SLAVONSKI BROD i okolna mjesta kao da su predodređeni za punjenje vijesti koje su uglavnom vezane za crnu kroniku. Ako to i nisu vijesti za tu rubriku, onda su uglavnom samo - crne. Rijetki su dani kada iz Slavonskog Broda i okolice možemo pročitati nešto dobro i pozitivno; nešto što će kao radosna vijest odjeknuti diljem Lijepe Naše.

Posljednje što je „promoviralo" Slavonski Brod i okolicu jest uhićenje jedne nastavnice Osnovne škole u Garčinu. Ne treba zaboraviti niti podatak da je ista ta nastavnica imala potporu - ni manje ni više - nego vjeroučiteljice iste te i područnih škola.

Tek naizgled, ovakve je nemile scene prouzročio koronavirus. Ovdje je najmanje bitno jesmo li se cijepili ili ne protiv tog opakog virusa. Svoj stav o tome iskazao sam u prethodnoj kolumni, a ni pojedini nepismeni i primitivni komentari nisu pokolebali taj stav... još su me manje omeli u pisanju.

Svaki razuman čovjek može shvatiti kako postoje oni koji se ne žele cijepiti, kako postoje i oni koji se boje cjepiva više nego virusa. Postoje i oni koji se iz zdravstvenih razloga ne smiju cijepiti. Ali volio bih da me netko razumski uvjeri za razloge demonstrativnog odbijanja testiranja. I još kada to čine oni koji bi trebali biti uzori u našem društvu, prije svega mladima - učitelji, vjeroučitelji ili liječnici. Isprazne floskule, puste tlapnje o sumraku demokracije, teorije zavjere o podjelama i slično, jednostavno ne piju vodu. Oni su samo izgovori za nešto drugo - najčešće za strah. I sve te floskule past će u vodu kada one koji ih izgovaraju, ne daj Bože, virus zarobi u bolesnički krevet. COVID potvrda koja je danas nužna isto je što i - recimo - zdravstvena iskaznica kod liječnika, bankovna kartica u banci, putovnica na granici. U čemu je razlika?

Ono što ravnozemljaši i antivakseri odbijaju shvatiti jest to da im je ponuđena razumna mogućnost izbora. Dakle, zasad, mogu izabrati - cijepiti se ili se učestalije testirati. Treći je izbor - ostati pri svom mišljenju i izabrati život samotnjaka ili pustinjaka. Ako je to njihov izbor, onda oni sami sebe diskriminiraju i odvajaju od ostatka civilizacije, boraveći u virtualnom svijetu istomišljenika i ideologa. Država nikome ništa nije nametnula, ali po Ustavu ima pravo i to učiniti onda kada smatra da je tako što nužno, pod uvjetom da razina ograničenja slobode odgovara razini opasnosti koja prijeti.

Ono što najviše bode u oči jesu trenutci kada učitelji i vjeroučitelji vode pobune ili sudjeluju u takvim akcijama. Njima je vrlo dobro poznato kako prema svakoj religiji u osnovne vrijednosti spadaju čuvanje i zaštita života i zdravlja, kako svoga, tako i tuđeg. Vrlo dobro znaju da smo dužni slijediti ono što znanost i stručnjaci kažu. Isto tako znaju kako je pravilo dobro provjeriti od koga dolaze sve informacije (u ovom slučaju dezinformacije). I nastavnica Likovne kulture i vjeroučiteljica dobro znaju što je Ustav. Posebice bi vjeroučiteljica trebala znati kako je poštivanje Države, njezinih odredbi i propisa jedna od vjerničkih dužnosti. 

Zar je teško razumjeti da su odluke Stožera u vrijeme pandemije isto što i zakonske norme. I svaka vlast osigurat će provođenje svake odluke. Prema onomu tko ne želi provoditi i poštovati takve odluke, država će reagirati - o komu god se radilo. Imena i prezimena su nebitna. Vladavina prava najviša je vrijednost ustavnog poretka. 

Žalosno je kada pojedini javni službenici, uz to i vjeroučitelji, ne poštuju državu u kojoj žive. I nije jedina među njima vjeroučiteljica iz Garčina. Ima ih još - u Križevcima, Zagrebu, Trogiru,...

Možda je famozna potvrda dobro došla malim politikantima ii vjeroučiteljima iz Mosta ili Zekanovićevim desničarima za ostvarenje svojih ciljeva i ideala. A poznato je; za ciljeve i ideale ni mrtvi nisu prepreka.

Za kraj prenosim status kojeg je podijelio Domagoj Zovak na jednoj društvenoj mreži:  „Studentica veterine zalaže se za slobodu izbora oko cijepljenja. I točno znam tko se slaže s njom. Njezini budući pacijenti."