžmenta i tehnologije, filozofiji i sociologiji kojima me je zarazio kolega Miroslav Jurić s kojim sam supotpisao prvih par tekstova, upravo iz tog područja. Kao da nisam imao dosta kontroverzi i s ovim temama jer jedni se ljute što ih hvališ, drugi što nisu pohvaljeni, treći jer nisu dovoljno hvaljeni, dok bi neki htjeli da nešto istražujem za ovu siću od honorara. Što bi tek bilo da nekoga kudim? No situacija je takva kakva je i koliko ja vidim, a to pokazuju i parametri čitanosti pojedinih članaka, probitačnije je pisati Crnu kroniku ili oplesti po lokalnim političarima. Kako nisam za crnjake, preostaje samo politika. ‘’Ne diraj u to! Političari su ljudi ogromnog ega i taštine te ako ih samo okrzneš mogli bi ti se gadno osvetiti.’’, dobronamjerno mi savjetovaše pojedini prijatelji. ‘’Ni slučajno! Drž’ se ti struke’’, pobuni se na to moj prvi čitatelj, lektor i recenzent, moja supruga, zaprijetivši da mi više neće kuhati.“

Iako su autorove kolumne ponekad bile preopćenite (što i nije neuobičajeno za takav spisateljski/novinarski format), bez jasno naznačenih glavnih protagonista, mjesta i vremena radnje, ipak su upućeniji u temu lako mogli detektirati na koga se odnosi sadržaj. Mazurek je tako kritizirao i lokalne medije, uključujući SBplus u kojemu je objavljivao svoje kolumne: „Doista, prošla su čak i u nas vremena kada se o sudbini nekog člana stranke moglo odlučivati na zatvorenim sjednicama CK i ljude slati u smrt, na Goli otok ili u najblažoj verziji isključiti ga iz političkog života na osnovi insinuacija, bez čvrstih dokaza, na osnovu pisanja jednog jedinog čovjeka. Jer doslovno je toliko ljudi (jedan jedini) i toliko medija (jedan jedini) otvoreno prozvalo esdepeovca koji je navodno pretjerao. Od svih ostalih lokalnih medijskih profesionalaca niti jedan drugi nije se značajnije oglasio po tom pitanju. Sve to ne znači da spomenuti nema nikakvih grijeha, nego bi se na njega imalo primijeniti kriterije koji vrijede za sve ostale naše političare“, piše Mazurek u kolumni pod naslovom „Jerko probudi se! Zove te Mirko“ objavljenoj u travnju 2013. godine.

Od lokalnih političara najviše je kritizirao i analizirao Mirka Dusparu, gradonačelnika grada Slavonskog Broda, potičući ga na povlačenje kvalitetnijih političkih poteza za dobrobit građana Slavonskog Broda, dok se zaštitnički najviše odnosio prema dr. sc. Robertu Lujiću, dugogodišnjem prvom čovjeku slavonskobrodskog SDP-a. U kolumni „Bliže ljudima ili …?“, objavljenoj u siječnju 2014., Mazurek navodi: „Naravno, svi ćemo se složiti kako smo gradonačelnika, osim kao prvog predstavnika svih građana, birali i kao skrbnika za opstojnost i poslovanje gradskih tvrtki i imovine, ali čini se kako ga prva uloga nimalo ne zanima te kako je on prigrlio samo ovu drugu. Rekli bi zlobnici kako je onda trebao staviti slogan „Bliže tvrtkama“ ili „Bliže profitu“.

Miroslav Mazurek voli provincijski Slavonski Brod i Slavoniju i ne ustručava se to isticati, pa zato njegovi tekstovi često i jesu kritični jer ne samo da želi pozitivne promjene u svojoj sredini, već daje i vlastiti obol promjenama kroz dijagnosticiranje problema te određivanje, po njemu adekvatne terapije. Svoju privrženost kraju u kojem živi Mazurek potvrđuje i u kolumni „Lokalpatriotizmom do boljeg sutra“, objavljenoj u listopadu 2011. godine u kojoj apostrofira važnost kupovanja hrvatskih proizvoda, ali iz lokalnog okruženja: „Dakle, kako bi pomogli sebi, nužno bi bilo pokrenuti (lokalpatriotsku) akciju Kupujmo brodsko ili bar Kupujmo slavonsko. Kupujući proizvode zagrebačkih tvrtki, koje nemaju namjeru izgradnje pogona u Slavoniji, pospješit ćemo već utabane migracije iz Slavonije ka Zagrebu. Osim toga, ponavljanje stalnih zahtjeva za pomoć Slavoniji, kukanje prema središnjoj vlasti, ponosnu Slavoniju pretvara u hrvatsko Kosovo“.

Svoj odnos prema Slavonskom Brodu, skoro programatski, prezentirao je u kolumni „Provincijalac po vlastitom izboru“ iz lipnja 2012. godine: „Odrastanjem, afiniteti se mijenjaju i jasno je kako mladi ljudi žude za širim obzorima, stjecanjem iskustva, učenjem i putovanjima. Zato imaju osjećaj kako ih Brod guši; ali treba ih naučiti kako valja, kada negdje odu, promatrati ljude koji tamo žive. Pitati se zašto vole svoja zabita talijanska sela, gdje sigurno ne dolaze predstave Rimskog nacionalnog teatra, svoju Provansu prepunu vinograda, gdje ih u rana jutra ne bude operne arije Pariškog opernog zbora, škotske gradiće gdje ne skakuću baletani Londonskog baleta? Pa eto…ljudi usprkos tome žive i ne znam tko si može prisvojiti pravo reći kako im je život osiromašen, kako su ograničeni svojom provincijom, kada djeluju tako zadovoljno kao rijetko koji žitelj velikog grada. Oni svojim malim pomacima i ispunjenim životom, njegovanjem tradicije i dobrih običaja čuvaju kulturu svog naroda i grade prave riznice dobra za svoju sredinu. Žalosno je kada se ljudi u već poodmaklim godinama ne mogu suočiti sa realnošću i postaviti si granice. Drže, kada bi živjeli u nekoj drukčijoj, kulturnijoj sredini, postali bi talentirani, relevantni, slavni, bogati. Poanta njihovog neuspjeha nije u Brodu. Brod nema ništa s tim. Od zastrašujućih egzorcističkih krikova onih koji svoj duh pokušavaju očistiti od provincijalizma morao sam pobjeći dublje u provinciju, na selo. No, ne predaleko, jer volim Brod. To je moj grad.“

Zato što voli svoj Grad i Županiju, kritičan je prema onima koji ih vode, prema njegovom mišljenju, u puno stvari, u lošem pravcu. U kolumni „Demagogija i političko preseravanje“ iz veljače 2012. Mazurek tvrdi: „Pogledamo li aktualne lokalne vlasti i njihove projekte perjanice: sportske objekte, bazene, prometnice, kanalizacije, vodovode, tržnice, bolnice; vidjet ćemo kako, postavljajući na prvo mjesto porast društvenog standarda, djeluju mimo spomenute logike - upravo suprotno, obrnutim redoslijedom. Gotovo svi aktualni projekti lokalnih vlasti (gradske i županijske) minorno će doprinijeti gospodarskom oporavku, umjesto zarađivanju i stvaranju novih vrijednosti doprinijet će daljnjem zaduživanju, dodatno će se dodvoriti građevinskim i inim lobijima, a grad i županiju će gurnuti dublje na dno svih ljestvica. Dakle, stranke na lokalnom nivou moraju imati gospodarske i ekonomske savjete u kojima će njihovi ekonomski stručnjaci, koji dobro poznaju lokalne okolnosti, izraditi konzistentni program LER-a te u suradnji s pravnim savjetom stranke vidjeti postoje li svi zakonski okviri za provedbu takvog programa. Na osnovu LER-a (lokalni ekonomski razvoj) stranke trebaju dati bar grubi nacrt proračuna za ciljano tijelo lokalne vlasti kako bi javnost i stručnjaci suprotstavljenih stranaka mogli mjerodavno o njemu suditi. Koliko mi je poznato, naše lokalne stranke nemaju gospodarskih, ekonomskih niti pravnih savjeta i nemaju razrađene programe LER-a. Iz toga slijedi kako se većina njihova djelovanja do sada slobodno može okarakterizirati demagogijom i političkim preseravanjem.“

„No, ne mislim i dalje besprizornim, trećerazrednim političarima i od njih instaliranim, neinventivnim, bahatim i nesposobnim upraviteljima naših poduzeća, besplatno dijeliti svoje blistave ideje dok oni ubiru za hrvatske uvjete astronomske plaće i apanaže, nego bih volio da nam za našu lovu osiguraju nešto doista novo i reprezentativno, da građane ne tretiraju kao zaostale debile i uvijek im iznova prodaju svoju zatucanu i zaostalu priču“. Navedeni tekst je iz kolumne „Lijepa, al’ bez duše“, objavljenoj u  siječnju 2013., u kojoj Mazurek problematizira rekonstrukciju brodske tržnice i određenu kratkovidnost naručitelja radova.  Iako bi se iz ovoga ulomka mogla iščitati autorova frustriranost ili ogorčenost s potezima političara koji upravljaju Slavonskim Brodom, kao i sam osjećaj autora da baca „koplje u trnje“, Mazurek ipak u većini, od svojih 95, u ovoj knjizi objavljenih tekstova nudi optimizam.

Miroslav Mazurek je kroz svoje kolumne na SBplus portalu dao na znanje čitateljima svoje prijedloge, kritike, razmišljanja, a na tim istim čitateljima je da procijene u kojoj je mjeri autor bio inspirativan, edukativan ili provokativan i koliko je pomogao da se sredina i ljudi u kojoj živi i radi mijenjaju na bolje.

Urednik

Domagoj Zovak