TKO još ne voli mjesec prosinac? U prosincu izražavamo najveće želje. Donosimo razne rezolucije i velike odluke. Ovaj mjesec nas tjera da promišljamo sebe. Svoje živote i svoje najbliže. I to sve u danima kada gotovo ništa ne radi, svi slave, teku potoci alkohola, a svi istovremeno traže zabavu i sreću. Recept za čistu katastrofu.

Nemojte sebi biti majka, ona Vas štiti. Nemojte sebi biti prijatelj, jer on Vas podržava dok ste mu slični. Budite sebi Ja.

I radujemo se prosincu, a nismo ni svjesni kako je proletjelo vrijeme. Čini li se samo meni da je ova godina kao „prohujala s vihorom"? Ili je tako i Vama?

Obavljamo li svoju uobičajenu kupnju namirnica, možemo primijetiti kako police dućana „dreče" od akcija svakakvih ukrasa prosinačkih, svakakvih boja, oblika i veličina. I sve uglavnom iz Kine. I ti proizvodi zovu da ih kupimo. Onda će uslijediti vijesti o našoj potrošačkoj moći. Potrošit ćemo u ovom mjesecu blizu 16 milijardi kuna. Eh, da nam je prosinac svaki mjesec.

I skoro smo završili godišnje odmore, a već će nam doći udarna vijest kako je mjesec prosinac nadmašio sve prethodne u turističkoj ponudi, potrošnji i broju noćenja. Na trenutak ćemo biti uskraćeni za druge udarne vijesti kada ide red političara, red ratova, red sirotinje, red „odljeva mozgova." I tako sve u krug.

Ali sigurno, ono najbolje što možemo pokloniti sebi i našim najdražima su vrijeme, doživljaji i ideje. Obećajte si u sljedećoj godini sve što si niste dozvolili u ovoj. Nemojte sebi biti majka, ona Vas štiti. Nemojte sebi biti prijatelj, jer on Vas podržava dok ste mu slični. Budite sebi Ja.

Poklonite si izlazak iz okvira. Poklonite si slobodu misli. Poklonite si dubinu emocija i svježinu radosti. Poklonite si dopuštenje da ugledate sav onaj smisao života koji se nalazi negdje drugdje, a ne samo u 'oku tvom'.

Darujte samome sebi spoznaju dublju od jučer i dalju od sutra. Priuštite sebi mogućnost da spoznate nešto što nikada prije niste mislili da postoji.

Poljubite svoj ego i recite mu zbogom. Bio si mi drag, ali ne trebaš mi više. Nisam ni pametan niti jak samo ako si ti glasan. Baš suprotno. Tvoja glasnoća čini me naoko nepovredivim, a iznutra krhkijim od najtanjeg stakla.

Zastanimo, ovo je prosinac. Koji po redu u mom životu? I radujte se starenju jer Vam to otvara mogućnost mudrosti. Niti jedno mlado tijelo nema šanse pred dubinom duše.

Pomozite unesrećenoj životinji. Nema veze što ste do jučer mislili da životinjama nije mjesto u kući. Budite ponosni što se mijenjate. Nagradite svoj napredak novim iskorakom.

Pruži prvi ruku pomirenja i nemoj da ti to bude i zadnji put. Jer tužni ljudi mogu nanijeti dosta boli drugim ljudima. Zato zalijte samo jedan tužan cvijet i puno ćete napraviti za cijelo čovječanstvo.

Budite više od Vašeg posla, auta i plaće. Budite više od Vaših uloga majke, oca, kćeri, sina, brata ili prijatelja. Budite više od slike koju sanjate. I svaki dan neka Vam bude buđenje. Rođenje. I svaki dan neka Vam bude prosinac.

Mišljenja sam kako je sve ovo otišlo predaleko. Blještavilo, sjaj, potrošačka groznica. Prejedanje i prepijanje. A tko je kriv za to? Pa sami smo krivi.

Prosinac je mjesec kada nakuhavamo nekoliko vrsta jela, pečemo sto vrsta kolača. I zatim sve pojedemo za petnaest minuta. Onda dolazi muka u drugoj polovici dana. I probudiš se ujutro bez novca i s bolovima u trbuhu. A prekosutra zaboravimo sve i nastavljamo život dalje.  Jer proći će i prosinac. A nikako da osmisle da imamo bar još koji prosinac u godini.

A zar se ne bismo trebali osjećati sretno, ispunjeno i nasmijano? I prije i poslije prosinca. Bismo, ali ta pitanja ne rješava novac. A sigurno bismo bili najmanje toliko sretni i jednom vrstom jela i kolača, uz nešto manje sobova, lampica i zvijezda, a s više vremena za sebe, za smijeh, za suprugu, za muža, za klince i sve bližnje.